Foto: Vesna Malešević

U VREMENIMA kada većina odraslih građana iz dana u dan postaje sve svjesnija da je borba s politikom i vlastima jedno veliko jurišanje na vjetrenjače, na koje nema smisla trošiti ni vrijeme ni živce, iz Banja Luke nam dolazi jedan primjer koji vraća vjeru u društvo. U društvo i "svijet" u kojem vrijedi živjeti i za kojeg se vrijedi boriti.

Bilo bi lako još dodati i svijet kojeg želimo izgraditi i ostaviti našoj djeci, ali s obzirom na vrijeme i prostor u kojima živimo, koji su lišeni svake logike zdravog razuma i u kojima se izvrnulo sve što se izvrgnuti moglo, to ovog puta nije moguće reći. Ne, ovog puta govorimo o svijetu kojeg su naša djeca izborila sama za sebe. I sve nas.

Betonizacija je nužna, jer Banja Luka napokon postaje grad

A skupina djece iz banjalučkog kvarta Centar 1 nije promijenila čitav svijet, ali je promijenila svoj mali svijet, svoj mikrokozmos kojeg su im "veliki" željeli oduzeti. Priča, u kratkim crtama, ide ovako.

Kako nam je opisala aktivistica Vesna Malešević iz udruženja UNSA GETO, "nestanak i uništenje gradskih kvartova, privatizacija industrijskog i vojnog zemljišta, nelegalna gradnja i sječa drveća" postali su banjalučka svakodnevnica, u režiji lokalnih vlasti koje to opravdavaju činjenicom da "Banja Luka napokon postaje grad".

Kada djeca kažu "Ne!"

U projektu masovne betonizacije na red je došao i banjalučki kvart Centar 1, točnije improvizirano dječje igralište "Građevina", koje je trebalo biti pretvoreno u parking. A Građevina, među djecom poznatija kao "Građa" ili "Građiš", mjesto je gdje su se desetljećima igrale mlađe generacije ulica Sime Šolaje i Vase Pelagića. Makar Građiš ne nalikuje na igrališta iz slikovnica, sa zelenilom i ljuljačkama, to je jedino igralište kojeg imaju. I nisu ga mislili samo tako predati.

U rujnu prošle godine, sve je bilo spremno za "poravnanje" i bageri su već krenuli na teren, ali je za gradonačelnika Davidovića i njegovu administraciju ubrzo uslijedio hladan tuš. Djeca iz ulica Sime Šolaje i Vase Pelagića kazala su odlučno "Ne!".

Ne damo Građiš!

Hrabri mališani prvo su postavili improvizirane barikade, kako bi mehanizaciji spriječili pristup igralištu. Kada su bageri uklonili nejake prepreke, mališani su radnike i strojeve, kako su sami priznali, gađali jajima i rajčicama.

A onda su i djeca izvukla "tešku artiljeriju". Grupa dječaka i djevojčica u dobi od pet do 12 godina danju su sjedili ispred bagera, vičući "Ne damo Građiš!",  a noću rasipali građevinski materijal. Oni nisu htjeli parking, nego pravo igralište. Djeca su ubrzo dobila i potporu svojih roditelja i ostalih stanara u ulici, koji su im se pridružili u mirnom prosvjedu poezijom i crtežima.

Pregovarali s gradonačelnikom i izborili novo igralište

Tako su hrabra djeca iz ulica Sime Šolaje i Vase Pelagića počela borbu. Oni su je i vodili, pregovarali s gradonačelnikom i postigla dogovor. Na kraju se zaista odustalo od gradnje parkinga, a umjesto toga pokrenuta je gradnja pravog i boljeg igrališta. A da zaista znaju što hoće, ova djeca su pokazala odbijanjem prvog idejnog plana, jer nije zadovoljavao njihove prohtjeve.

Lekcija za sve nas

Kao što je već rečeno, djeca iz banjalučkog kvarta nisu promijenila čitav svijet, ali su sačuvala svoj mali dio svijeta. I što je još važnije, sve nas su naučila važnu lekciju. Lekciju da opravdanje "ionako se ništa ne može promijeniti" naprosto ne prolazi. Ako su srce i volja na pravom mjestu, onda svaka borba ima smisla. 

Djeca od pet godina nisu se predala, već su se pobrinula i izborila za sebe i svoja prava. Ekipa iz Sime Šolaje i Vase Pelagića sad čeka proljeće i prve radove na pravom igralištu. A vi? Hoćete li još uvijek čekati ili ćete podići glas i boriti se za ono što vam pripada?