Foto: Arhiva

ŽELJKO PERATOVIĆ, bloger i internetski istraživački novinar za Index je komentirao slučaj Josipa Perkovića, o kojem je i sam u nekoliko navrata pisao na svom blogu.

Peratovića nepravomoćna odluka o izručivanju Josipa Perkovića u jednu ruku nije, a u drugu ruku jest iznenadila. Kako je kazao u razgovoru za Index, predsjednik sudskog vijeća je inače česta meta novinskih napisa o svojoj povezanosti s krim i općenito nepriličnim miljeom, pa se moglo očekivati da će Perkovićevi zaštitnici u izvršnoj vlasti i pozadinski gremij to iskoristiti da bi izvršili pritisak da bude donesena odluka o neizručenju.

"Turudić očito nije podlegao pritiscima, a da ih je bilo, svjedoči pisanje provladinog Jutarnjeg lista koji ne samo da je napao odluku o izručenju pozivajući se na neimenovani izvor iz Vlade (po nekima Milanović je taj izvor, po drugima Orsat Miljenić), nego su i nastavili s osobnom diskreditacijom suca Turudića", kaže Peratović.

"Pritisak iz EU će prevagnuti"

Što možemo očekivati od odluke Vrhovnog suda? Prema Peratoviću, najvjerojatniji scenarij je da će sudsko vijeće, bez obzira na mnogobrojne pritiske kojima je izloženo, ipak potvrditi odluku Županijskog suda u Zagrebu.

"Pretpostavljam da su nejavnim pritiscima izloženi suci Vrhovnog suda, u čiju profesionalnost i etičnost ne bi trebalo sumnjati u mjeri koliko se to može za neke druge, a to su: Marin Mrčela, Ranko Marijan, Damir Kos i Dražen Tripalo. No, već je bilo napisa u provladinom Jutarnjem listu koji su i spomenute dovodili u vezu s nepriličnim honorarnim stručno-literaturnim poslovima, a kako čujem iz krugova novinara sudskih izvjestitelja, na meti kabineta ministra pravosuđa Orsata Miljenića posebno je sudac Marin Mrčela, jedan od onih koji je i donio "presedansku" odluku o izručenju hrvatskog državljanina iz Vukovara Sloveniji bez obzira na domaću zastaru.

Angažiran je i tzv. paraobavještajno-policijski milje da otkrije kakvu krupnu Mrčelinu mrlju, a sve pod egidom da on živi skupocjenim životnim stilom, a da mu za to zasigurno nije pokriće, navodna materijalna pomoć bogatih roditelja", kaže Peratović.

Peratović je u svom blogu krajem prosinca prošle godine pisao o mogućem utjecaju Branka Hrvatina, bliskog prijatelja predsjednika Josipovića, na odluku o izručenju Perkovića. Usprkos velikom utjecaju koji bi Hrvatin mogao imati na odluku Vrhovnog suda, Peratović smatra da će pritisak iz Europske unije ipak prevagnuti.

"Kada je riječ o predsjedniku Vrhovnog suda, o čijoj možebitnoj dvojbenoj poziciji u ovom slučaju sam pisao u dva navrata na svojoj web stranici, čini mi se da je nadležnim europskim krugovima, kao i domaćoj javnosti, poznata njegova povezanost s predsjednikom Josipovićem, glavnim formalnim Perkovićevim zaštitnikom i dvojbeno ponašanje u nekim korupcijskim skandalima (Tadić-Glavaš), te da zbog toga i vrlo vjerojatnog otpora među dobrim dijelom sudaca i sutkinja kaznenog odjela VSRH-a, neće upaliti plan da Vrhovni sud donese odluku o neizručenju", dodaje Peratović.

Ustavni sud će spasiti Perkovića?

Odvjetnik Josipa Perkovića, a odnedavno i Zdravka Mustača, sve više nade polaže u Ustavni sud, a Peratović za Index otkriva i zašto.

"Na Ustavnom sudu se nalazi nekoliko osoba koje su s Perkovićem i Mustačem u socijalističkom razdoblju bili povezani suradničkim vezama, a neke su čak za vrijeme Tuđmanova režima formalno bili šefovi, recimo, Perkoviću. Zato je javnost uvijek bila najbolji čuvar demokracije i vladavine prava, pa se čvrsto nadam da spomenute veze ovaj put neće odraditi svoje", zaključuje.

Peratović smatra da će, ukoliko baš sve sudske instance odbiju izručenje Perkovića Njemačkoj, Hrvatsku dočekati još jedna farsa. Ipak, napominje kako ne vjeruje da će glavni državni odvjetnik Mladen Bajić podignuti optužnice za suđenje u Hrvatskoj, a kada ustavne promjene budu usvojene u Saboru, nestat će i bilo kakva formalna prepreka da Mustač i Perković budu izručeni Njemačkoj.

Umjesto suđenja u Hrvatskoj, Peratović kao realniju opciju vidi da će SDP izvesti neki manevar da povuče prijedlog ustavnih promjena, među kojima je za ovaj slučaj najvažnije ukidanje zastare za teška ubojstva te time dalje prolongira izručenje Perkovića i Mustača, spasi Josipa Boljkovca od još jednog suđenja, ovaj put da je nakon 1945 osobno ubio tri osobe, što je DORH već dokumentirao, ali mu to za sada ne može stavljati na teret jer nije ratni zločin s obzirom na to da se dogodilo nakon 1945. godine te spriječi domaće procesuiranje najmanje deset Udbinih ubojstava u Njemačkoj.

U slučaju suđenja u Hrvatskoj, čeka nas farsa

"Čak da Mladen Bajić pripremi optužnicu za Perkovića i Mustača za ubojstvo Đurekovića i suđenje počne temeljem eventualno usvojene ustavne izmjene o nezastarijevanju teških ubojstava, to bi bila još manja prepreka za izručenje jer se to u Okvirnoj odluci o Europskom uhidbenom nalogu ne nalazi kao obavezni razlog za neizručenje. No, kod nas je utjecaj politike, odnosno moćnih financijsko-kriminalnih oligarhija još uvijek enorman, pa bi u slučaju da sve sudske instance odbiju izručenje, a suđenje započne u Hrvatskoj, ono završilo kao farsa. Optuženi bi bili oslobođeni i više nikad ne bi mogli za to djelo biti izručeni jer svugdje u svijetu vlada jedinstveno pravilo da se za isto djelo istoj osobi ne može dva put suditi ako je prvi put pravomoćno oslobođena", zaključuje Peratović.

Kako je Glavaš okrenuo leđa Perkoviću

HDSSB, koji je od početka priče o ustavnim promjenama podržavao Kukuriku koaliciju, sredinom prosinca je objavio kako ipak neće podržati promjene Ustava. Takva odluka šokirala je članove vladajuće koalicije, a predsjednika Josipovića, kako je sam izjavio, dobro nasmijala. Peratović daje svoje viđenje naglog okretanja leđa HDSSB-a Milanoviću i Josipoviću.

"Branimir Glavaš je bio suradnik UDBA-e još kao maloljetnik i to u vrijeme kad je Perković počinjao karijeru u Osijeku. Bio je ucijenjen i preko oca kojem su kao gastarbajteru u Njemačkoj prijetili oduzimanjem putovnice. Potom, Perković, preko svog bivšeg podređenog osječkog udbaša, kasnije ratnog šefa SYUP-a u Osijeku, zna sve o Glavaševim ratnim nepodopštinama, pa je ipak, na suđenju Glavašu za "Garažu" i "Selotejp" svjedočio u njegovu korist, kao što je svojedobno učinio i u korist Tihomira Oreškovića i Mirka Norca na suđenju za ratne zločine u Gospiću, a jedino je tvrdo svjedočio protiv Tomislava Merčepa za Pakračku Poljanu i mekano protiv u slučaju Kerestinec, gdje je i osobno od žrtve optužen da je mučio ratnog zarobljenika.

Glavaš je javno, još 2005. godine, kada se prvi put pročulo da će Perković biti optužen u slučaju Đureković, stao na stranu špijunsko-kriminalnog bossa tvrdeći da ga pozna kao dobrog čovjeka još od djetinjstva, a u svojoj autobiografiji je naveo da je kao klinac od 12 godina pisao po osječkim zidovima grafite "Živjela NDH" te na misama izvikivao slične ustaške gadarije. I za čudo živo, nikada zbog tih svojih "nestašluka" nije imao problema jer je njegova mama poznavala Perkovića koji je bio "dobar čovjek".

Sada kad se Perković sam hvali da je pomogao osnivanje HDZ-a, potpuno je jasno da je Glavaš kao njegov čovjek na osnivačkoj skupštini u NK Borac na Jarunu 17. 06. 1989. dobio i izvršio zadatak da Tuđmana predloži za predsjednika, što je naravno podržalo, između ostalih prisutnih kasnije poznatih političara iz Osijeka poput Vladimira Šeksa i Ivana Vekića, i desetak uglavnom kriminalnih tipova koje je za tu priliku Glavaš osobno sobom doveo iz Osijeka.

Naravno, nitko od njih nije bio u zabludi, poput tisuća drugih koji su ostali pred hotelom Panorama, da će UDBA-a pohapsiti osnivače HDZ-a, a što su među naivcima pred Panoramom, proširili Perkovićevi suradnici. Za svaki slučaj, pred Panoramom je tad ostao i Tomislav Karamarko. Zlu ne trebalo da se skup u Panorami ne bi održao prije onog na Jarunu i za šefa HDZ-a izabran Marko ili Vlado Veselica.

Dok god je Glavaš vjerovao da će Mladen Bajić do 01. 01. ove godine pokrenuti proces protiv Perkovića, HDSSB se zalagao za ustavne promjene jer se vjerovalo da bi suđenje Perkoviću u Hrvatskoj imalo prioritet nad izručenjem. Kad je koncem prosinca postalo jasno da Mladen Bajić ne mrda malim prstom, Glavaš je izdao nalog svojima da se izjasne za odgađanje o glasanju o ustavnim promjenama za sredinu siječnja ove godine kako bi bilo spriječeno automatsko izručenje Perkovića jer domaća zastara ne bi više bila ni teoretski problem", kaže Peratović za Index.

"Mustač i Perković moraju biti izručeni!"

I dok je Županijski sud u Zagrebu donio nepravomoćnu odluku o izručenju Perkovića Njemačkoj, onaj u Velikoj Gorici odlučio je da Zdravko Mustač ne može biti izručen zbog nastupanja zastare. Peratović smatra da su različite odluke vjerojatno stvar formalne prirode, ali ne isključuje niti mogućnost da je na sud u Velikoj Gorici bilo lakše utjecati.

"Ipak tamo kao suci rade ljudi bliski bivšem predsjedniku Mesiću, a povezani sa slučajevima Mesićevih bivših prijatelja Željka Žužića i Ane Jendriš Jelisić. Kako god bilo, DORH je taj koji u oba slučaja u nastavku postupka zastupa zemlju tražiteljicu Njemačku, a Vrhovni sud bi, prema mišljenju uglednih kazneno-pravnih stručnjaka, obzirom da se radi o optužbi za isto djelo, i za Mustača i za Perkovića trebao donijeti istu odluku. Kako sam već obrazložio i kako se nadam, da budu izručeni", zaključuje Peratović.