Screenshot: Uncontactedtribes.org, Foto: Wikipedia

U BENGALSKOM zaljevu smjestila se skupina otoka koji se nazivaju Andamani. A na jednom od njih, Sjevernom Sentinelu, obitava domorodački narod koji odbija bilo kakav kontakt s vanjskim svijetom.

Nepoznat jezik i broj

Njihov je jezik još uvijek nesvrstan, a nije točno poznato niti koliko ih ima. Procjene sežu od jedva 40-ak do 500 članova plemena koje boravi na 72 četvorna kilometra otoka. Nije poznato niti kakve su posljedice veliki potres 2004. godine i tsunami koji je slijedio imali na ovaj narod, osim što je potvrđeno da je bilo preživjelih. Iz helikoptera je uočena nekolicina muškaraca koja je bacala kamenje i ispaljivala strijele u smjeru letjelice kako bi se obranila od nepoznatog predmeta u zraku.

Većina otoka prekrivena je šumom, a zapadne civilizacije odustale su od istraživanja zbog opasnih koraljnih grebena koji otok okružuju. Za vrijeme prijašnjih posjeta na otoku se susretalo skupine od 20 do 40 ljudi, ali gotovo je sigurno da su se neki od njih skrivali pa nije moguće odrediti točan broj pripadnika plemena, iako se nagađa da su grupirani u dvije do šest skupina. Također, pri susretima sa zapadnjacima zabilježeno je da su imali djece ili su žene u trenutku posjeta bile trudne.

Često ih se svrstava u negritose, etničku skupinu u koju spadaju narodi koji nastanjuju izolirane dijelove jugoistočne Azije. Njih karakteriziraju nizak rast, tamna koža i iznimno kovrčava kosa. Nikad s niti jednim pripadnikom Sentinelaca nije ostvaren blizak kontakt, ali austrijski pisac i istraživač Heinrich Harrer odraslog je muškarca opisao kao ljevorukog i visokog 1,6 metara, piše Before It's News.

"Kontaktne ekspedicije" završile tragično

U pitanju su bili planirani posjeti u kojima bi se domorocima ostavljalo "darove", primjerice kokosove orahe, na obali te ih se na taj način pokušavalo privoljeti na komunikaciju i promijeniti njihov neprijateljski stav prema gostima. Taj je program ugašen '90-ih godina prošlog stoljeća nakon što je par agresivnih susreta završilo tragično - nekoliko je ljudi ubijeno.

Osim toga, od nedavnijih slučajeva poznat je onaj u kojem su sentinelski strijelci 2006. godine ubili dva ribara koji su ilegalno lovili u blizini njihova otoka. Nakon toga kišom strijela otjerali su helikopter koji je došao pokupiti tijela. Do današenjeg dana do njih nisu uspjeli doći, iako je iz helikoptera uočeno da su tijela pokopana u plitkim grobovima.

Pitanje je koliko će još dugo ova izolirana skupina izdržati živjeti bez doticaja s vanjskim svijetom. Ali zasad definitivno nema razloga sumnjati u njihovu sposobnost za samoodržanjem.