NA današnji dan prije 37 godina, u francuskom gradiću Le Chesnay rođen je Nicolas Anelka. U povijesti nogometa bilo je igrača koji su u karijeri promijenili i više klubova od bivšeg francuskog reprezentativca, no teško ćemo naći važnijeg, tofejnijeg, kvalitetnijeg i na koncu skupljeg igrača (po ukupnoj vrijednosti transfera), koji je toliko puta mijenjao klupske boje od Nicolasa Anelke.

 

Anelka je profesionalnu karijeru započeo 1996. u PSG-u, no za pariški klub odigrao je samo 12 utakmica prije nego li je za 500 tisuća funti 1997. prešao u Arsenal. Wenger ga je u prvu momčad ubacio umjesto teško ozlijeđene klupske legende Iana Wrighta, a mladi Francuz na poklonjeno povjerenje znao je uzvratiti na najbolji mogući način.

 

Arsenal je te 1998. osvojio duplu krunu, a Anelka je bio jedan od ključnih ljudi u trofejnom pohodu Topnika. Sljedeće sezone zabio je 18 golova i dobio je nagradu za najboljeg mladog igrača Premiershipa.

 

Međutim, Anelka je u Londonu bio nezadovoljan plaćom. Smatrao je da zaslužuje više i tada je dobio nadimak koji će ga pratiti cijelu karijeru – Nadurenko.

 

Na kraju sezone za ogromnih 22.3 milijuna funti prelazi u Madrid, u redove Reala.

 

Premda je u Madridu zabio neke Lige prvaka vrijedne golove i bio jedan od najvažnijih igrača u pohodu na naslov prvaka Europe 2000., od Anelke se u Realu očekivalo puno više. Kasnije te godine za 20 milijuna funti vraća se u PSG, a onda slijedi suludi niz mijenjanja klubova, gotovo iz sezone u sezonu: posudba u Liverpool, Manchester City (£ 12M), Fenerbahçe (£ 7M), Bolton (£ 8M) i Chelsea (£ 15M). 

 

S Chelseajem (u kojem se za divno čudo zadržao čak četiri godine) Anelka osvaja svoju drugu Premierligu i još dva FA kupa, a u sezoni 2008./09. s postignutih 18 golova osvaja i nagradu za najboljeg strijelca lige. 2012 gubi mjesto u momčadi i za astronomsku plaću kao slobodan igrač odlazi u kineski Shanghai Shenhua. U Kini se zadržao samo jednu sezonu i vraća se u Europu, najprije u Juventus, a onda u WBA.

 

Kako niti u jednom od ta dva kluba nije napravio ništa značajnije, odlučuje se za još jednu egzotičnu avanturu. Postaje trener-igrač Mumbai Cityja, a u Indiji je i danas.

 

Za reprezentaciju Francuske odigrao je 69 utakmica i zabio je 14 golova, a kao najvažniji trenutak izdvojit ćemo naslov prvaka Europe 2000.