Foto: Shutterstock, Wikipedia, Twitter

IAKO ta izreka danas zvuči poput klišeizirane rečenice iz većine malo ambicioznijih filmova, izgleda da novac čovjeka doista ne čini sretnim. A to potvrđuju i primjeri ovih hrabrih ljudi koji su svojim fascinantnim iskustvima pobijedili kapitalizam i dugo vremena živjeli bez gotovo ikakve financijske potpore. Upoznajte petero ljudi koji su sreću odlučili potražiti na alternativni način.

Henry David Thoreau

Može se reći da je za mnoge ovaj američki književnik sredinom 19. stoljeća postao začetnikom života bez novca i to u trenutku kad je odlučio izgraditi nastambu u šumi nedaleko od Walden Ponda i živjeti u njoj što jednostavnije i neovisnije o društvu.
 
“U šumu sam otišao jer sam želio živjeti sporo i promišljeno, suočavati se samo s onim što je u životu bitno i jer sam želio vidjeti mogu li iz toga naučiti nešto kako ne bih, kad mi dođe vrijeme za umrijeti, otkrio da nikada nisam niti živio.”

Na Dan nezavisnosti, četvrtog srpnja 1845, kad mu je bilo 28 godina, Thoreau, s diplomom Harvarda u džepu, napustio je obitelj i svoje mjesto učitelja u rodnom Concordu. Povukao se na obližnji Walden Pond, i tim činom proglasio osobnu nezavisnost od društva. U kolibi je proveo dvije godine i dva mjeseca i napisao djelo "Walden".

Heidemarie Schwermer 

Ova 69-godišnjakinja, 1996. godine donijela je najradikalniju odluku u svom životu – odlučila je živjeti bez novca pa je ubrzo napustila stan i posao učiteljice te započela "nomadski" stil života. Selila se iz kuće u kuću, a stanarinu je otplaćivala radeći poslove po kućama. Iako je to trebala biti tek kratkotrajna avantura, 69-godišnja bivša učiteljica još uvijek, nakon punih 16 godina, živi asketskim životom iz kojega je potpuno izbacila novac.

"Željela sam napraviti jednogodišnji eksperiment, ali kad sam otkrila ovaj novi način života, nisam se željela vratiti. I moram reći da nikada nisam bila sretnija", naglašava Schwermer.

Njena priča inspirirala je i dokumentarac pod imenom "Living without money" ili "Živjeti bez novca".

Daniel Suelo

51-godišnji Amerikanac prije dvanaest je godina odlučio napraviti radikalnu promjenu u svom životu i ostaviti dobro plaćen posao, novac i život u gradu.

"Kad sam živio s novcem, uvijek mi je nešto trebalo. Novac je zapravo nedostatak nekih stvari, on predstavlja prošlost, odnosno dugove, ali i budućnost, odnosno kredite. No nikad sadašnjost", napisao je Suelo na svom blogu ZeroCurrency.

Javnosti je postao poznat prije četiri godine kad su njegovu priču objavili brojni časopisi, a o njemu je Mark Sundee napisao i biografiju "Čovjek koji je napustio novac". Suelo od prodaje nije uzeo ni dolar.

Mark Boyle

Ovaj 33-godišnji Britanac i diplomirani ekonomist napustio je posao i odrekao se svega što je imao kako bi bez novca živio u staroj kamp prikolici. Hranio se povrćem koje je sam uzgojio, bobicama koje je nalazio u prirodi te viškom hrane iz restorana i supermarketa. Zubnu pastu radio je sam i to od mješavine na bazi komorača, a kao toalet papir koristio je stare novine.

"Ljudi su me znajli pitati nedostaje li mi moj prijašnji život. Ne znam zašto bi mi nedostajali stres, prometna gužva i gomila računa koje treba platiti", naglasio je Boyle.

Ipak, njegov nov način života imao je svoju cijenu, jer ga je stajao ljubavne veze. Naime, njegova djevojka nije imala razumijevanja za takvu odluku, no on je uvjeren da će upoznati novu koja će prihvatiti njegov nekonvencionalni stil života.

Aleš Čerin

Ovaj 49-godišnji otac četvero djece želio je promovirati jednostavan i umjeren životni stil te dokazati da čovjek može preživjeti trošeći dnevno tek oko 1 euro.

"Srezao sam sve troškove, jedem jabuke koje rastu u mom vrtu, a imamo i razne vrste povrća", rekao je Čerin za vrijeme trajanja ovog projekta.

Iako je njegov eksperiment trajao samo dva mjeseca, Čerin tvrdi da je naučio kako je moguće smanjiti troškove prehrane i istovremeno se hraniti zdravije. Uglavnom se hranio voćem i povrćem koje je uzgojio u svojem vrtu, a na stolu su mu često bile domaće jabuke, grah ili salata. Pio je vodu i biljne čajeve, kruh je mijesio i pekao sam, a u obližnjoj šumi skupljao je kestenje. Nakon dvomjesečnog eksperimenta naglasio je da će nastaviti živjeti skromno i da se nada kako će njegov primjer slijediti i drugi.