Ilustracija: Shutterstock

PRIČE obično imaju jedan početak. Dervišina ima dva. Kada je u Jajcu, u veljači 1991. godine, došla na svijet, dobila je ime Derviš. Bila je dječak, rođen u pogrešnom tijelu. Godinama kasnije, kada je Derviš odlučio postati Derviša, počeo je njegov drugi život, započinje ovu priču iz Tageszeitung iz Berlina, prenosi Deutsche Welle.

Derviša je Romkinja, muslimanka i transseksualka. Prije nekoliko dana pokušala je počiniti samoubojstvo. Da joj je to pošlo za rukom, ne bi doživjela svoj 24. rođendan. U sebe je sasula ogromne količine votke i šampona, uz to jake sedative. Dan ranije, ova azilantkinja je trebala biti vraćena u BiH.

"Ako se Derviša vrati u BiH, to za nju znači smrt!"

Savezni ured za migracije i izbjeglice (BAMF) odbacio je njen zahtjev za azil u Njemačkoj. Upravni sud u Regensburgu također smatra da je njen povratak moguć. Borci za ljudska prava iz lijevog spektra organizirali su demonstracije ispred Dervišinog smještaja i na taj način spriječili njezin prisilni povratak u BiH.

Marion Puhle iz Foruma za izbjeglice koja se brine o Derviši potpuno je uvjeren da za Romkinju nema povratka: "Ako se Derviša vrati u BiH, to za nju znači smrt!"

"Zapalit ćemo te na lomači, zakucat ćemo te kao Isusa na križu"

Dugo je potrajalo, dok Marion Puhle nije zadobila Dervišino povjerenje. Derviša se još kao dječak igrala s barbikama, a ne autićima. S 14 se prvi put počinje oblačiti kao žena. Branka, Dervišina prevoditeljica iz Srbije, pojašnjava: "Dervišu u Bosni doživljavaju kao provokaciju". U školi Dervišu psuju i tuku. Roditelji su je potjerali iz kuće jer se boje da bi zbog nje sami mogli postati žrtve napada. Traži hranu po smeću, nekako uspijeva preživjeti skupljajući i prodajući karton i staro gvožđe. Kada siđe u grad Jajce, poručuju joj: "Zapalit ćemo te na lomači, zakucat ćemo te kao Isusa na križu!" Derviša svjedoči o brojnim napadima i silovanjima, kojima je bila izložena.

"Sudac me pitao mogu li sakriti transseksualnost"

Transseksualnost u BiH nije zabranjena, ali je društvo ne tolerira. To se može zaključiti iz brojnih izvještaja EU i američkog State Departmenta. Nakon napada ne dolazi do podizanja tužbi.

Minute pred Upravnim sudom u Regensburgu opisuje ovako:

"Točno je da me je sudac pitao mogu li sakriti transseksualnost i rekla sam mu da ne mogu. Osjećala sam se kao pred bosanskom policijom."

Sudac je ipak povjerovao Derviši da je transseksualka. Budući da tužbu nije odbacio kao potpuno neosnovanu, Derviši ostaje mogućnost pravnog lijeka. Ali, zašto sudac ipak nije odlučio u korist Derviše? Jer sud smatra da se ona može vratiti i preseliti u Sarajevo, nestati u masi i potražiti pomoć.

Derviša možda ima šansu jer je u BiH već silovana

Ljudi koji pomažu Derviši nadaju se da će peticijom pokrajinskom parlamentu moći da odluku o vraćanju Derviše u Bosnu stave van snage. Šanse nisu tako loše, jer je Derviša konačno navela da je bila silovana. U okružnoj bolnici u Regensburgu nad njom bdiju dan i noć.

"Zbog prijetnje povratkom u BiH, rizik za novi pokušaj samoubojstva je velik", piše Tageszeitung.