Foto: Goran Mehkek, Drago Sopta, Damir Krajač/Cropix

DINAMO Europu nije izgubio samo u dvoboju Barbarić-Salpingidis, Halilhodžić je preopreznom igrom išao na ruku kolegi Havosu.

> Vaha: Ako trebate krivca, krivite mene - igrači su se borili!

Hvaliti igrače zato što su se "borili" na najbitnijoj utakmici proteklih nekoliko sezona i to u srazu s protivnikom koji je slabiji od Dinama, nema smisla komentirati. Umjesto toga, njihov trener bi mogao objasniti kako je to protivnika, za kojeg se znalo da će biti zabarikadiran, kanio probiti s tri beka i jednim usamljenim napadačem koji je do jučer igrao u crnogorskoj ligi?

Milijun eura godišnje za hrvatsku duplu krunu

900 tisuća eura godišnje plaćeni Halilhodžić nije doveden kako bi osigurao hrvatsku titulu u studenom i u finalu Kupa pobijedio Varaždin, a po svemu sudeći to će biti maksimum trenera koji se svaki tjedan hvali kako svaki dan ima ponude, ali eto, počastit će Zagreb još malo svojim prisustvom jer mu je u ovdje "plaisir" raditi.

Dinamovom navijaču, koliko god već sam taj status nosi mazohistička obilježja, nije nikakav užitak gledati kako klub i momčad s razvikanim i preskupim trenerom radi iste one greške kukavički i preoprezno postavljene igre kao i s njegovim nedostojnim prethodnicima, a da bi onda zadnjih 20 minuta Va(banque)ha u larpurlartistički (pitajte Vahu što ova riječ znači) napad bacio sve što hoda: od posuđenika u Lokomotivu do "čovjeka-mantinele".

Razbijeni, uspaničeni i previše povučeni PAOK iz prvog poluvremena, bio bi gotov do odmora samo da je još netko bio u špici kada je trebalo, a ne kada se željelo pokazati hrabrim. Sve odbijene lopte bile su Dinamove, iako su Grci zakrčili sredinu i svi bili na 35 metara od vlastitog gola.

Grčka antipropaganda nogometa u tri prelaska centra pokazala više opasnosti od svih Dinamovih napadača bačenih u zakašnjeli juriš

Jedino dobro što je ta  ekipa u prvom dijelu složila bilo je prepuštanje Dinamovim centralnim braničima da vode igru, na što je Halilhodžić trebao već tada odgovoriti uvođenjem Rukavine i "spuštanjem" Badelja na centar. Način na koji se nastojalo doći do gola antinogometno nastrojenih gostiju krajnje je nejasan - cijelo vrijeme forsirao se frontalni napad kroz zagušenu sredinu, dok su bokovi bili potpuno zapostavljeni, a jedino ih se tako moglo probiti.

Nakon toga, klasika - protivnik vidi da ga se propustilo nagaziti i ni kriv ni dužan, PAOK je došao i do druge pobjede nad Dinamom, a usprkos odvratnom i neprobavljivom bunkeru kojeg su po prokušanom grčkom receptu pokazali na Maksimiru, mora se priznati kako su u tri prelaska preko centra bili opasniji nego Dinamo u cijeloj utakmici.

U nastavku Havos vidi s kim ima posla i potpuno preuzima kontrolu utakmice - Dinamo u drugom poluvremenu nije stvorio ni polupriliku, dok je protivnik kojeg je Halilhodžić reanimirao mogao čak i povećati vodstvo.

Poznato je dakle bilo kako će Dinamov protivnik igrati (destruktivno i zgusnuto) od koga mu prijeti opasnost u vlastitim (neiskusni branič) i suparničkim (kontre) redovima i upravo je tako i poražen, ali problem je što je sve to znao i Vaha, pa je dvije trećine ključne utakmice prespavao, a u posljednjoj vukao alibi-poteze.