Foto: Goran Mehkek / Cropix

NEKOLIKO minuta prije izricanja presude trojici generala u Haagu, odvjetnik Veljko Miljević izrekao je važnu stvar: "U optužnici nigdje ne stoji da se optužuje Hrvatska, akcija Oluja, pa čak ni cjelokupna hrvatska vlast".

> Vijesti i reakcije na presudu čitajte ovdje

> Gotovini 24 godine, Markaču 18 godina zatvora! Čermak oslobođen!

U onih sat vremena koliko je Hrvatska zadržavala dah, sudac Alphonse Orie čitao je u presudi: "Ova presuda ne dovodi u pitanje legalnost pribjegavanja ratu i vođenja rata kao takvog". Naglasio je kako su "pojedini članovi političkog i vojnog vrha Hrvatske dijelili zajednički cilj trajnog uklanjanja srpskih civila iz takozvane Krajine silom ili prijetnjom sile".

Tko je dio zločinačkog pothvata?

Precizno je definirao zločinačku organizaciju: svi oni koji su bili na Brijunskom sastanku 31. srpnja 1995. godine. Kako li je general Petar Stipetić sretan što ga je Franjo Tuđman tada poslao na krstarenje oko Brijuna, kako ne bi sudjelovao na povjerljivom sastanku...

I onda, sat vremena nakon presude, predsjednik Ivo Josipović u obraćanju javnosti naglašava kako "presuda ne dovodi u ppitanje legitimitet i legalnost Domovinskog rata ni Oluje". "Teza o zločinačkom pothvatu ne podrazumijeva da su svi sudionici vojske i policije zločinci", izjavio je hrvatski predsjednik.

Heroji proglašeni zločincima

I to je ono što zapravo treba naglašavati nakon što su heroji u Haagu proglašeni zločincima. Istina, onaj koji je po Kninu hodao preko leševa i oko opljačkanih sela, na kraju je išetao iz sudnice - ali zato što nije bio na Brijunima. Oni koji su bili, na kraju su i osuđeni. Nije osuđena Hrvatska, nije osuđena akcija Oluja, nije osuđen Domovinski rat, kao što nisu osuđeni ni svi branitelji. Osuđeni su sudionici Brijunskog sastanka.

A zbog čega? Zato što je sve ono o čemu je Tuđman tamo govorio - tjeranje civila, "udarati da Srbi praktički nestanu", "tobožnje" garantiranje građanskih prava, napadanje Knina da "i on dobije malo" - na kraju se i ostvarilo na terenu. Tuđman je Srbima poželio "sretan put", njihova imovina u idućim mjesecima sustavno je spaljena, njihov povratak onemogućen, a starci koji su ostali su ubijeni u svojim kućama. I ono najgore - i ono presudno - nitko zbog toga nije kažnjen.

Nisu kažnjeni sudionici Oluje

Kao što, a to ne treba prestati naglašavati, ovom presudno nisu kažnjeni sudionici Oluje i Domovinskog rata, nije kažnjena Oluja ni hrvatska država. Presuda - koliko god nekome bila pretjerana u kažnjavanju, površna u dokazivanju i pristrana u argumentaciji - jasno definira članove tog famoznog "udruženog zločinačkog pothvata".

Činjenica da su to predsjednik države, ministar obrane, načelnik Glavnog stožera i glavni generali prisutni na sastanku oslobađa odgovornosti one koji na to nisu utjecali niti u tome sudjelovali. Baš kao što se HDZ danas brani da se Sanaderova zločinačka organizacija odnosi samo na one koji su s njim komplotirali: Barišić, Polančec... Nikako na cijelu stranku.

Hrvatska je bila talac zločina - više nije

Hrvatska je, dakle, tada postala i otada bila talac te grupe ljudi koja se na Brijunima grohotom smijala kad se govorilo o tome da Srbima "tobože treba nuditi građanska prava", a godinama nakon toga odbijala sankcionirati posljedice zločina. Umjesto da kazni gomilu ubojica i pljačkaša, ona je zapravo kaznila čitavu naciju. Oluju i čitavu državu pretvorila u taoce svoje politike.

Hrvatska je zbog toga, zbog zločina koji se mogu dogoditi u svakom ratu, ali ih svaka pravna država mora sankcionirati, godinama bila zarobljenik solidarnosti u zločinu. Zašto bi se Mladi Jastreb smatrao dijelom udruženog zločinačkog pothvata, kad nije spomenut u presudi? Zašto bi se tako osjećali svi oni koji su branili Hrvatsku? Niti je ovo presuda njima, niti Oluji niti Hrvatskoj. Ovo je presuda "pojedinim članovima političkog i vojnog vrha".

Kosorica skoro pala u nesvijest

Druga je stvar što HDZ, onaj koji se kleo u čistoću Domovinskog rata i u ratne heroje, nije u godinama koje su slijedile učinio dovoljno da naglasi tu distinkciju i da ratnim generalima, Gotovini i Markaču, u dovoljnoj mjeri pomogne da obrane svoj ratni put. To ide na dušu nesposobnoj politici, čija je predstavnica Jadranka Kosor umalo pala u nesvijest pokušavajući se izraziti na press konferenciji.

I naposljetku, oni koji vjeruju da je presuda Gotovini i Markaču (a zapravo Tuđmanu, Šušku, Červenku i još nekima s Brijuna) loše argumentirana, mogu se tome zapravo radovati jer će je biti lakše srušiti u žalbenom postupku. Luka Mišetić i Goran Mikuličić žalili su se da njihovi dokazi nisu prihvaćeni, pa se barem imaju čemu nadati u žalbi.

Blaškićev poučak

Ako je ova presuda slična onoj prvostupanjskoj za Tihomira Blaškića, onda bi takva mogla biti i drugostupanjska. Naravno, ako oslobađajući dokazi budu dovoljno snažni. Jer nikakva ulična ili politička dreka neće spasiti Gotovinu. Samo pravni argumenti.

Uglavnom, haška presuda kaznila je odgovorne za zločine počinjene u Oluji i nakon nje. Nije kaznila Oluju, nije kaznila Hrvatsku, niti je uzdrmala njezino pravo da oslobodi svoj teritorij.

Sada je došlo vrijeme da se cijela nacija iskobelja iz tog mentalnog sklopa, iz tog zarobljeništva i nametnute "solidarnosti u zločinu". I da napokon zaključi: Hrvatska nije bila dio udruženog zločinačkog pothvata.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje