Foto: Goran Mehkek/Cropix

KAD zagusti, dobre su i državne institucije.

Prije tri mjeseca Mirela Holy obratila se stranačkom kolegi na čelu javnog poduzeća sa zamolbom da zaštiti suprugu njihova stranačkog kolege koju se navodno šikanira na radnom mjestu.

Nije se obratila nadležnim institucijama, inspektoratu, pravobranitelju, pa čak ni nadležnom ministru... Naučila je da se takve stvari najbolje rješavaju preko stranačkog maila.

Ako zagusti, tu je ministar policije

Nakon što je mail iscurio u javnost, Holy se ipak odlučila obratiti institucijama. Podnijela je kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu zbog sumnje na neovlašteno prisluškivanje i nadzor elektroničke pošte, čime joj je prekršeno pravo zaštite privatnosti.

Za svaki slučaj, njezin stranački kolega i ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić požurio je najaviti kako će policija istražiti okolnosti pod kojima je u javnost izašao sporni e-mail upućen predsjedniku uprave HŽ Holdinga Reneu Valčiću.

Tako izgleda demokratski sustav protkan partitokracijom.

Povjerenje u institucije

Oni koji sada ustaju u obranu Mirele Holy reći će da je ona s pravom intervenirala putem stranačkih kanala jer nije imala povjerenja u institucije. A to povjerenje nije ni mogla imati, budući da se u ovom društvu ionako sve rješava preko privatnih ili stranačkih kanala.

Da stvari budu još gore, Holy je već imala priliku demonstrirati svoj odnos prema institucijama. Prvo je na čelo Fonda za zaštitu okoliša imenovala osobu pod optužnicom Uskoka, a zatim je prejudicirala sudsku odluku, poručivši kako ima pouzdane informacije da će optužnica biti odbačena.

Isto je učinio i njezin kolega Radimir Čačić u slučaju Ferenčak. Bez sankcija.

A takvih primjera ima još.

Perković na usluzi Josipoviću

Kad je Ivo Josipović u predsjedničkoj kampanji otkrio da se nalazi na meti paraobavještajnog podzemlja nije se obratio policiji, nije podnio kaznenu prijavu, nije se čak ni požalio saborskom Odboru za ljudska prava ili možda čak i Vijeću za nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija.

Umjesto svega toga, potražio je pomoć izravno kod tadašnjeg predsjednika Stipe Mesića i njegova savjetnika za nacionalnu sigurnost Saše Perkovića.

Perković se, pak, suprotno zakonskim i ustavnim ovlastima, umiješao u predsjedničku kampanju i, po kasnijem priznanju samog Josipovića, "puno pomogao da otkloni nasrtaje paraobavještajnog podzemlja koji su bili usmjereni protiv kandidata Josipovića, članova njegova tima i njihovih obitelji".

Za nagradu, Josipović je Perkovića ostavio za svog savjetnika za nacionalnu sigurnost.

Kako institucije rade svoj posao?

A slično je postupao i njegov prethodnik Stjepan Mesić, koji se proslavio uzrečicom "Neka institucije rade svoj posao".

Pa je tako mimo institucija dilao Tuđmanove transkripte svom prijatelju Ivi Pukaniću i daleko od institucija koje su godinama tragale za Antom Gotovinom s Pukanićem u tajnosti dogovarao intervju s odbjeglim generalom.

A zatim Sašu Perkovića, pored  svih institucija, poslao u Beč na pregovore s Vladimirom Zagorcem, gdje je ovaj bjeguncu od hrvatskog pravosuđa čak nudio odustajanje od kaznenog gonjenja u zamjenu za svjedočenje.

Tako su "institucije radile svoj posao".

Policija namješta, Bajić razmješta

Možemo se prisjetiti i kako je policija namještala kaznene prijave protiv SDP-ovaca, ali i kako su SDP-ovci otvoreno pljuvali po tim kaznenim prijavama, nazivajući ih podmetanjima raznih "špijunčina".

Da bi u isti glas bezrezervno hvalili Mladena Bajića koji je redom odbacivao kaznene prijave, zaradivši tako povjerenje nove vlasti.

Ukratko, institucije se ignoriraju kad treba nešto obaviti, a obraća im se samo kad treba nešto zataškati. Riječju, institucije stoje na raspolaganju samo onima koji se njima znaju služiti.

Za sve ostale, tu je ministričin mail.

Veze i kontakti

Odlazak HDZ-a s vlasti bila je prilika da nova koalicija na čelu sa SDP-om - i SDP-ovim predsjednikom države - učvrsti institucije i ojača povjerenje građana u njih. Umjesto toga, intitucije se i dalje zaobilaze kad god se ukaže prilika, dok se javnosti šalje poruka da je puno isplativije žicati ministricu da pomogne preko svog stranačkog kolege.

Ili da predsjednik digne telefon.

Stjepan Mesić iskovao je termin "paralelna linija upravljanja" kako bi opisao način na koji je Ivo Sanader upravljao zemljom: zaobilazeći institucije i lomeći sustav sve dok ga nije prilagodio svojim potrebama.

Nažalost, tragove slične prakse nalazimo i danas.

Kod koga premijer ljetuje?

Bitno je kome predsjednik države telefonira, s kim glavni državni odvjetnik večera, kod koga premijer ljetuje, kome ministrica piše mailove, koga ministar zapošljava...

Institucije su ostavljene luzerima.

Mora da se Mirela Holy danas osjeća kao prava gubitnica. Hoće li netko za nju napisati neki mail?

Ostale komentare autora pročitajte ovdje