Foto: Željko Lukunić/Pixsell

HRVATSKA je država s jednom od najvećih dijaspora - uz Tursku i još par zemalja, spadamo u one odakle se oduvijek odlazio. Ratovi, suše, poplave, peronospora, politika – Hrvati su bili prisiljeni odlaziti sa svojih ognjišta, ponekad uređeno, a ponekad u brzini, noseći samo najnužnije sa sobom.

Odlazili smo kao narod svugdje – od Čilea i Kalifornije do Australije i Novog Zelanda. Odlazilo se prije nekoliko stotina godina, odlazilo se u 19. stoljeću, odlazilo se 1945.

Odlazili su ponekad samo muškarci, kako bi zaradili i nahranili one kod kuće. Odlazile su i cijele obitelji, pa i cijela sela. Odlazili su oni radišni, oni lijeni, ali i oni koji su bježali jer su kod kuće okrvavili ruke, poput ustaškog vodstva. Nasuprot tome, odlazili su i oni koji su bili pjesnici koji su sanjali Hrvatsku, jer su kod kuće bili proganjani, isto od onih koji su okrvavili ruke. Nema kategorije koja nije odlazila.

A odlazilo se i u ovom zadnjem ratu, neki cijele obitelji, neki nakon što su 1992. skinuli uniformu nešto zaraditi, neki jer su bili premladi ili prestari za uniformu ili im se nije ratovalo – pitajte bilo koga iz Osijeka koliko je ljudi tamo ostalo u zimu 1991-92.

Zanimljivo – odlazilo se upravo u one zemlje u koje i ovi novi izbjeglice žele otići, a ne npr. u Poljsku ili Slovačku, nacionalno, vjerom i običajima Hrvatima bliske zemlje.

I onda se po Internetu takve Hrvatske, Hrvatske odakle se uvijek iseljavalo i gdje se uvijek našao netko tko je primio Hrvate koji su došli s tek par vrećica – od nekih prosipa bezumna, suluda mržnja prema ljudima koji su danas na granicama Hrvatske, kao izbjeglice od rata. Internet je čini se pokazao i najbolje i najgore od Hrvatske. Iza poluanonimnosti Fejsa pojavili su se i oni koji samoinicijativno sakupljaju pomoć za ljude koji bježe od rata, ali i oni koji su pokazali da u njima ni ljudskosti i pameti.

Tko su ti koji siju mržnju i pokazuju vlastitu glupost po Internetu?

Misaoni Jugoslaveni

Oni koji govore da se eto mladi i "vojno sposobni" (koja blesava fraza!) idu boriti natrag za Siriju – ljudi su koji uopće ne razumiju razliku koncepta nacionalne države poput Hrvatske i složene raznorodne države poput Jugoslavije. Jer, reći danas Sirijcu da se ide boriti za Siriju – otprilike je jednako kao da su 1991. Nijemci vratili izbjegle iz Hrvatske uz obrazloženje: "Imate svoju Jugoslaviju! Što se ne borite za Jugoslaviju? Imate i Miloševića, stalno spominje mir!"

Podsjetimo se. U Siriji se danas bore četiri glavne skupine:

Assadove snage – obitelj Assad Sirijom upravlja od 1970. godine. Prvo Hafez al-Assad od 1971. do 2000., a potom njegov sin - Bašar al-Asad. Izbori su se uglavnom provodili tako da ga prvo izabere partija, pa onda se ide na referendum (nema protukandidata). U pitanju je dakle – diktatura. Ako imate malo širu obitelj, vrlo je izgledno da je netko od vaših dobio po glavi od diktatora i njegovih, jer tako se diktatori drže. I za njega biste se borili?

Drugi su FSI - Slobodna sirijska armija je pobunjenička oružana formacija koja se bori protiv Asadovog režima u Siriji. Osnovana je 2011. godine od strane odbjeglih časnika i vojnika Sirijske vojske (uključujući i dosta visoko rangiranih časnika). Dijelovi ove armije surađuju s oružanim snagama sirijskih Kurda u borbi protiv Islamske Države. Jedno vrijeme se činilo da će prevladati – međutim 2013. godine se pojavio problem – bježanje vojnika u Al-Nusra Front. Ove tehnički i mi priznajemo kao legitimne pripadnike Sirije.

Al-Nusra Front –  formirani su 23. siječnja 2012. godine kao dio al-Qaeda koja operira u Siriji. Uglavnom operiraju u sjevernom dijelu Sirije, gdje im podršku daju i neke frakcije FSI. Dok im odmažu frakcije FSI u južnom dijelu zemlje. Al-Nusra Front je 2013. godine prekinuo veze s ISIL-om.

ISIL – Islamska Država Iraka i Levanta, njih već dovoljno znate.

Govoriti ljudima da se idu boriti natrag u takvu državu, gdje je doslovno selo protiv sela – u državu koja nije nacionalna po našim kriterijima, jest biti mentalni Jugoslaven. Naći ćete ih svugdje oko vas – često sebe čak i smatraju velikim Hrvatima dok ne zasvira srpska cajka i dok ne treba prevariti nekoga na onaj orijentalni, istoku svojstven način. Takvi ljudi ne shvaćaju da nacionalna država nije busanje u prsa i zastava – već poštivanje i njenih običaja i kulture. I njima je Sirija jednaka Hrvatskoj.

Nije. Sirija danas je puno bliže zaraćenoj Jugoslaviji, ali u kojoj nema republika i naroda. Samo zaraćene skupine.

Lažni kršćani

Druga kategorija širitelja mržnje su lažni kršćani – jer istinski kršćanin jednostavno neće nikada napisati mrziteljski status protiv čovjeka kojega je nevolja potjerala preko pola svijeta. Cijela kršćanska vjera temeljena je na ljubavi i pomoći bližnjem – pa dosta je sjetiti se Isusove priče o Milosrdnom Samaritanacu (Evanđelju po Luki, u 10. poglavlju).

Čovjek koji mrzi – lažni je kršćanin. Čovjek koji bi naudio drugome samo zato što je ovaj došao pred njegova vrata, gladan i u nevolji – nema ništa s kršćanstvom niti uopće razumije Kristov nauk.
Ne morate uopće biti vjernik da biste razumjeli i poštovali osnove onoga što je govorio Isus – a to je ljubav prema drugom čovjeku. Podsjetimo se i nedavnog govora pape Franje. Vezano za apel tijekom Angelusa, 6. rujna, Papa je precizirao: "Kada kažem da jedna župa treba prihvatiti jednu obitelj, ne mislim time da svi trebaju otići i živjeti u župnoj kući, nego da župska zajednica potraži jedno mjesto ili kutak gdje bi sagradila jedan mali apartman ili se barem organizirala oko plaćanja jednoga skromnog apartmana za dotičnu obitelj; da imaju barem krov nad glavom; da budu prihvaćeni i primljeni u zajednicu". Papa je uostalom i sam sin iseljenika u Argentinu.

Oni dakle koji napadaju i mrze izbjeglice, nisi istinski ni vjernici niti prate nauk Isusa – jer kršćanska, pa tako i katolička vjera govori nešto sasvim drugo.

I općenito neradnici

Zadnji par dana pojavila se i totalno suluda ideja – izbjeglice će uzeti radna mjesta Hrvatima. Kao prvo, izbjeglice nemaju radnu dozvolu da uopće mogu raditi. Kao drugo – u Hrvatskoj gotovo i nema radno intenzivne industrije gdje netko bez znanja jezika uopće može raditi.

Ukratko – ukoliko se bojite da će vaše radno mjestu uzeti čovjek koji nema kontakata, nema stana, ne zna jezik niti osnove poslovanja u Hrvatskoj – onda ste totalni neradnik kojemu poslodavac treba pročitati status na Fejsu i dati otkaz, jer apsolutno ništa ne znate raditi. Dodatno ste i glupi.

A teroristi?

Upitat će se sigurno neki: "A teroristi?" Zar mislite da će teroristička organizacija poslati teroristu golog i bosog, na malom brodu i pješice? Takav će ući u Europu avionom, u zapadnjačkom odijelu s kravatom, s dovoljno novca da ga propuste na svim granicama i da može obavljati u miru svoju zločinačku "djelatnost". Izbjeglice su popisani, policiji na neki način sumnjivi, prepoznatljivi – sve ono što terorist želi izbjeći. Uostalom, to su pokazali i dosadašnji teroristički napadi po Europi – došli su od onih integriranih, umreženih i novčano potkovanih.

Teroristička prijetnja za Hrvatsku ionako primarno dolazi iz BIH – odakle je par stotina ljudi otišlo se boriti za ISIL. Ako tko želi poslati teroristu ili terorističku grupu – poslati će nekoga tko zna jezik i izgleda jednako kao što izgledaju Hrvati, a vrlo moguće ima i hrvatsko državljanstvo. Ružno politički zvuči, ali Bosna i Hercegovina je trenutno za Hrvatsku rizik.

Hrvati nisu voljeli ni Hrvate

Nemojte misliti da je mržnja prema imigrantima vezana za neke "desne" ili "ruralne" – jer time vrijeđate ljude konzervativnih načela i ljude koji dolaze sa sela. Mržnja je posljedica gluposti razlike između stava o sebi i društvenog položaja – rekli bi posljedica frustracije. Naime, i mnogi koji sebe smatraju "lijevima", "urbanima" i "progresivnima", ne da ne vole strance, već će i najgore pričati o Hrvatima koji su, također kao posljedica rata i ekonomskih razloga napustili BIH.

Lako ćete prepoznati takve: vole se pokazivati modernima i urbanima i ponavljati kao "nisu nacionalisti", kako su im "svi ljudi jednaki", groze se kada netko nešto kaže loše o npr. Srbima, ali ujedno će odmah izjaviti kako su "svi Hercegovci lopovi", što je potpuno jednako kao i reći kako su svi Srbi četnici ili svi Sirijci teroristi.

Mržnja i glupost nalazi se svuda oko nas i nema nacionalne, stranačke i ideološke boje.

Hrvati će pokazati kako smo velik narod

Unatoč svemu, pa i budalama u svojim redovima – Hrvati će pokazati kako smo velik narod. Već jutros, dočekali smo ljude koji promrzli i gladni i umorni preko šume dolaze do hrvatske granice. Prikupljeni su, popisani, nahranjeni, a djeci je dana potrebna pomoć. I to ne samo od strane države, već i mnogih ljudi velikog srca koji su tamo otišli i koji su se tamo poslom zatekli. Pomagali su i volonteri i mještani.

Za razliku od nekih mađarskih, hrvatski novinari pomažu djecu da dobiju čistu i suhu odjeću i da se odmore nakon užasnog i teškog puta od Sirije do šuma oko Tovarnika. Piše tako Igor Berecki, a prenosi Hrvatska uživo: "Za razliku od mađarskih novinara koji na izbjegličkoj djeci okrutno uvježbavaju nogometaške vještine, hrvatski novinari (Zrinka Perić i Željko Garmaz) su prve izbjeglice u Hrvatskoj dočekali ranom zorom, uzeli djecu na ruke, nosili ih 5 kilometara iz Srbije k nama i obuvali im tople čarapice na bose noge..."

Hrvatska prikuplja pomoć i Hrvatska će pomoći – kao što smo uostalom pomogli tisućama i tisućama bošnjačkih izbjeglica za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Zato jer smo ponosan i plemenit narod i zato jer znamo što znači biti i gladan i izbjegao i ostati praktično bez svoje države.
Uostalom, ti ljudi ni ne žele ostati u Hrvatskoj. Idu dalje. I izbjeglice iz Sirije, a i ono nešto ekonomskih migranata od Pakistana do Kosova, koji su iskoristili gužvu i pridružili se izbjeglicama. Znaju zemlje u koje žele ići. Možda i koji izbjeglica ostane – i što onda? Financira ih uglavnom EU, ako koja tisuća ljudi može utjecati na naš nacionalni i li bilo kakav drugi identitet – onda to govori samo da smo jadniji od njih.

Jedini stvarni hrvatski problem je što smo gospodarski tako uništena zemlja da ni oni koji bježe od rata nemaju namjeru ostati ovdje, jer nemamo objektivno ponuditi posao i egzistenciju.

A ova bučna Internetska manjina – mrzitelji, zagovornici teorija zavjera, poluanonimni pljucači iza tipkovnica koji sada nalaze svojih pet minuta, možemo im poručiti smo jedno: Mali ste, nikakvi, promašenih života i u stvarnom svijetu obično najveći ulizice i kukavice koji se klanjaju svakom autoritetu! Hrvatska niste vi, Hrvatska neće biti vi i Hrvatska će pokazati da iako ovu krizu nismo uzrokovali – da ćemo pomoći tim ljudima. Upravo zato jer smo Hrvati i znamo što znači biti i proganjan i gladan i u ratu, pa i izbjeglica.

Svako dijete koje dođe na granicu ove zemlje dobit će čiste čarapice, a odraslima ćemo pomoći koliko možemo i zaželjeti im sretan put u novi život, tamo negdje gdje misle da će im biti bolje i nadaju se da će dobiti posla, u zemljama koje često i sami, želeći bolju egzistenciju, s nostalgijom gledamo.