Foto: Index
Video: Tomislav Brdjanović

KORNATSKA tragedija i danas je, tri godine nakon što se dogodila, jedna od najvećih misterija u novijoj hrvatskoj povijesti. Barem za širu javnost, ali i za rodbinu stradalih vatrogasaca. Međutim, u vatrogasnim je krugovima prava istina o kornatskoj tragediji dobro poznata; o njoj se otvoreno raspravlja i govori na stručnim simpozijima.

Upravo na jednom takvom simpoziju Branko Šimara (čije najzanimljivije dijelove možete pogledati u video prilogu), vatrogasni stručnjak i član ekspertnog povjerenstva koje je istraživalo ovaj tragični događaj, iznio je sve ključne informacije o pogiblji vatrogasaca i greškama koje su prethodile. Šimara ne samo da je demantirao službenu verziju priče prema kojoj je vatrogasce ubio eruptivni požar već je i direktno prozvao krivce, potkrijepivši svoje izlaganje čvrstim argumentima, uz pozivanje na zakone o vatrogastvu i o zaštiti od požara.

"Problem s ekspertnom skupinom bio je što je politika u nju ugurala svoje ljude", tvrdi Šimara objašnjavajući kako kadrovi bliski Vladi nisu uopće željeli da povjerenstvo istražuje širi kontekst kornatske tragedije. Šimara se s njima nije slagao, zbog čega je svoje mišljenje odvojio od ostatka skupine. Njegov je izvještaj također priložen u sudski spis u procesu protiv Dražena Slavice koji je, rašireno je mišljenje među vatrogascima, pretvoren u žrtveno janje sustava koji ne funkcionira od samog vrha.

Do kornatske tragedije došlo je zbog nevjerojatnog broja grešaka

Šimarin je stav kako kaznena odgovornost za kornatsku tragediju zahvaća, između ostalog, rukovoditelje Nacionalog parka Kornati, glavnog vatrogasnog zapovjednika Mladena Jurina, kao i Ministarstvo obrane. "Bilo je grešaka. Ovakve se nesreće nikad ne događaju same od sebe. Kornatska tragedija dogodila se zbog brojnih propisa različitih institucija. Nažalost, 12 mrtvih vatrogasaca ne možemo vratiti, ali na njihovoj smrti moramo naučiti lekciju za ubuduće", kaže Šimara.

Svoje izuzetno detaljno predavanje o Kornatima Šimara je podijelio na više segmenata, a prvi dio govori o direktnoj odgovornosti NP Kornati. Naime, još 1996. godine donesena je odredba prema kojoj je Nacionalni park morao poduzeti niz preventivnih mjera za zaštitu od požara. Između ostalog, NP Kornati bili su dužni uvesti dežurstva od tri profesionalna vatrogasca po smjeni ili dva profesionalna vatrogasca i četiri dobrovoljca po smjeni. Morali su instalirati opremu za gašenje požara i zalihe vode (jedan takav punkt trebao je biti postavljen nedaleko od mjesta na kojem su stradali vatrogasci).

Nacionalni park nije obavio svoju dužnost

Do 2007. godine ništa od toga nije napravljeno. "Nedostatak financijskih sredstava nije opravdanje ako su ugroženi ljudski životi", kaže Šimara koji tvrdi da je protiv odgovornih ljudi u Parku trebala biti podnesena kaznena prijava pa da oni "svoju nevinost ili manju krivnju dokažu pred sudom i ponude razloge zbog kojih nisu izvršili svoju dužnost". Aktualni ravnatelj NP Kornati Neven Baus, koji je na tu dužnost imenovan nakon kornatske tragedije, u studenom 2007. godine, rekao nam je da mjere zaštite nisu mogle biti uvedene upravo zbog financijskih poteškoća.

"Imam saznanja da NP Kornati objektivno nije bio u mogućnosti ispuniti apsolutno sve mjere zaštite od požara s obzirom na to iste zahtijevaju financijska ulaganja koja su iznad mogućnosti javne ustanove", kaže Baus pa dodaje: "Iz godine u godinu sustav protupožarne zaštite unaprjeđujemo na način da smo, uz postojeću opremljenost sa svim tehničkim pomagalima u protupožarnoj zaštiti, zaposlili voditelja protupožarne zaštite (nakon tri provedena natječaja), uspostavili vatrogasno dežurstvo s tri vatrogasca u smjeni u prostoru parka, postavili vodospremnike sukladno Planu zaštite od požara, izradili idejni projekt daljinskog nadzora u protupožarnoj zaštiti za čiju će realizaciju biti potrebno osigurati 4 milijuna kuna".

Glavni vatrogasni zapovjednik Jurin: Odgovoran sam po zapovjednoj odgovornosti, ali to na terenu nije moguće provesti

Nažalost, čak i veći problem, sudeći prema Šimarinom izlaganju, je neodgovornost i neorganiziranost koja se pojavljuje unutar vatrogasne zajednice, a za koju bi najvećim dijelom trebao biti odgovoran glavni vatrogasni zapovjednik Mladen Jurin. Upravo on je trebao, prema zakonskim odredbama, direktno upravljati operacijom gašenja požara na Kornatu 30. kolovoza 2007. godine, kao i svim operacijama u kojima sudjeluju zračne snage. A u gašenju požara na Kornatu sudjelovali su helikopter i kanader pa nitko ne može osporiti da su zračne snage sudjelovale u operaciji.

"Ja sam tada bio na požarištu na Hvaru, ne mogu fizički biti na dva mjesta istovremeno", rekao je Jurin u razgovoru za Index naglašavajući kako je zakon loše koncipiran. "Meni se daje prevelika odgovornost, nemoguće je da budem na mjestu svakog požara. Nama se događa da imamo po 30 požara istovremeno, a da se iz zraka istovremeno gasi na po pet ili šest različitih požarišta. Bilo je i ove godine takvih situacija", kaže Jurin.

Na pitanje tko je onda odgovoran za kornatsku tragediju Jurin, međutim, nije mogao odgovoriti. "Ne mogu reći da je Dražen Slavica odgovoran ili nije. To su opasne konstatacije, to tek treba odgovoriti. Ali ni on ne može biti na dva mjesta istovremeno, a za vrijeme požara na Kornatu on je bio na intervenciji u Vodicama. Kako netko može biti odgovoran za nešto što se događa na lokaciji na kojoj nije prisutan?", pita se Jurin pa zaključuje: "Po zapovjednoj odgovornosti ja sam odgovoran za sve što se dogodi u datom trenutku. Ali to na terenu nije moguće provesti".

Što se dogodilo s helikopterima i kanaderima?

Ono što se nakon kornatske tragedije sustavno zataškava nije, međutim, u tolikoj mjeri pitanje odgovornosti, koliko problem brojnih grešaka i apsurdnosti koje su prethodile intervenciji. Osim problema s komunikacijom na Kornatu (koji je nastao zbog nedostatka repetitora), a zbog kojeg je kanader gasio vatru na sasvim pogrešnoj lokaciji, Šimara je posebno istaknuo stanje u kojem se zračna flota nalazila na dan kornatske tragedije.

Od ukupno četiri kanadera koje je Hrvatska imala na raspolaganju, 30. kolovoza su dva bila prizemljena zbog kvara, a jedan je dan ranije poslan u humanitarnu misiju u Grčku! Odluku o slanju kanadera u Grčku Vlada je donijela po preporuci tadašnjeg ministra obrane Berislava Rončevića, koji se o tome ranije posavjetovao, tvrdi Šimara, s Jurinom, te generalima Lucićem i Stojkovićem. "Svi su oni rekli da iako su dva dana ranije, 27. kolovoza, dva kanadera bila prizemljena zbog kvara i nisu još bili vraćeni u funkciju", ističe Šimara.

Veliki problem vatrogascima, kaže Šimara, stvara i neefikasna birokracija zahvaljujući kojoj popravak kanadera umjesto satima traje danima! Naime, kako je Šimara objasnio, popravak i nabavka novih dijelova za kanadere vrlo su jednostavni s obzirom da nema potrebe za javnim natječajem; ti su avioni jedinstveni i postoji samo jedna firma od koje se mogu nabaviti. "Novac nikad nije bio upitan. Upitna je samo administracija. Za održavanje zrakoplova i helikoptera zaduženo je Ministarstvo obrane. A nitko ne može kazati da se avion ne može popraviti za sedam dana!", odlučan je Šimara, te ističe kako je za neodržavanje vatrogasne opreme zakonom također predviđena zatvorska kazna.

Propusti, nažalost, tu ne prestaju. Jedno od najvećih pitanja koje i dalje ostaje otvoreno tiče se helikoptera za gašenje koji je trebao doći na Kornat pomoći vatrogascima, ali nikad se nije pojavio. Gdje je točno bio taj helikopter ni danas se ne zna, kaže Šimara, ali ističe kako je kasnijom evidencijom utvrđeno da je isti u zraku bio duže od sedam sati. Što nikako nije moguće s obzirom da mu puni rezervoar dopušta pet sati leta! "Potpisana zapovijed je postojala, ali helikopter se na Kornatima nikad nije pojavio! Zašto? Kako su mogli biti u zraku sedam sati? Ja bih rekao da su stali negdje na gablec", kaže Šimara.

Na Kornatima se nije mogao dogoditi eruptivni požar

Na samom kraju svog izlaganja, Šimara je detaljno objasnio točne okolnosti u kojima su vatrogasci stradali. Obitelji preminulih vatrogasaca su u pravu, tvrdi Šimara, kad ne vjeruju u objašnjenje o eruptivnom požaru jer se on na Kornatu nije mogao dogoditi! "Eruptivni požar podrazumijeva naglo širenje fronte plamena, i do sto puta brže nego kod ostalih požara. Međutim, da bi do njega došlo, moraju se zadovoljiti neki uvjeti", objašnjava Šimara.

Za takav je požar, tvrdi Šimara, potrebna izuzetno strma padina po kojoj se vatra mora širiti. Također, padina mora biti prekrivena velikom količinom jednoliko raspoređene gorive tvari. Padina u udolini u kojoj su vatrogasci stradali nije bila dovoljno strma, kaže Šimara, a s obzirom da se radi o kamenjaru u kojem biljke rastu tek u procjepima među stijenama, nije zadovoljen ni uvjet o jednolikoj raspoređenosti gorive tvari. "Na Kornatima se nije mogao dogoditi eruptivni požar. Konfiguracija terena to jednostavno ne dozvoljava", kaže Šimara.

Pogiblju vatrogasaca, tvrdi Šimara, uzrokovalo je eksplozivno izgaranje plinske nehomogene smjese. Radi se o relativno rijetkoj prirodnoj pojavi tijekom koje se temperatura penje i iznad 1500 stupnjeva Celzijevih! Stradanje vatrogasaca, tvrdi Šimara, uzrokovala je temperatura od čak 1200 stupnjeva Celzijevih, što objašnjava izuzetno teške opekotine koji su zadobili. Takva pojava ujedno objašnjava i činjenicu da su vatrogascima, zbog izgaranja svog kisika u udolini u kojoj su se nalazili, bili opečeni i unutarnji respiratorni organi.

"U kanjonu u kojem su stradali vatrogasci postojala je plinska eksplozivna smjesa, nastala pirolizom drveta, granja, lišća...", kaže Šimara te objašnjava kako osim konfiguracija terena ovu teoriju potkrepljuju i vremenski uvjeti toga dana. "Opekline kakve su vatrogasci zadobili mogu nastati samo kao posljedica eksplozivnog izgaranja plinske smjese. To su ogromne temperature, na kojima vam voda zavri u tijelu, prsti bubre, koža sama otpada i pojavljuju se brojne rane", zaključio je Šimara opis strašne torture koju su vatrogasci na Kornatima morali proći zbog nemara, nesposobnosti i neorganizacije.