Foto: Anita Buklijaš/Index

Ustav Republike Hrvatske, članak 65. stavak 1.
"Dužnost je svih da štite djecu i nemoćne osobe."

TOTALNO nesposobnog državnog dužnosnika, kakav je pomoćnik ministra Znanosti obrazovanja i sporta Staša Skenžić vaš autor nije vidio otkad uopće prati politiku, a to je konkretno od Vlade Milke Planinc, dakle od početka 80-tih godina.

Sastanak je roditelja djece koja trebaju asistente, s predstavnicima nadležnog Ministarstva 7. studenoga. Kamere "Hrvatske uživo" snimaju tijek događaja - roditelji djece s teškoćama, ljubazni, tihi, strpljivi dolaze s mukom na srcu, mole da se njihov problem riješi, da djeca mogu uredno u školu. Pomoćnik ministra zbunjen, izgubljen, ponavlja naučene fraze kako se eto možda nije sve napravilo, kako apelira na lokalnu samoupravu, kako… Ukratko, prazne, tupe političke fraze, valjda nalik na svog nasmijanog šefa, prof. dr. sc. Vedrana Mornara koji je prvi odgovorni za ova događanja.

Dužnosnik nije službenik

Biti državni dužnosnik, dakle imenovani predstavnik izvršne vlasti znači biti osoba zadužena za rješavanje problema. Za razliku od službenika, kojemu ako negdje piše da mora tražiti pet potvrda uključivo izvod iz Matice rođenih ne stariji od šest mjeseci – on to mora tražiti (dok dužnosnici ne propišu drugačije), posao politički imenovanog dužnosnika je da probleme rješava.

Ministar znači – sluga, dolazi od latinske riječi ministrare - služiti (iz istog dolazi i crkveni termin ministrant), nekada sluga kralja, danas sluga naroda. Onaj tko ima provoditi narodnu volju, iskazanu izravno ili putem volje izabranih narodnih predstavnika. Isto se treba valjda odnositi i na niže rangirane dužnosnike.

Pomoćniku ministra, bilo kojem, a ovdje konkretno Staši Skenžiću posao nije ponavljati fraze i zbunjeno, s nelagodom gledati u porezne obveznike koji ga plaćaju. Nema što u ovakvoj situaciji pomoćnik ministra pričati što je bilo (koga zanima što oni prije njega nisu radili?) i apelirati na lokalnu samoupravu. Dužnost pomoćnika ministra je u ovakvoj situaciji naći novac za privremeno rješenje – zvati na telefon ministra i premijera da se hitno aktivira proračunska zaliha, zvati župane gradonačelnike i načelnike općina na hitri sastanak – i to ako treba i preko vikenda, prekopati Državni, županijske, gradske i općinske proračune i naći rješenje.

Evo pomoći ćemo mu, malo iz lokalnih proračuna za 2014.:
Beli Manastir - 50.000 kn za "Paviljon za dokolicu".
Slavonski Brod - udvostručene naknade za stranke i vijećnike u odnosu na 2013. (naglo su nakon novinskih tekstova našli novce za asistente).
Rijeka – preko četvrt milijuna kuna za javne satove.
Split – Odnosi s javnošću i protokol – 4.290.000 kuna (od toga Obilježavanje blagdana spomendana i obljetnica – 2.000.000 kuna).

Ako to pomoćnik ministra, državni dužnosnik Staša Skenžić kojega mi plaćamo i to lijepu sumu mjesečno to nije sposoban – može u državnoj službi prikupljati potvrde i udarati pečate, no to nije plaća od nekih 14000, već od 3500 kuna. Ili se uhvatiti sasvim drugog posla, gdje je čovjek valjda bolji.

I da se ne razumijemo pogrešno – vjerujem da je Staša Skenžić pošten i radan čovjek, sigurno i stručan u svojoj specijalizaciji. Ali, kao pomoćnik ministra jednostavno nema pojma. Nije valjda mislio da je ovo, ne znam, Danska ili Finska gdje je biti dužnosnik svakako puno ugodnije, sustav radi, politički dužnosnik se bavi strategijama, smjerom razvoja i mnogim drugim finim temama. Ovo je Hrvatska i ovdje treba hitno i brzo rješavati probleme – nisi za to, nemoj to raditi, ima drugih.

Ministar izgleda odletio, ali avionom…

Čitam kako je "ministar bogoštovlja i nastave" (kako ga je lijepo imenovao zastupnik Goran Beus Richembergh) prof. dr. sc. Vedran Mornar odletio na službeni put u Aziju. Valjda više nije bio biskupa ovdje s kojima se mogao sastati, pa je išao malo po duhovnost tamo.

Ukratko, dok roditelji gotovo pa plaču pred kamerama, a djeca traže svoje asistente - ministar Mornar se negdje smješka žvačući sushi, i valjda razmišlja o novom sastanku s kardinalom Bozanićem, koji vrijeme, bit` će, krati biranjem nove zlatne kape. Jer, mogla je i Katolička crkva uletjeti s kojim milijunčićem, nije da nemaju, njihove proračunske stavke se nisu mijenjale. Uostalom, nešto se ne sjećam da je Isus govorio pozitivno o palačama, zlatu i fasadi od oniksa, ali o pomoći potrebitim jest…

Ljudi izvan vremena i prostora

Shvaćaju li ti državni dužnosnici, od ministra naniže, što djeci od 7-9-10-12 godina znače njihovi asistenti? Što znači djetetu koje već ima poteškoća u razvoju, koje je na neki način sudbinom ograničeno u kretanju i obavljanju svakodnevnih aktivnosti njegova asistentica ili asistent? Kako je tome djetetu reći da sutra njegov asistent neće doći, da neki moraju ostati kod kuće umjesto da budu s prijateljima u školi?

To što su dobri u struci – evo Vedran Mornar je prema ocjenama mnogih kvalitetan sveučilišni profesor – ne znači da išta znaju o upravljanju ministarstvom niti da su prave osobe za taj posao. A ako ne znaju i po svemu pokazuju da ne znaju, onda nemaju što primati novčanice poreznih obveznika koje im sjedaju na tekući svaki mjesec neovisno o produktivnosti. Neka se uhvate drugog posla, nije sramota reći da za nešto nisi ili da ne znaš. Sramota je svoj posao raditi loše.

Ministarstvo je trebalo u roku od 24 sata sazvati gradonačelnike, prekopati državni, županijske i lokalne proračune i naći temelje za hitne rebalanse. Dodatno – jer i to se može – napraviti telefonsku sjednicu Vlade i aktivirati proračunsku rezervu. Da već od ponedjeljka ta djeca dobiju svoje asistente.
A mogu i lokalni pomoći, kada već imamo financiranje svega i svačega. Uz ovakve troškove na svim proračunskim razinama Saudijska Arabija i Norveška bi bili u dugovima! Problem definitivno nije u novcu, već u pogrešnoj alokaciji istog.

Povod za pisanje članka bila je reportaža za Hrvatsku uživo: http://vijesti.hrt.hr/mali-luka-jedan-od-djece-bez-asistenata-tu-sam-i-ja-postojim

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala