Najstrijelci SP-a: Nitko nikada kao Just Fontaine, golgeter kojem se divio i Pele
Tekst: Vedran Buble
SERIJAL o najstrijelcima SP-a nastavljamo pričom o Francuzu marokanskih korijena Justu Fontainu, čijih 13 golova u Švedskoj nitko nikada neće dostići. Just "Justo" Fontaine rođen je u marokanskom Marrakechu 18. kolovoza 1933. godine. Još kao dijete Fontaine se s obitelji seli u Casablancu, gdje 1950. godine započinje svoju nogometnu karijeru u USM Casablanci. Već tri godine kasnije francuska Nica zamijetila je njegov ekstra talent, dovevši ga kao dvadesetogodišnjaka. U dresu Nice je Fontaine zabio 44 gola u 69 nastupa, nakon čega prelazi u šampionski Stade Reims, za koji u 131 utakmici u šest godina zabija sjajna 122 gola. Ako ste se ikada pitali zašto je Stade Reims jedan od najtrofejnijih francuskih klubova, treba znati kako je u vrijeme najvećih uspjeha za Reims igrao upravo Just Fontaine. U dresu Reimsa Fontaine je osvojio tri naslova prvaka Francuske, Kup i dva Superkupa, dok su čak dva puta igrali u finalu Lige prvaka (1956 i 1959. godine), oba puta izgubivši od madridskog Reala.
Njegovi nastupi u dresu reprezentacije bili su još impresivniji. Naime, Fontaine je za Francusku nastupio samo 21 put, a zabio je čak 31 gol. Na svom debiju 17. prosinca 1953. godine protiv Luksemburga Just je zabio hat-trick nagovijestivši već tada jednu impozantnu karijeru. Naravno, kruna karijere ovog rođenog Marokanca nastup je na Svjetskom prvenstvu 1958. godine u Švedskoj, gdje je osupnuo svijet svojim golgeterskim sposobnostima, postavši prvi čovjek nakon čuvenog Urugvajca Alcidesa Ghiggije koji je zabio baš u svim utakmicama na jednom svjetskom prvenstvu. Sa 13 golova na SP-ima treći je strijelac u povijesti ovog natjecanja. Ispred njega su samo Gerd Muller sa 14 golova, koji je igrao dva SP-a, te Ronaldo sa 15 golova, koji je nastupao na četiri svjetska prvenstva.
Fontaine je imao i lijepu trenersku karijeru.1967. godine vodio je reprezentaciju Francuske, nakon čega je slijedio angažman u Luchonu. Od 1973. do 1976. godine Fontaine vodi Paris Saint Germain, a 1978. godine i Toulouse. Posljednji trenerski posao Justo je vodio 1979. - 1981., kada se vratio u svoju rodnu domovinu, preuzevši izborničku palicu Maroka. Dvije godine uspješno je vodio reprezentaciju, a Svjetsko prvenstvo 1982. godine u Španjolskoj propustio je u finalu afričkih kvalifikacija protiv Kameruna. Razočaravši se, Fontaine se više nikada nije vratio trenerskom poslu. Postao je suvoditelj u radio i TV emisijama, gdje se rijetko kada propustio pohvaliti: "Vjerujem da ću rekord odnijeti sa sobom u grob." Onda bi uslijedila priča kako se to sve dogodilo...
Domaćinstvo Šveđanima; SSSR prvi put na SP-u
Šesto izdanje Svjetskog prvenstva 1958. godine organizirala je Švedska, a po prvi put na jednom svjetskom nogometnom prvenstvu nastupila je reprezentacija Sovjetskog Saveza. Iste godine Sjeverna Irska je u kvalifikacijama izbacila Italiju, što je prvi i posljednji put da se Talijani nisu uspjeli kvalificirati na SP. Interesantno, sve države Ujedinjenog Kraljevstva (Wales, Škotska, Engleska i Sjeverna Irska) uspjele su doći do završnice natjecanja. Na sastanku u Solni, pola godine prije natjecanja, odlučeno je kako će pri ždrijebu skupina 16 momčadi biti podijeljeno u četiri kategorije: Zapadnoeuropska (Švedska, Z. Njemačka, Austrija, Francuska), Istočnoeuropska (Čehoslovačka, Mađarska, Jugoslavija i SSSR), Britanska (Engleska, Škotska, S. Irska, Wales) te Američka (Argentina, Brazil, Meksiko, Paragvaj). Još jedan kuriozitet vezan je uz pravila natjecanja. Naime, ukoliko su momčadi na kraju grupne faze imale jednak broj bodova, igrala se majstorica, a ukoliko ni tada ne bi bilo pobjednika, gledao se kvocijent danih i primljenih golova. Tako su svoj put u četvrtfinale kroz play-off našli SSSR, Wales te Sjeverna Irska. Interesantno, Wales je izborio majstoricu s Mađarskom nakon što je remizirao u sve tri utakmice. Kako je pobjeda tada vrijedila dva boda, Mađari su s pobjedom, remijem i porazom imali isti broj bodova.
Jugoslavija predvođena Bearom, Zebecom, Boškovom i Šekularcem iznenadila Francuze
Francuska, predvođena ubojitim dvojcem Reimsa - golgeterom Justom Fontainom i ofenzivnim veznjakom poljskih korijena Raymondom Kopom - igrala je u skupini 2, zajedno s Jugoslavijom, Paragvajem i Škotskom. Moćna Francuska svoju je snagu dokazala već u prvom susretu, kada je sa čak 7:3 svladala Paragvaj. Tri od sedam golova postigao je, naravno, Just Fontaine, a po gol su dodali Piantoni, Wisnieski, Kopa i Vincent. U drugoj utakmici tri dana kasnije Francuska se suprotstavila Jugoslaviji, predvođenoj Bearom, Zebecom, Boškovom, Šekularcem i mladim Dražanom Jerkovićem. Jugoslavija je golovima Petkovića i Veselinovića slavila sa 3:2, a opet je za Francusku dvostruki strijelac bio Fontaine. U posljednjoj utakmici skupine Francuska je golovima Piantonija i Fontainea sa 2:1 svladala Škotsku i tako zbog boljeg omjera postignutih i primljenih golova osvojila prvo mjesto skupini, s istim brojem bodova kao i Jugoslavija.
17-godišnji Pele se pojavio niotkud i sa šest golova u tri utakmice doveo Brazil do naslova prvaka
U četvrtfinalu Francuzi su išli na Sjevernu Irsku, Jugoslavija na Z. Njemačku, Švedska na SSSR, a Brazil na Wales. Sve su se utakmice igrale u isto vrijeme isti dan, a dalje su prošli domaćini Šveđani, Brazilci, i to prvim golom čuvenog Pelea koji se predstavio svijetu, zatim Zapadni Nijemci, golom Rahma koji je srušio Jugoslaviju, te naravno Francuzi. Na Idrottsparken stadionu u Norrköpingu povela je Francuska golom Wisnieskoga. Rezultat je dvama golovima povećao Fontaine u 55. i 63. minuti, da bi konačnih 4:0 postavio Piantoni. S ova dva gola Fontaine je svoju bilancu povećao na zavidnih osam golova, samo tri manje od rekordera Sandora Kocsisa. Ipak, tada još nitko nije vjerovao da bi Francuz mogao prestići naizgled neuhvatljivog Mađara, pogotovo jer je Francuska poražena u polufinalu 5:2 od Brazila, a Fontaine je zabio samo jedan gol. Na drugoj strani briljirao je Pele, koji je Francuzima zabio čak tri gola, u 52., 64. i 75. minuti. U drugom polufinalu pak Šveđani su pobijedili Zapadnu Njemačku.
Fontainovih nikad dohvatljivih 13 golova
Utakmica za treće mjesto donijela je iznenađenje i jedan rekord koji vjerojatno nikada neće biti srušen. Francuska je u Goteburgu sa 6:2 svladala Zapadnu Njemačku, a čak četiri gola postigao je Just Fontaine, koji je tako s ukupno 13 golova ušao u sve povijesne knjige kao najučinkovitiji strijelac svjetskih nogometnih prvenstava ikada. Tom se rekordu do dan-danas nije nitko ni približio, možda jedino Gerd Muller, jedan od trojice ljudi, uz Fontainea i Kocsisa, koji su upisali dvoznamenkasti broj golova na SP-u. Ma koliko god svijet bio zadivljen Justovom bilancom, ovo je prvenstvo ipak bilo natjecanje jednog Brazilca, 17-godišnjeg Pelea, koji je igrao samo u četiri posljednje utakmice na SP-u, a zabio šest golova, Brazilu praktički sam donijevši naslov prvaka. Gol je zabio u četvrtfinalu, tri gola u polufinalu, a dva gola u velikom finalu na Rasundi. Šveđan ništa nisu mogli, a Brazil je oduševio svijet svojim napadačkim potencijalom. Iako je zabio samo šest, a Fontaine 13 golova, za mnoge je prva priča turnira bio mladi Pele, koji će godinama kasnije postati ponajbolji napadač svijeta svih vremena.
Kada su se posljednjih dvadesetak, tridesetak godina slagale liste najboljih napadača u nogometnoj povijesti, rijetko koja je imala ime Justa Fontaina. Čudno je to, pogotovo jer Fontain nije bljesnuo na samo jednom natjecanju, već je gotovo deset godina zabijao toliko konstatno da su njegove partije s pravom nazivali rijeka golova. Kada je 1962. godine, kao 29-godišnjak, objavio da ne može više, bilo je jasno da je ozljeda koljena opljačkala nogomet za jednog od najpodcjenjivanijih, a istodobno i najboljih napadača svih vremena.
U sljedećem nastavku pročitajte priču o Leonelu Sánchezu, Garrinchi, Vavi, Valentinu Ivanovu, Flóriánu Albertu i Dražanu Jerkoviću, šestorci koja je podijelila naslov najboljeg strijelca na SP-u 1962.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati