Screenshot: Google maps/Streetview

VRHOVNI SUD potvrdio je dio oslobađajuće presude protiv vlasnika uljare Olma u Makarskoj Ante Topića, bivšeg suca Predraga Trutina i bivšeg direktora APN-a Davora Rajčića, koja se odnosi na prodaju državi državnog zemljišta i štetu u APN-u od 7,6 milijuna kuna, dok su dvije točke optužnice za izvlačenje milijuna iz Olme protiv Topića vraćene na ponovno suđenje, i to pred izmijenjeno sudsko vijeće. 

Topića i ostale nepravomoćno je u svibnju 2012. godine oslobodio sudac Slavko Lozina. Smatrao je da nema dokaza da su okrivljenici počinili kazneno djelo. Prihvatio je argument da je zemljište ušlo u imovinu Olme, premda je Državno odvjetništvo tvrdilo upravo suprotno.

Topića su teretili da je 2002. godine podnio makarskom sudu šest tužbi protiv navodnog tuženika Amfore iz Metkovića radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva nad zemljištem od 34 tisuće kvadrata koje u pretvorbi nije ušlo u imovinu Olme, već je postalo vlasništvo RH. Trutin je, pak, u kratkom roku od tri mjeseca donio, izradio i otpremio šest presuda, od čega pet presuda zbog izostanka, koje su ubrzo postale pravomoćne. Topić je sa presudama i krivotvorenim izvacima iz zemljišnih knjiga, koje su sastavili zaposlenici makarskog Zemljišnika, neposrednom pogodbom sa Rajčićem zaključio ugovor o kupoprodaji zemljišta od 8 tisuća četvornih metara za 7,6 milijuna kuna kako bi se na njima izgradili stanovi POS-a. 

U novom Kaznenom zakonu nema više kaznenog djela za Topića i Trutina

Vrhovni sud odlučio je o žalbi Državnog odvjetništva na nepravomoćnu presudu potkraj prošle godine. Kako je u međuvremenu stupio na snagu novi Kazneni zakon, morao se ispitati pravni kontinuitet. Za optužbu je ispao problem što je Topić pribavio korist svom društvu, a nije mu napravio štetu, niti je pribavio sebi ili pravnoj osobi protupravnu imovinsku korist pa je Vrhovni sud zaključio kako nisu ostvarena obilježja kaznenog djela iz članka 246. novog Kaznenog zakona, kao niti nekog drugog kaznenog djela istog zakona.

"Drugim riječima, između ponašanja optuženika koje mu je stavljeno na teret kao počinjenje kaznenog djela iz članka 292. stavka 2. KZ/97 i kaznenog djela iz članka 246. KZ/11 ne postoji pravna neprekidnost pa ponašanje koje je optuženiku stavljeno na teret po KZ/11 nije više kazneno djelo", stoji u odluci Vrhovnog suda.

Kako je Predrag Trutin, kao sudac Općinskog suda u Makarskoj, bio optužen da je pomagao Topiću donošenjem nezakonitih presuda u postupcima u kojima je Olma tužila da dobije vlasništvo, i slučaj protiv njega zaključen je oslobađajućom presudom zbog toga što više nema kaznenog djela.

Novo suđenje iz prisvajanje novca Olme

Državni odvjetnik uspio je ipak na ponovno suđenje vratiti dio optužnice za prisvajanje novca Olme, dva kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti. Premda je Topić posuđeno vratio, ali nakon isteka svih mogućih rokova, njegovi sinovi to nisu napravili. Vrhovni sud konstatirao je da je Lozina izvukao pogrešan zaključak o nepostojanju namjere prisvajanja protupravne imovinske koristi pa je odlučio novo suđenje povjeriti novom sucu.

Direktor APN-a nije kriv, stanje na terenu pregledavali su njegovi službenici, a ne on

Bivšeg direktora APN-a Davora Rajčića pravomoćno su oslobodili, premda je Državno odvjetništvo istaknulo kako je javna bilježnica upozorila njega i Topića da se ugovor neće moći provesti u zemljišnim knjigama te da je dva dana prije potpisivanja ugovora sutkinja suda u Makarskoj odbila uknjižbu, kao i da je na zemljištu bilo sedam zabilježbi, među njima i Topićev dug prema Gradskoj banci Osijek.

Vrhovni sud smatra, pak, da je Lozina u ovom dijelu predmeta sve pravilno utvrdio i zaključio, odnosno, da nema dokaza da je Rajčić počinio kazneno djelo koje mu se stavljalo na teret. Olma je imala pravomoćnu presudu, provjere su obavljali djelatnici APN-a, a ne direktor osobno, kod javne bilježnice Rajčić nije dolazio.

Uobičajena praksa

Sudilo se i sudskom službeniku Damiru V., koji je također oslobođen. I za njega je Lozina, smatra Vrhovni sud, donio odgovarajuću presudu. Državni odvjetnik žalio se da je optuženik u izvadak iz zemljišnih knjiga naveo neistinit podatak koji ne odgovara stanju u zemljišnim knjigama jer mu je moralo biti jasno da je snagom zakona vlasnik zemljišta država, a ne uljara, kako je pogrešno naveo.

Žalba nije prihvaćena jer su se izvatci izdavali upravo na takav način u sličnim ili jednakim pravnim situacijama. Reklo bi se, bila je to uobičajena praksa.