Foto: FAH

REPUBLIKANAC Donald Trump osvojio je sedam od jedanaest država, Ted Cruz tri, a Marco Rubio samo jednu. Na demokratskoj strani Hillary Clinton pobijedila je također u njih sedam, a Bernie Sanders u četiri. Tako glasi rezultat 'Super-utorka', dana kada najveći broj saveznih država istovremeno bira svoje kandidate za predsjedničke izbore. Pribrojimo li jučerašnjem rezultatu izbore iz veljače, Trump i Hillary Clinton dosad su pobijedili u deset od petnaest država. Naizgled velika dominacija približava ih stranačkim pobjedama i međusobnom srazu, no utrka ni približno nije gotova.

Trump ima daleko najveće šanse pobijediti glasovima birača. Da je na njegovom mjestu Jeb Bush ili Marco Rubio, utrka bi već bila gotova. No Trump je poseban. Kao prvo vlastita ga stranka  blago rečeno ne voli. Ne zadovoljava najvažniji uvjet, nemoguće ga je kontrolirati. Kao drugo, Trumpov karakter je eksplozivan. U kampanju je ušao ošinuvši Meksikance, pa potom sve muslimane, pa Japan, Južnu Koreju i Njemačku, kojima američka vojska besplatno pruža zaštitu, da bi na završio s Kinezima koji Amerikancima uzimaju poslove. Ništa od toga nije se pokazalo onim 'korakom predaleko' koji bi ga diskvalificirao pred javnošću ili odveo toliko daleko da ga sama stranka suspendira. Prekjučer je, doduše, zamalo zapeo. Nije odbio potporu Ku Klux Klana i njihovog bivšeg velikog Čarobnjaka Davida Dukea. Kada je to ipak učinio, s danom zakašnjenja i pravdajući se lošim slušalicama koje mu je uvalio CNN, a vjerojatno računajući da će tako dobiti i glasove otvorenih rasista i onih koji to nisu, doveo se u situaciju da stranačka elita počne javno govoriti o aktiviranju zaštitnog mehanizma.

Naime, u slučaju da nijedan kandidat na kraju izbora ne sakupi natpolovičnu većinu delegata, postoji mogućnost da se na stranačkoj konvenciji izabere neko drugo rješenje. Da se o tome već neko vrijeme potajno raspravlja dalo se zaključiti prošlog tjedna kada se napadima na Trumpa priključio Mitt Romney, gubitnik na izborima otprije četiri godine. Takav bi rasplet izbora vrlo vjerojatno loše završio za Republikance. Trump bi se okrenuo nezavisnoj kandidaturi, s čime je već davno preventivno strašio stranku. Glasovi desnice bi se rasuli, pa ni on, ni Rubio, Cruz, Kasich ili neki novi kandidat ne bi mogli pobijediti Hillary Clinton ili Bernija Sandersa. Računajući da je taj scenarij loš, Republikanci u ovom trenutku pokušavaju iznjedriti jedinstvenog kandidata koji bi se u nastavku izbora odupro Trumpu. Pitanje je tko od trojice mogućih.

Cruz pri vrhu ljestvice

Ted Cruz pobjedama u četiri države od jučer nekako drži vrh ljestvice. No Cruza republikanci vole tek malo više nego Trumpa. Cruz je, naime uzdanica Tea Partija, frakcije Republikanske stranke. Nevoljenog senatora ne podržava doslovno nijedan njegov kolega. Marco Rubio negdje oko šest sati ujutro, po hrvatskom vremenu, ipak nije sasvim ispao iz utrke. Tada je, naime, proglašeno da je pobijedio u Minnesoti. Ispred njega su izbori na rodnoj mu Floridi pa bi se s tim možda nekako skrpala potrebna podrška da se upravo u njega ulupa još koja stotina milijuna dolara i da se privoli Cruza i Kasicha da odstupe i daju mu potporu. John Kasich i dalje je bez pobjede. Američki Hrvat bez sumnje bi Republikancima bio najdraži izbor samo da negdje uspije pobijediti. Možda u Ohiju. Najrazboritiji od trojice, on je i jedini pravi Republikanac. Rubija je također Tea Party 2010. godine pogurao u Senat.

Odabir jednog podobnog nastavak je strategije samih kandidata koji se već mjesecima tuku za drugo mjesto u utrci u kojoj samo prvi pobjeđuje. Od početka kampanje pa doslovno do prošlog tjedna udarali su jedni po drugima. Nikome nije palo napamet napasti Trumpa. Kad se netko i usudio, ovaj bi ga egzotičnim vokabularom izvrijeđao. Od kraja prošlog tjedna Rubio se okuražio i, krenuvši na sve ili ništa, bacio naglavačke na Trumpa. Nazvao ga je nepismenim narančastim likom, umjetnog tena i malešnih ručica koji se možda popiškio u gaće. To valjanje po blatu možda je pomoglo Cruzu da neočekivano osvoji Oklahomu, ako se uzme da su se ozbiljniji birači okrenuli ozbiljnijem kandidatu. No, možda i nije, jer, izgubio je Arkansas u kojem se nadao pobijediti.

U cijeloj ovoj priči o Republikancima nedostaje Ben Carson. Umirovljeni kirurg još je uvijek u utrci, no toliko neozbiljno da večeras nije ni održao govor. Unutra je jer, naprosto, još ima tuđeg novca za kampanju i zbog besplatne reklame kojom će pospješiti prodaju knjiga. Na njegovih tri do šest posto glasova najviše računa Ted Cruz zbog bliskosti biračkih tijela.

Clinton uvjerljivo vodi

Na demokratskoj strani Hillary Clinton prilično uvjerljivo vodi. Za razliku od Trumpa ona je velika ljubav establišmenta Demokratske stranke. 'Predodređena Predsjednica' do sad na kontu ima deset pobjeda. Njezin suparnik Bernie Sanders tek četiri. Uvjerena u pobjedu, retoriku je još prošlog tjedna unaprijed usmjerila predsjedničkim izborima. Napadajući Trumpa. Nakon Super-utorka to će se vrlo vjerojatno promijeniti. Naime, njezin je stožer zamišljao Super-utorak s deset pobjeda u džepu, a ne samo sedam. Alabamu, Arkansas, Texas, Virdžiniju, Tennessee i Georgiju očekivali su s obzirom na sastav stanovništva. Afroamerikanci koji izlaze na izbore ogromnom većinom podržavaju Hillary Clinton. Massachusetts, koji se također bilježi kao njezina pobjeda u stvari je neriješen rezultat. Razlika od dvadeset tisuća glasova na milijun i nešto je tek nešto više od jedan posto, odnosno podjednak broj osvojenih delegata. Jednako kao i njezina pobjeda u Iowi prošlog mjeseca. Uz Massachusetts, prava bojišta bila su Colorado, Minnesota i Oklahoma. Sva tri potonja Hillary je izgubila. Oklahomu s deset, a ostala dva s dvadesetak postotaka prednosti na Sandersovoj strani. To upućuje na sve samo ne miran nastavak izbora za Hillary Clinton.

Prema aktualnim anketama Bernie Sanders, socijalni demokrat, kako sam sebe naziva, u predsjedničkim izborima pobjeđuje i Trumpa i Cruza i Rubija. Hillary ne. Njegova vrlo pristojna kampanja učinila ga je potpuno nezanimljivim medijima što je veliki minus u utrci s najpoznatijim političkim prezimenom Amerike. Ljudi gotovo pa ni ne znaju da postoji. No, svakom pobjedom ili neriješenim rezultatom Sanders i njegova politika demokratske revolucije protiv multinacionalnih korporacija i Wall Streeta postaju sve glasniji. Od potpunog anonimca kojem se establišment smijao, Sanders je postao barem kandidat.

Ako se trend njegovih uspjeha nastavi, Hillary Clinton opet bi se mogla naći u ulozi gubitnice. I to na sličan način kao i prije osam godina. Njezina pro establišmentska politika mogla bi ponovno izgubiti udarcem s lijeva. No i Demokrati, kao i Republikanci, imaju instrument kojim mogu zaustaviti kandidata koji im ne odgovara. To su Superdelegati. Ako pogledate grafike na CNN-u ili nekoj drugoj američkoj televiziji primijetit ćete da Clinton ima veliku prednost u broju delegata pred Sandersom.

Podrška Superdelegata

Velik dio te razlike su Superdelegati koji su i prije izbora podržali Hillary Clinton. Superdelegati su doslovno otjelotvorenje stranačkog establišmenta. To su aktualni predstavnici u parlamentu, bivši stranački dužnosnici i članovi Demokratskog nacionalnog odbora. Ima ih 717, a do sada su njih 452 dali glas Hillary Clinton. Dakle, u utrci do 2400 delegata, supruga bivšeg predsjednika ušla je s rezultatom 452 – 19. Vrlo je dvojbeno hoće li ti delegati na kraju dati svoj glas Clinton ili ne. Za sad su dali podršku, a glas se daje na kraju. Pitanje je hoće li glasati protiv volje birača.

Upravo tu se nalazi ključ specifičnosti ovih izbora i poveznica između Trumpa i Sandersa. Iako na posve suprotnim stranama političkog i moralnog spektra, njih dvojicu povezuje borba protiv establišmenta. Bore se protiv novca koji financijska elita koristi za kupovinu političke moći. Sanders s pozicije političara koji kampanju financira malim prilozima, u prosjeku 27 dolara po donaciji, a Trump s pozicije milijardera kojem tuđe donacije ne trebaju. Ili barem tako tvrdi. Političkom je establišmentu zadnjih godina promaknulo mnogo anketa po kojima preko 90 posto Amerikanaca smatra da korporacije i super PAC-ove treba izbaciti iz financiranja kampanja. Sada se čude uspjehu dvojca koji upravo na tome grade svoje kampanje.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala