Ljubičićev trnovit put do vrha svjetskog tenisa
Foto: AFP
IVAN LJUBIČIĆ se rodio prije 33 godine u Banja Luci. Otac Marko bio je električar, majka Hazira kućanica, a živio je i s tri godine starijim bratom Vladom. Tenis je počeo trenirati kao 9-godišnjak, ali je rat u Bosni i Hercegovini usporio njegov razvoj. S 13 godina napustio je s majkom i bratom rodni grad. Poslije mjesec dana u Rijeci, Ljubičići su završili u Opatiji, u hotelu "Astoria", zajedno s ostalim prognanicima. Ivan se nije žalio, nedostajao mu je jedino otac koji je morao ostati u Banja Luci. Tenis mu tada nije bio prioritet, trenirao je samo povremeno.
> Nakon 14 godina na Touru, Ivan Ljubičić završio karijeru: "Nisam očekivao toliko emocija"
Obitelj napokon na okupu, a Ivan se konačno mogao posvetiti tenisu
Nakon šest mjeseci u Opatiju je došao i otac Marko. Obitelj se napokon našla na okupu, a Ivan je mogao opet misli usmjeriti ka tenisu. Prihvatio je poziv da ode trenirati u Italiju, iako nije znao ni riječi talijanskog jezika. U Italiji Ljubičić je odlučio da će igrati za Hrvatsku, postaje prvak Hrvatske do 16 godina, a zatim u paru sa sadašnjim izbornikom hrvatske Davis cup reprezentacije Željkom Krajanom osvaja "Orange Bowl", neslužbeno svjetsko prvenstvo u kategoriji do 16 godina.
"Nije bilo lako u svim tim godinama djetinjstva. Uvijek ću imati posljedice drugačijeg toka života u odnosu na druge. Nisam baš imao puno opcija kada se moralo odlučivati što ću raditi u životu", govorio je Ivan.
Ljubičić je 1996. igrao finale juniorskog Wimbledona, ali je poražen od Bjelorusa Volčkova. Iduće sezone igra i polufinale Australian open i tako postaje drugi junior svijeta. Iste godine je uspostavio suradnju s talijanskim trenerom Riccardom Piattijem. Prvi veći uspjeh u seniorskom tenisu bilo je plasman u finale challengera 1998. godine u Zagrebu u kojem je poražen od tada 15. tenisača svijeta Bersateguija. Iste godine je osvojio svoj prvi satelit turnir, ali je godinu završio na, za njega lošem, 293. mjestu. Sljedeća sezona je bila mnogo bolja, osvojio je nekoliko Futuresa, a zatim i prvi Challenger naslov u francuskom Besançonu.
Svijet je čuo za Ljubičića kad je pao Kafeljnikov, najbolji na svijetu
Prvi nastup na Mastersu bio je u Monte Carlu i već tad Ljubičić je zapanjio teniski svijet. U prvom kolu pao je Medvedev, a u drugom je Kafeljnikov, tada drugi tenisač svijeta, osvojio samo tri gema protiv Ljube. Tjedan dana kasnije Kafeljnikov je postao i prvi tenisač svijeta, a Ljubo je napravio veliki skok na ATP ljestvici i sezonu završava na 77. mjestu. Te sezone dobro je igrao i u Umagu, stigao do polufinala, ali je izgubio od Normana.
Ljubičić u 2000. godini nije ostvario velike rezultate, igrao je samo dva polufinala ATP turnira, a kao najveći rezultat ističe se treće kolo Olimpijskog turnira u Sidneyu. Tu godinu je završio pet pozicija lošije plasiran nego prethodnu.
Prvi osvojen turnir bio je Lyon
Međutim sljedeće godine Ivan osvaja svoj prvi turnir. U Lyonu su redom padali Kuerten, Benneteau, Gaudio, Safin i na kraju u finalnom meču El Aynaoui.
"Igrao sam finale challengera u Grenobleu, na silno brzoj podlogi. Sjeli smo poslije finala u automobil, prešli sto kilometara do Lyona. Ždrijeb? Gustavo Kuerten u prvome kolu, u utorak. U ponedjeljak sam odradio tri treninga, što baš nije običaj. Posljednji od 23.30, nakon posljednjeg meča. Prebacio sam dvije lopte i pozvao Riccarda. Valjda prvi put. Kuertenu sam ukrao prvi set, u drugome sam ga uništio. Uslijedio je Francuz Benneteau, dobio sam 7:5, 7:5 na iskustvo. U četvrtfinalu me čekao Gaudio, koji prije toga nije odigrao meč u dvorani. Dobio sam relativno lako prvi set, u drugom je nastalo natezanje. Izgubio sam "tie break". U trećem setu, umoran još od Grenoblea, pogledao sam prema treneru i pokazao mu da više ne mogu. Gaudio mi je darovao gem, a ja sam ni kriv ni dužan dobio treći set sa 6:1. Subota je donosila Marata Safina, od kojega sam nedugo prije toga na U.S. Openu izgubio poslije četiri "tie breaka". Izgubio sam i peti "tie break" u nizu od njega. Valjda zato što nisam previše ni vjerovao. Sjećam se pressice, izjavio sam tada da je polufinale dobar rezultat. U drugome setu čvrsto sam držao servis i opet smo morali u "tie break". Dobro, Safin je imao priliku, 15:30 kod 6:5, nakon što je pogodio "passing" kroz noge poslije mojega loba. Ipak, izvukao sam se, kao i nakon zaostatka 1:3 u odlučujućoj igri. Dobio sam šest poena zaredom za jednu minutu, nakon što je Safin promašio lagani "forehand". U trećem setu poveo sam 3:0, no Safin je uzvratio, izjednačio na 4:4. Imao je u devetome gemu 0:40, ali izvukao sam se servisima i smicalicama. Opet smo došli do "tie breaka". Sedmi set zaredom u dva međusobna susreta. Kod 5:5 mi je zabio as. Na meč loptu došao mi je naprijed u izmjeni, odigrao sam mu "backhandom" pod noge, tako nisko da je lopta pogodila vrh mreže. Uspio je reagirati, odigrao mi je na "forehand", a ja sam pogodio nemoguće. Iz trka! Potom sam dobio poen servisom, zaradivši meč loptu. Na njegov drugi servis odigrao sam mu na "backhand", a on je - zatresao mrežu. Napokon finale! Za suparnika sam želio El Aynaouija, a Malisse je imao set i 4:1. Želja mi se ipak ispunila. Prije finala bio sam nervozan, ali meč sam odigrao kao u transu. Odlično sam servirao i relativno lagano dobio, iskoristivši rupu Marokanca na "backhandu". Za takve trenutke igraš tenis", opisao je osvajanje prvog turnira Ljubičić.
U paru s Ančićem osvaja broncu na Olimpijskim igrama
Nakon osvojenog turnira ušao je među 30 najboljih tenisača svijeta, ali kao po nekom pravilu Ivan je sljedeću sezonu odigrao lošije i pao na ljestvici na 49. poziciju.
2003. godina bila je bolja, ali opet bez osvojenog turnira. Ljubičić je dvije lošije sezone odlučio naplatiti 2004. godine. U paru s Marijem Ančićem osvojio je brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Ateni. U polufinalu su naši tenisači izgubili od Čileanaca Gonzaleza i Massua, ali su u borbi za medalju Indijce Bhupatija i Paesa s 16:14 u odlučujućem trećem setu.
Svakog je osim Federera mogao pobijediti 2005.
Čudesnim nastupima donio Davis Cup Hrvatskoj
2005. godina ostat će zlatnim slovima upisana u povijest hrvatskog tenisa. Naša reprezentacija je osvojila Davis cup, a ponajviše zahvaljujući maestralnim Ljubinim igrama. Ždrijeb je u prvom kolu Hrvatskoj donio gostovanje SAD-u. Domaćine su predvodili treći tenisač svijeta Roddick, deveti Agassi i najbolji svjetski par braća Bryan. Ljubičić i Ančić su unaprijed otpisani od borbe za Salataru, ali Ljubo tako nije mislio. U prvom meču pobijedio Agassija s 3:0, u subotnjem dvoboju parova Ljubičić je uz pomoć Ančića svladao i braću Bryan, da bi u nedjelju dokrajčio Amerikance pobjedom nad njihovim prvim reketom Roddickom.
U četvrtfinalu u Split su došli Rumunji, ali su se pognute glave vratili. Ljubo je još jednom briljirao i donio Hrvatskoj tri boda protiv Hanescua i Pavela. Split je u rujnu bio domaćin polufinalnog ogleda protiv Rusije za koju su igrali Youzhny i Davydenko. A Ljubo!? Ponovo je bio nevjerojatan i donio 3 boda za plasman u finale. U finalu je iznenađujuće bila Slovačka. u Bratislavi Ljubo je nastavio svoj niz s 10. Davis cup pobjedom protiv Kucere i 11. u paru s Ančićem. Hrvatska je prije nedjeljnih mečeva imala 2:1. U nedjelju prvi meč igrali su Ljubičić i Hrbaty. Ljubo je osim za naslov u Davis Cupu igrao i za izjednačenje rekorda Johna McEnroea koji je 1982. SAD vodio do naslova s omjerom 12-0. nažalost Ivan je izgubio meč u pet setova, ali je Ančić pobijedio Mertinaka i donio Salataru u Hrvatsku.
U Roland Garrosu je ostvario najveći uspjeh na Grand Slam turnirima
Sljedeću godinu Ljubičić je otvorio osvajanjem turnira u indijskom Chennaiju pobjedom nad Moyom. Osvojio je mjesec dana kasnije i Zagreb, a zanimljivo da su mu tada u Domu sportova jedini po set otkinuli Novak Đoković i Andy Murray. Ivan je došao do trećeg finala Mastersa u karijeri, ovaj put u Indian Wellsu, ali je Federer u odličnom meču bio bolji s 7:6 7:6 7:6. U Roland Garrosu ostvario je najveći uspjeh u karijeri, došao je do polufinala, ali preko Nadala, kralja zemlje, se nije moglo. U kolovozu je došao i do renkinga karijere, bio je treći, odnosno prvi do nedodirljiv Federera i Nadala. U listopadu je obranio naslov u Beču, u finalu je pobijedio Gonzaleza. Ponovo je nastupio na završnom Mastersu i ponovo nije prošao skupinu. Osvetio se u odličnom meču Nalbandianu za prošlogodišnji poraz, ali je izgubio od Federera i Roddicka.
Nova sezona, nove pobjede. Ljubičić je osvojio turnir u Dohi pobjedom nad Murrayem, ali nije uspio obraniti naslov u Zagrebu iako je došao do finala. Bolji je bio Cipranin Baghdatis. Po prvi put Ljubičić je osvojio i jedan turnir na travi u lipnju 2007. U finalu u nizozemkskom Hertogenboschu bolji je bio od domaćeg tenisača Wesselsa. Sezonu je završio kao 15. tenisač svijeta.
"Kraj" tamo gdje je i počeo, u Lyonu
U 2008. godinu je Ljubičić ponovo odlično ušao. Osvojio je Challenger u East Londonu, ali je opet pokleknuo u finalu Zagreba. Stakhovsky je bio iznenađujući pobjednik i prvi tenisač kojem je kao luckyloseru to uspjelo. Međutim Ljubin nivo igre je opao do kraja sezone i može se pohvaliti samo polufinalom Pörtschach u kojem je nesretno izgubio od Monaca.
Sljedeće sezonu su obilježili ponovo lošiji rezultati, iako je Ljubičić znao zablistati. Imao je tri četvrtfinala Mastersa, ali u sva tri je izgubio od najboljih tenisača svijeta Murraya, Nadala i Đokovića. U Lyonu, mjestu gdje je osvojio svoj prvi turnir, osvojio je i ukupno deveti u karijeri pobjedom nad Llodrom.
"To je to! Na mjestu gdje je podigao prvi pehar, osvojio je i posljednji turnir u karijeri. Sportska priča sa sretnim završetkom", pomislili su mnogi u tim trenucima budući da je Ljubina igra bila u padu i da ga je ponajviše servis držao među najboljih 50. Ali Ivan se pobrinuo za još sretniji kraj...
Indian Wells 2010. je turnir Ljubinog života
Ožujak 2010. Ljubo odlučuje nastupiti na turniru u Indian Wellsu unatoč problemima s ozljedama. U prvom kolu pobijedio je najveću nadu američkog tenisa Harrisona, u sljedećem Argentinca Dabula, au trećem kolu je trebao biti kraj za njega na tom turniru. Čekao ga je drugi tenisač svijeta, Đoković, isti onaj Đoković koji ga je pobijedio 15-ak dana ranije u Dubaiju, isti onaj Đoković koji je u posljednjih pet mečeva imao isto toliko pobjeda protiv Ivana. I početak meča nije nagovještavao ništa drugo osim poraza. Đoković je već u trećem gemu napravio brejk, ali nakon toga Ljubičić je odlučio da nije vrijeme za oproštaj od turnira. Od osmog gema proradilo je sve što je kočilo Ljubičića prethodnih sezona. Kretao se savršeno, forhendima je pogađao linije, a iz bekenda igrao čudesne drop shotove. Dok je Novak shvatio što se događa, već je bilo kasno. Ljubičić je servirao za meč, spasio jednu brejk loptu i sigurnim servisima izborio četvrtfinale protiv Monaca.
Argentinac je odlično odigrao prvi set, dobio ga s 6:4, ali ponovo se ukazao na terenu Ljubo iz druge galaksije i s 6:2 6:1 plasirao se u polufinale. Tamo ga je čekao Nadal koji je poput Đokovića dobio posljednjih pet mečeva protiv našeg tenisača. Španjolac je dobio prvi set, a onda? Ljubo je i u trećem meču zaredom na turniru iznenada počeo dominirati, dobio je drugi set, a treći je otišao u tie break u kojem je izgubio prvi poen. Nitko nije uspio osvojiti sedam poena zaredom u tie breaku protiv Nadala, nitko do Ljube te večeri.
U finalu će igrati protiv ljubimca domaćih navijača Roddicka koji nije osvojio turnir više od godinu dana. Odlična prilika da Roddick napokon osvoji neki turnir? 31-godišnji Ljubičić je s druge strane mreže, tenisač koji je u prethodna tri meča potrošio mnogo snage da bi pobijedio najbolje tenisače svijeta. Roddick s druge strane imao je mnogo lakši put do finala preko Melzera, Robreda i Soderlinga. Očekivano meč dvojice sjajnih servera su su se odlučivali u tie breakovima. U prvom tie breaku Ljubičić je demolirao Roddicka koji je osvojio tri poena u 13. igri. Bio je Roddick bolji u tie breaku drugog seta, ali bolji od Roddicka iz prvog seta, a ne od maestralnog Ljubičića. Osvojio je ovaj put dva poena više, ali pehar je otišao u Ljubine ruke.
Poslije tog turnira Ljubičić je odigrao još dva finala u Francuskoj, ali to i nije toliko bitno. Bitno je da je Ljubo svoju tenisku karijeru okrunio tog 21. ožujka 2010. kada je pao Roddick. To nije bio običan turnir, cijeli njegov tok izgledao je poput Ljubinog života. U počecima nije bilo problema, zatim Ivan kao da je odlučio da na teži način osvoji turnir, kao da je želio svima pokazati da je njegov put do vrha bio mnogo teži nego kod ostalih tenisača.
"Teško je to opisati. Bili smo daleko od kuće, ali smo mislili da će sve to trajati nekoliko mjeseci i da ćemo se vratiti kući. Očito je da se nije radilo o najsretnijem periodu mog života. Bilo je teško živjeti, a da ne znaš da li ti je otac živ. S druge strane, morate živjeti od dana do dana. Uvijek živite u nadi. Možda je to jedan od razloga zbog kojih uvijek razmišljam pozitivno, jer sam tada jednostavno morao tako misliti. Naime, da sam tada razmišljao negativno, da sam mislio da se nikad neću vratiti kući i vidjeti oca...", govorio je Ljubičić koji će sljedećih godina uživati uz suprugu Aidu, sina Leonarda i kćerku Zaru.
Nama ostaje samo da poslušamo Ljubu, razmišljamo pozitivno i živimo u nadi da će možda upravo Leonard nastaviti očev put. A tebi Ljubo hvala za sve!
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati