Foto: Index

MLADEN BAJIĆ, glavni državni odvjetnik, spremio je diskretno još jedan svoj stari slučaj u ormar, a zadovoljstvo će porezne obveznike stajati 300 tisuća kuna.

Općinsko državno odvjetništvo u Splitu nagodilo se, naime, s Dragomirom Miljkovićem, koji se 1992. godine našao na udaru Mladena Bajića i Vojne policije, te će mu za stvari odnijete iz stana u Ulici Ruđera Boškovića 30 platiti 200 tisuća kuna, dok će za PTSP, koji mu se razvio tijekom zatočeničkih dana u Lori, dobiti 40 tisuća kuna. Država će na ime parničnog troška platiti i odvjetnika Ivana Topića, koji je zastupao Miljkovića u dva spora koja su se na splitskom Općinskom sudu vodila od 1993. godine. Sve skupa, izađe gotovo 300 tisuća kuna! Porezni obveznici mogu još biti sretni, jer Miljkoviću nisu ništa platili za polomljena rebra i otimačinu stana, odnosno, stanarskog prava.

Kako su Bajiću osumnjičenici stalno završavali u Lori na prženju strujom

Miljković je završio u Lori koncem kolovoza 1992. godine, a postupak protiv njega vodio je aktualni glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, nadležan i za postupak u sklopu kojeg su u lipnju 1992. godine u Lori završili Srbi iz kaštelanskog zaleđa, tada sumnjivci za podrivanje ustavnog poretka i oružanu pobunu, a danas oštećenici u pravomoćno zaključenom slučaju Lora protiv osam vojnih policajaca.

Datum dolaska Miljkovića u Loru je od velikog značaja, jer pokazuje da su civili u kontinuitetu sasvim nezakonito dovođeni u Vojno-istražni centar, a ne u civilni zatvor na Bilicama.

Bitan je datum, jer je 13. lipnja 1992. godine Bajić bio na očevidu u Lori kada su stradali Nenad Knežević i Gojko Bulović, Srbi iz kaštelanskog zaleđa koje je glavni državni odvjetnik teretio za formiranje SAO Kaštela s ciljem pripajanja SAO Krajini temeljem potpuno izmišljenog iskaza građevinskog radnika Petra Novakovića, koji je nedavno pijan ubio. Bajić je 10 godina kasnije govorio da nije znao da su civili dovođeni u Loru, ali je nakon 13. lipnja 1992. godine to jednostavno morao znati, jer se uvjerio vlastitim očima. Kako je onda Miljković završio u Lori, više od dva mjeseca kasnije?!  

Milijuni iz državnog proračuna za Bajićeve postupke iz doba rata

Nakon gotovo dva milijuna kuna isplaćenih obiteljima Bulović i Knežević, obeštećeno još nekoliko oštećenika, bivših zatočenika Lore i žrtava montiranog procesa Mladena Bajića.

Državno odvjetništvo spremno je zaključilo nagodbe na uglavnom 140 tisuća kuna za prebijanje i spajanje na struju s popratnim učincima na psihu. Oštećenika je podosta tako da će ukupna svota odšteta zasigurno premašiti tri milijuna kuna. Sve su to posljedice postupka kojeg je prije 20 godina vodio glavni državni odvjetnik, a čiju odgovornost za ovaj odljev iz državnog proračuna, vrlo zanimljivo, još nitko iz službenih struktura nije dotaknuo.  

Kašikara za oslobađanje stana, pretraga izvršena bez naloga i svjedoka 

Vojni sud oslobodio je Miljkovića u srpnju 1993. godine nakon suđenja na kojem je optužbu zastupao Bajić. Zaključeno je da Miljković ipak nije pripremao oružanu pobunu, kako je to Bajić tvrdio. Utvrdilo se, naime, da je pretraga stana prilikom koje je u kutiji viskija nađena ručna bomba "kašikara" bila protuzakonita, jer za pretragu nije postojao sudski nalog. Kako je taj mali, ali bitan detalj previdio Bajić, vrsni stručnjak za kazneno pravo, nije poznato.

No, nije to bio jedini problem. Na pretrazi nije bilo ni Miljkovića, ni njegovog odvjetnika, a vojni policajci pozvali su samo jednog, a ne dva svjedoka. Jedini svjedok pretrage stana bombu, zanimljivo, nije ni vidio. Potpisao je zapisnik, ali ga nije pročitao pa zapravo nije ni znao što potpisuje. Na pretragu je stigla i civilna policija, ali zbog dojave da se provaljuje u stan. 

Čime se bavila Vojna policija: Dali mu rok 48 sati da napusti stan

Miljkovića su za to vrijeme držali u Lori. Vojna policija privela ga je i dva dana ranije, nikada se nije utvrdilo zašto. Tom prilikom, Miljković je napisao izjavu da mora iseliti u roku od 48 sati te da ključeve predaje odmah, i to dobrovoljno. Nakon toga, pušten je na slobodu, ali ne zadugo. Ponovno je priveden 21. kolovoza. Vojni policajci su ga pronašli u restoranu Stefanel u kojem radio fizičke poslove kako bi se prehranio. Sam Stefanel dvaput je letio u zrak, a vlasnik, poznati splitski kuhar Miro Bogdanović, nikada nije dočekao da država pronađe i kazni počinitelje.

Za četiri dana Lore tri slomljena rebra

Miljkovića je nakon četiri dana Lore ispitao istražni sudac, a potom je prebačen u Okružni zatvor Split.

Prilikom prijema u civilni zatvor pregledao ga je dr. Jakša Ivanović. Utvrdio je mnogobrojne podljeve te tri slomljena rebra. Liječnik je zaključio i da su Miljkovića spajali na struju, što je još jedna podudarnost s drugim postupkom kojeg je vodio Bajić protiv hrvatskih državljana srpske nacionalnosti. 

Novi stanar načelnik PD službe 113. brigade, HDZ-ovac sa spornom diplomom

Sve ukazuje na to da je netko namjerio Miljkovića pošto-poto iseliti iz stana, no Državno odvjetništvo taj dio priče nikada nije procesuiralo, ne zna se zbog čega. Moguće da je ispao problem jer je aktivnu ulogu u progonu Miljkovića imao glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, u to doba zastupnik optužbe i zamjenik vojnog tužitelja u Splitu, odgovoran za postupke koji su porezne obveznike dosad koštali više od 2,5 milijuna kuna.  

Kada je Miljković 1993. godine konačno oslobođen Bajićeve optužbe, oslobođen je i stambenog prostora. U stan je uselio Ivica Čupić, danas umirovljeni časnik HV-a, u svoje doba tajnik drniškog HDZ-a i načelnik PD službe 113. šibenske brigade, istraživan zbog lažne diplome o višoj stručnoj spremi koja mu je koristila za napredak u karijeri. Slučaj je prije petnaestak godina istraživalo Državno odvjetništvo pa su zaključili da ne mogu ništa konkretno napraviti jer je nastupila zastara. 

Bajića uhvatila nervoza: Svjedoku Državno odvjetništvo pretražilo stan zbog skupljanja kompromitirajuće dokumentacije o visokim dužnosnicima

Miljković je 2005. godine svjedočio na drugom suđenju vojnim policajcima iz Lore. Naveo je kako su ga spajali na struju, premlaćivali i tjerali da liže pod, ali nikoga od optuženika nije prepoznao. No, ime Mladena Bajića, autora optužnice za Loru, ali i optužnice za skrivanje podmetnute bombe, Miljkoviću je zasigurno bilo jako dobro poznato pa zato nema sumnje da je glavnom državnom odvjetniku bilo stalo da se što prije nagodi i spremi ovaj kostur natrag u ormar.

Tim više čudi što se postupak vodio toliko godina, no znakovito je da je jednom od svjedoka u sporu Miljkovića protiv države, brzo nakon primitka sudskog poziva za svjedočenje, na vrata stana banula policija s nalogom za premetačinu. Svjedoku su oduzeli prastaro računalo i brojnu dokumentaciju. Nalog je potpisao sudac Lozina uz obrazloženje da svjedok prikuplja dokumentaciju protiv visokih državnih dužnosnika. Koga točno nije precizirano, no nema sumnje da se mislilo na Bajića, glavom i bradom. 

Tko će platiti štetu?

Postupak u sklopu kojeg je obavljena premetačina svjedokovog stana zasad nije rezultirao ničim konkretnim, osim što je brzinski sklopljena nagodba s Miljkovićem, koji je dotada bezuspješno pokušavao dobiti koju kunu za brutalno maltretiranje i protjerivanje iz Splita. Novac je isplatio MORH, koji bi po Zakonu o obveznim odnosima morao podnijeti regresnu tužbu protiv odgovornih za kalvariju Dragomira Miljkovića i 290 tisuća kuna s kamatama. Bit će, svakako, zanimljivo vidjeti od koga će ministarstvo zatražiti da plati štetu.