Tekst: A.M.

ZADNJI je dan ovogodišnjeg jubilarnog desetog N.O. Jazz festivala koji se se od 9. studenog održavao u Studentskom centru. Kultura promjene, kao njegov glavni organizator i ove je godine svojoj vjernoj publici ponudila zaista respektabilna glazbena imena u domeni jazza i ostalih srodnih ali i onih manje srodnih glazbenih pravaca.

U šest dana ovogodišnjeg festivala nastupilo je 60-ak renomiranih glazbenika svjetske te domaće jazz i alternativne jazz scene. No, za sam kraj ovogodišnjeg N.O. Jazza,  publika će imati priliku čuti nešto potpuno drugačije, a opet nešto što se savršeno uklapa u festivalsku priču. Američki ISIS je od svog posljednjeg zagrebačkog koncerta, održanog prije četiri i pol godine u KSET-u, zaista postao moćan bend.

Naime, riječ je o stvarateljima cijelog jednog glazbenog podžanra, tzv. post-metala, nastalim prije 12 godina pod utjecajem bendova poput: Melvins, Godflesh, Neurosis, The Flying Luttenbachers, Helmet, Swans i Tool, redom ikona glasnih gitara nošenih, eksperimentima sklonim rock glazbe.

U tih 12 godina objavili su pet albuma, za svaki pobirali hvalospjeve kritike, svirali turneje s zvijezdama poput Tool ili Mogwai, pojavljivali se na  naslovnicama brojnih magazina i kao što smo već naglasili - postali stvarno velik bend. Iako je na prvu loptu riječ o hip-hop bendu, lepeza stilova koje Dälek, objedinjuje u svom katkad zastrašujuće moćnom glazbenom izrazu, nadilazi okvire koje taj žanr nameće, pa stoga ni ne čudi što zapravo većina njihovih štovatelja dolazi iz indie-rock i industrial miljea.

Einstürzende Neubauten, Faust i My Bloody Valentine samo su neka od imena koja se najčešće spominju pri pokušaju opisivanja njihove glazbe koja je teška, mračna i tjeskobna baš poput stvarnosti koju njeni akteri proživljavaju u post-Bushovskoj Americi, a koju MC Dälek tako dobro opisuje kroz britke tekstove u kojima ne štedi apsolutno nikoga.