Foto: Facebook/YouTube

PRIJE 18 godina u kinima je prvi put prikazan film "Život je lijep", remek djelo Roberta Benignija.

Mnogima je u sjećanju ostao njegov filmski sin, dječak kojeg otac štiti od rata i logora, pretvarajući se da je sve samo igra. Mali Giosuè je u međuvremenu odrastao.

Film je osvojio tri Oscara i nagradu BAFTA, a u prvom planu je opravdano bio glavni glumac i redatelj Roberto Benigni, dok su ime glumca koji je odglumio njegovog sina tek rijetki upamtili. On je Giorgio Cantarini, a u vrijeme snimanja filma "Život je lijep", roditelji su mu se razveli. Ostao je s ocem u Italiji, a majka mu se preselila u Los Angeles. Tijekom ljeta odlazio joj je u posjet.

Nakon uspjeha ovog filma, pojavio se i u "Gladijatoru" Ridleya Scotta u kojem je glumio Maksimusova sina. Potom je odigrao uloge u manje poznatim talijanskim filmovima, a i dalje želi ostati u filmskom svijetu.

Kao dijete bio je živahan i tvrdoglav, a upravo to mu je osiguralo ulogu u međunarodnom hitu.

"Moja teta je pročitala u novinama da se održava audicija i uvjerila je mamu da me odvede. Moji su se u međuvremenu razveli, a mama me povela u Terni. Kad smo došli bilo je puno djece i morali smo čekati. Dosadilo mi je i htio sam ići kući", ispričao je prije dvije godine za portal liberoquotidiano.it.

Ubrzo su ga pozvali da upozna Benignija.

"Roberto je sa mnom snimio probne snimke i ponašao se kao da sam zrela osoba, pitao me hoćemo li na kavu. Nasmijavao me i proučavao moje reakcije", ispričao je Giorgio, koji je ostao u užem izboru za ulogu s još jednim dječakom.

"Izabrao sam ga jer je sličio meni i Nicoletti, zato što su mu se na licu vidjeli nevinost, ljepota i lucidnost", rekao je Benigni.

"Čak nekoliko godina poslije filma Roberto i Nicoletta su me vodili sa sobom na odmor u Toscanu i bio sam njihov gost u Rimu. Odnosili su se prema meni emotivno, kao da sam im sin. Nikad to neću zaboraviti, s njima sam se osjećao voljeno", ispričao je Giorgio.

Snimanja se i danas sjeća. Kad bi primijetio da je tužan, Benigni bi mu odmah prilazio.

"Giorgio, je li ti netko antipatičan? Otjerat ćemo ga", govorio bi mu i glumio da tjera osobu koja se nije svidjela dječaku.

"U sceni u kojoj sam jeo s njemačkom djecom zaista sam jeo štrudlu koja je bila grozna. Svi su se zabrinuli i rekli mi da je stavim u usta, a onda kad čujem stop ispljunem. Ali ne prije toga", prisjeća se.

U posljednjoj sceni ga Nicoletta ljubi.

"Ja sam kao i sva djeca mrzio da me ljube. Svaki put su mi morali ponoviti:' Giorgio, prije nego što obrišeš obraz, pričekaj stop!'", rekao je.

"Snimali smo u Toscani i meni je bilo zabavno biti s konjima u prirodi. Najdirljiviji trenutak bio mi je kad sam upoznao producenta Branka Lustiga, koji je kao dijete dvije godine bio zatvoren u Auschwitzu. Rekao mi je da je gledao film i da je plakao. Oči su mu sjale, tada sam shvatio koliko je velik film koji sam snimio s Benignijem", ispričao je.

Dodao je da mu je najgore živjeti sa sjenom Giosuèa.

"Svi očekuju nešto od mene, a ja se bojim da ću ih razočarati. Još se nisam oslobodio njegove magije. Pokušavam postati glumac Giorgio Cantarini, no to nije lako", dodaje.

Od filma se nije obogatio, a volio bi postati poput Benignija te jednog dana pisati, režirati i glumiti. Volio bi snimiti još jedan film s njim, ali kad bude zreliji i bolji glumac.

"Tko zna, možda opet ostvarimo veliki uspjeh. Film za Oscara", zaključio je.