Foto: Guliver Image/Getty Images

HRVATSKA je "Kraljica baraža": Do sada je tri puta igrala dodatne kvalifikacije za velika natjecanja i sva tri puta je prošla.

Sada je u pripetavanju za odlazak na SP u Brazilu, kao nositelja (uz Portugal, Grčku i Ukrajinu) čeka jedna od ove četiri reprezentacije: Francuska, Švedska, Rumunjska ili Island. Ali prvo se kratko podsjetimo koga je sve do sada izbacivala u završnoj, nokaut fazi kvalifikacija:

Na putu do SP-a ljeta 1998 i bronce, puno prije Njemačke i Nizozemske, Ćirin sinovi izbacili su Ukrajinu.

Euro 2004 Barić je također dohvatio u play-offu, preko Slovenije, a Bilić je EP osam godina kasnije osigurao eliminacijom Turske u dodatnim kvalifikacijama.

Hrvatskoj dakle play-off "leži", ali malo će taj trend ili bliža i dalja povijest značiti, ako selekcija novog izbornika Kovača izvuče Francusku.

Jasno je da po tradiciji, ali i kvaliteti igrača, Francuskoj nije mjesto među nenositeljima, ali magareću klupu zaslužili su lošim rezultatima na posljednjih nekoliko velikih natjecanja.

Zadnjih pet godina podbačaje na velikoj pozornici nadoknađuju snagom u "forumima", jer stara slava i status velesile (jedina su reprezentacija u europskim dodatnim kvalifikacijama koja je bila svjetski prvak) natjerali su suce da zažmire prilikom Henryjevog rukometa protiv Irske, u dodatnim kvalfikacijama za prošlo SP:

Švedska predvođena Ibrahimovićem nije ništa poželjniji suparnik, posebno kada uzmemo u obzir katastrofalnu igru hrvatske obrane u kvalifikacijskoj skupini.

Rumunjska, koja na SP-u nije bila od 1998., kada je u osmini finala eliminirala Hrvatska, čini se daleko sigurnijom okladom, nakon što je u zadnjem kolu tijesno preskočila Mađarsku i Tursku.

Konačno, Island, o čijoj skromnoj vrijednosti u usporedbi s ostalih sedam sudionika play-offa ne svjedoči tek 46. mjesto Fifine ljestvice, nego prije svega podatak kako reprezentacija ove zemlje nikad nije nastupila na velikom natjecanju.

U 10 kvalifikacijskih susreta imaju isti skor kao Hrvatska; pet pobjeda, dva remija i tri poraza, ali ono što intrigira je njihova gol-razlika. Zabili su dosta golova, 17, ali primili previše, čak 15.

Dakako, to je Islanđanima i motiv više da zapnu, ali činjenica je da svaki od četiri nositelja, želi njih za protivnike u play-offu.