Foto: Goran Mehkek / Cropix

BIJES ministra financija Slavka Linića sasvim je jasan. Ali nipošto ne može biti opravdan.

Nije problem to što se Linić u jednoj vrlo ozbiljnoj javnoj raspravi koristi diskursom koji je možda primjeren kafani ili pazaru, ali nipošto najvišoj razini izvršne vlasti. Od ovog ministra financija smo na to već i navikli.

Problem je što Linićevi ispadi usmjereni prema sucu Trgovačkog suda Mislavu Kolakušiću predstavljaju grijeh zbog kojeg bi ga premijer koji drži do pravne države ekspresno smijenio. Srećom po Linića, Zoran Milanović nije takav premijer.

Ministar Linić krši ustavnu odredbu o trodiobi vlasti

Što je to Linić zapravo napravio? Optuživši suca Kolakušića da radi na štetu društva, prozvavši ga jadnikom koji ne želi raditi, koji je ocjenu ustavnosti Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi zatražio samo kako bi izbjegao opširan spis o predstečaju Dalekovoda i što prije otišao na godišnji odmor, ministar financija izvršio je nedopustiv pritisak ne samo na Kolakušića, već na čitavu sudbenu vlast.

Vratimo se na trenutak osnovana poznatim svakom školarcu. Nakon što je proglasila nezavisnost, Hrvatska je usvojila Ustav kojim je državna vlast ustrojena na načelu trodiobe vlasti. U Hrvatskoj, prema Ustavu, postoje tri ravnopravne instance vlasti: zakonodavna (Sabor), izvršna (Vlada RH) i sudbena (sudovi s izuzetkom Ustavnog suda kao četvrtom polugom vlasti).

Slavko Linić, jedan od najvažnijih ministara u aktualnoj Vladi, dakle, ne priznaje Ustav RH. Štoviše, svojim istupima direktno krši ustavnu odredbu o trodiobi vlasti.

Ucjene i prijetnje

Kada Linić kaže da "ćemo morati obustaviti predstečajne postupke ako se i drugi suci povezu za ovakvim primjerom", on ucjenjuje sudbenu vlast. Kada kaže da "sudac koji vlast dovodi u vezu s kriminalom neće imati zaštitu", on prijeti sudbenoj vlasti.

Možda je Linić u pravu. Možda je sporni Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi sasvim u skladu s Ustavom RH. Možda je Kolakušić doista neradnik. Možda čak ima i nekakvu osobnu agendu pa namjerno baca Vladi klipove pod noge. Ništa od toga Linić, međutim, ne može dokazati.

Jer da može, dokaze bi već vidjeli. A dok ih ne vidimo, sva Linićeva galama o "pravnoj nesigurnosti" zapravo se može svesti na jedan jedini zajednički nazivnik: ministar financija osporava sucu Trgovačkog suda pravo da obavlja dužnost na koju ga obvezuje Ustav RH. Čime zapravo osporava sam Ustav, sve zakone koji su iz njega proistekli, pa na koncu čak i državu kojoj navodno služi.