Labrador retriveri, najpopularnija su pasmina u SAD-u, a kako i ne bi bila, kada su njezini pripadnici poznati po svojoj mirnoj osobnosti, odanosti, inteligenciji i atletskim sposobnostima. No, postoji nekoliko zanimljivih stvari, koje možda ne znate o ovoj pasmini. Pa krenimo redom.

 

 

Mnoge pasmine dobile su ime po mjestu gdje je ona nastala, no ovdje to nije slučaj. Pasmina je nastala 1770-ih, južnije od velikog kanadskog poluotoka u istočnoj Kanadi Labradora, točnije na Newfoundlandu. Tada je ta pasmina bila poznata pod imenom St. John, prema glavnom gradu Newfoundlanda. Pasmina se od tamo zatim proširila u Veliku Britaniju, s drugim grofom od Malmesburyja, koji je prvog psa donio oko 1830. godine. Treći grof bio je ujedno i prva osoba koja je psa nazvala labrador, a ime je ostalo i kada se njegova popularnost proširila na Sjevernu Ameriku.

 

 

Kao što smo ranije naglasili, posljednje 24 godine za redom, labrador retriveri najpopularnija su pasmina u SAD-u. No, prije nego su se zbog svoje veličine, odanosti i ljubaznosti, popeli na broj 1 najpoželjnijih pasmina, oni su gotovo - nestali. Naime, u Newfoundlandu, vlada je ograničila obitelji na samo jednog psa po kućanstvu, a trebao se plaćati i porez za njegovo posjedovanje. Ženke su se više oporezivale pa su se ženskih štenaca često rješavali iz legla. Tako je do 1880. godine ova pasmina gotovo nestala. Srećom, u Engleskoj je ova pasmina postala omiljeni lovački i obiteljski pas pa njihovo postojanje možemo zahvaliti upravo ovoj zemlji i obitelji Malmesbury.

 

 

Labrador retriveri su kao stvoreni za vodu. Također, jako ju vole, što ne čudi, s obzirom da su nekada bili veliki pomoćnici ribarima. No, ono što ih najviše priprema za i onu najhladniju vodu, svakako je njihov dupli krzneni kaput. Dlaka ove pasmine napravljena je od vanjskog sloja duge, guste i ravne dlake, ispod kojeg se nalazi još jedan mekši sloj, koji služi kao onaj izolacijski. Ta poddlaka zadržava toplinu i drži vodu podalje, uz pomoć psećih prirodnih ulja na dlaci, čineći njegov kaput vodootpornim.

 

 

Srebrni labrador retriveri zapravo su čokoladni retriveri s genima, koji su uzrok zašto je njihov kaput drugačije boje. To mogu imati i crni i žuti labradori, samo kod njih nije tako drastična promjena boje. Ideja srebrnih labrador retrivera još uvijek je sporna među uzgajivačima. "Lisičje crvena" je još jedna neobična boja ove pasmine. Tehnički to nije druga boja, već vrlo tamna inačica žute. Nekad nisu bili poželjni, no sada se smatraju rijetkim draguljem.

 

 

Zapravo postoji samo jedna pasmina labrador retrivera, iako pojedinci mogu imati različite oblike tijela, ovisno za koju su svrhu uzgojeni. Tako su nastala i ova dva naziva. Američki labrador retriveri zapravo su radni psi, a engleski za izložbeni ring, a najjednostavnije rečeno, oni američki imaju sportskiju formu i nešto više energije. No, radi se o jednoj te istoj pasmini.