Tekst: Zvonko Alač

KOPAČKE i sudac Sorensen krivi su za sve - neki igrači su se morali odreći Puminih (s kojom su imali potpisane ugovore) kako bi nosili "službene" Adidasove, a Danac je izmislio penal za Španjolsku iako je Zajec Alonsa srušio barem metar izvan kaznenog prostora.

> Jugoslaviju na SP-u ´74 uništile svađe oko parsto maraka

Igrači su se poslije žalili i na neregularne uvjete za igru zbog prevelikih vrućina, ali to nije smetalo Socrateosovu Brazilu, Rossijevoj Italiji, Rumeniggeovoj Njemačkoj, Platinijevoj Francuskoj i uz loše isprike, a ustvari bez njih, doma se pokunjeno vratila još jedna generacija od koje se očekivalo mnogo.

"Juga" je kvalifikacije okončala kao prva u iznimno teškoj kvalifikacijskoj skupini, ispred budućih svjetskih prvaka Talijana i opasnih Danaca, najbolje generacije te zemlje u povijesti.

Kao i onoj od prije osam godina, ovoj je karakteristično da je bila puna velikih zvijezda i da ju je neuspješno vodio Miljan Miljanić, ali za razliku od prijašnjih selekcija, većina igrača već je bila uhljebljena u bogatim klubovima ili je upravo pred prvenstvo riješila egzistenciju na taj način, najbolji primjer je Safet Sušić.

Sudac Sorensen 12. i 13. španjolski igrač

U prvoj utakmici protiv Sjeverne Irske u Zaragozi bilo je 0:0, a stvarni potop je uslijedio u drugom susretu protiv domaćina u Valenciji koji su imali više nego domaćinsko suđenje pa je nakon vodećeg gola Ivana Gudelja uslijedio španjolski preokret - zahvaljujući sucu Henningu Lund-Sørensenu koji je start Zajeca nad Miguelom Alonsom (Xabijevim ocem) više od metar izvan kaznenog prostora označio kao penal.

Lopez je promašio prvi pokušaj, ali je Danac naredio da se udarac ponovi jer se golman Pantelić pomicao na gol-crti i u reprizi je Juanito bio uspješan i tako se osvetio za bocu koju je pet godina prije toga dobio u glavu na beogradskoj Marakani u kvalifikacijskoj utakmici za SP '78.

Naposljetku je na jedvite jade pobijeđen slabašni Honduras golom Pižona Petrovića iz penala dvije minute prije kraja, a pobjedom Sjeverne Irske nad Španjolskom Jugoslavija se pokisla vratila kući. Sve igrače iz te selekcije doslovno je stid igara na SP-u i teško ih je privoljeti na detaljnije razgovore na tu temu.

Samo dva dinamovca otišla na SP nakon titule '82.

Zahvaljujući izloženosti konstantnom preuveličavanju i isticanju naslova prvaka koji je Dinamo osvojio te sezone, ljubiteljima nogometa na spomen navedene godine prva asocijacija nije Mundijal nego, naravno, famozna titula nakon 24 godine posta. Miljanića legendarni uspjeh nije previše impresionirao pa je u Španjolsku vodio tek Velimira Zajeca, koji je kao nezamjenjivi član prve postave odigrao sve tri utakmice, i Stjepana Deverića, koji nijednom nije ulazio u igru. Nije, dakle, bilo ni traga Zlatku Kranjčaru, Marku Mlinariću ili najboljem strijelcu jugolige Snješku Cerinu.

L'Equipe Gudelja postavio u momčad prvenstva

Svestrani defenzivac Hajduka je '79. proglašen najboljim igračem juniorskog EP-a, a dvije godine poslije Miljan Miljanić, koji ga je obožavao, imenovao ga je kapetanom seniorske reprezentacije iako je "Beckenbauer iz Zmijavaca" tada imao tek 21 godinu.

Koliko je impresivno odigrao Svjetsko prvenstvo dovoljno govori podatak da ga je najugledniji sportski dnevnik svrstao u momčad prvenstva iako je igrao samo tri utakmice na natjecanju na kojem je Jugoslavija bila jedno od najvećih razočaranja.

Sastav reprezentacije Jugoslavije na SP-u u Španjolskoj '82. (u zagradi su klubovi za koje su igrači nastupali)

Pantelić (Bordeaux), Pudar (Hajduk), Svilar (Antwerp), Jerolimov (Rijeka), Gudelj (Hajduk), Zajec (Dinamo), Nenad Stojković (Partizan), Krmpotić (Crvena zvezda), Vladimir Petrović (Crvena zvezda), Šljivo (Nica), Zoran Vujović (Hajduk), Živković (Partizan), Zlatko Vujović (Hajduk), Safet Sušić (Sarajevo), Jovanović (Manchester United), Hrstić (Rijeka), Šestić (Crvena zvezda), Jerković (Zürich), Deverić (Dinamo), Halilhodžić (Nantes), Šurjak (PSG), Pašić (Sarajevo)

Izbornik: Miljan Miljanić

U sljedećem nastavku Italija '90.: Osimova posljednja Jugoslavija