Foto: Goran Mehkek / Cropix

U HDZ-u stvari još uvijek nisu dovoljno loše, da ne bi mogle biti još gore. Pa da se, recimo, Ivić Pašalić vrati u njegove redove.

> Pašalić potvrdio za Index: Vraćam se u HDZ!

Bivšem Tuđmanovu savjetniku, poraženom kandidatu za predsjednika HDZ-a, zaboravljenom vođi Hrvatskog bloka i stranke Jedino Hrvatska, a danas tek jednom od propalih poduzetnika (i zgodno je podsjetiti, korisnika sumnjivog Hypo kredita) navodno je jako stalo u kojem će smjeru ići konsolidacija HDZ-a.

Pa se zato ovih dana iznenada ukazao na sastanku jednog zagrebačkog ogranka HDZ, na kojem je čak održao govor i pobrao, kako javljaju mediji, sasvim pristojan pljesak.

Tko je gori: dr. Ivo ili dr. Ivić?

Ta vijest toliko je šokirala stranku da se jedan član Predsjedništva HDZ-a požalio Novom listu: "Ako ovome ne stanemo na kraj uskoro možemo očekivati da na neku skupštinu dođe i Ivo Sanader".

No, je li to baš isto?

Ne treba biti nepravedan prema Iviću Pašaliću. On ipak nije završio u zatvoru. Ni jednom. Ni na jedan dan. Ni na jedan sat.Godinama je plivao kroz korupcijske i kriminalne afere Tuđmanovih devedesetih, da bi na kraju isplivao čist kao suza.

Je li onda pravedno uspoređivati ga s Ivom Sanaderom?

Sanader - zatvor, Glavaš - zatvor...

Uostalom, upravo taj Sanader brutalnom je prevarom ukrao glasove Pašaliću na stranačkom saboru 2002. godine, preuzevši tako stranku uz pomoć Branimira Glavaša - koji je također završio u zatvoru zbog ratnih zločina - i Vladimira Šeksa - kojemu nad glavom vise ratni zločini - da bi je potom pretvorio u zločinačku organizaciju i poslao ravno k optuženičkoj klupi.

Pa zašto je onda Ivić Pašalić još uvijek takav bauk?

Tko je strašniji?

On je samo (još) jedan propali poduzetnik koji ne zna kuda bi sa sobom. Kako uopće treba gledati na njega danas, deset godina nakon što je izbačen iz HDZ-a, u usporedbi s Ivom Sanaderom, čovjekom s pet optužnica, pa čak i s Jadrankom Kosor, predsjednicom koja bi uskoro mogla svoju stranku dopratiti do suda. I koja je, ne zaboravimo, nedavno majčinski prigrlila bivšeg Pašalićeva vojnika, Ljubu Ćesića Rojsa.

Ne baš tako strašno, je l' da?

Štoviše, u proteklih osam godina imali smo prilike više puta se uvjeriti da HDZ-u zapravo uopće ne treba Ivić Pašalić da bi bio užasan.

A ni taj grozni Pašalić ne treba Hrvatskoj da bi doživjela moralni i civilizacijski slom, da bi zaglavila u kriminalu i korupciji, da bi se paralizirao državni aparat, da bi politika zavladala policijom i pravosuđem, a vladajuća stranka eutanazirala medije.

Medijski ortaci

A upravo su mediji dobar primjer.

Sve ono što je Pašalić godinama nastojao učiniti hrvatskim medijima, Sanader je proveo do kraja. Ono što nije uništio, to je kupio. Ono što nije kupio, potpuno je marginalizirao. Ninoslavu Paviću, recimo, uopće ne treba stari ortak Ivić Pašalić, kad sasvim lijepo surađuje sa svojim novim prijateljem, Ivom Josipovićem. A medijska scena je u gorem stanju nego devedesetih.

No, je li nam taj Pašalić možda ipak potreban?

Da se ne bismo zavaravali nekakvom demokratizacijom HDZ-a koja redovito i bez izuzetka završava unutarstranačkom diktaturom. Da se ne bismo zanosili nekakvom europeizacijom HDZ-a, koji je godinama djelovao izravno u suprotnosti s vrijednostima u koje se zaklinjao.

"Ovaj Sanader je gori od mene"

Da ne bi netko opet pomislio kako je Hrvatska sasvim sigurna u rukama HDZ-a ako u njegovim redovima nema Ivića Pašalića. Ili Ive Sanadera. Ili Jadranke Kosor.

Kad se na kraju sve svodi na onu staru Pašalićevu mantru koju je prije deset godina bezuspješno ponavljao novinarima: "Ovaj Sanader je gori od mene". A onaj idući gori od Sanadera. I tako ukrug.

Upravo zato, HDZ-u je potreban Ivić Pašalić, makar kao simbol koji će nas konstantno podsjećati na to što je zapravo HDZ i na što je sve sposoban. Jer, na kraju krajeva, svi su oni Ivić Pašalić.

Ni puno bolji, ali zato nerijetko još i gori.

Ostale komentare autora pročitajte ovdje