Foto, video: Dario Dalmacija/Index

"TO su oduvijek srpske zemlje. Mi i dalje vjerujemo u ideju Velike Srbije. Hoćete kafu? Sok? Vode?", rekla nam je plavuša zaleđenog osmijeha pred sjedištem Srpske Radikalne Stranke u Pančevu. Slavila je oslobađanje Vojislava Šešelja, napreskokce ga naziva vojvodom i doktorom – bez nekog posebnog reda i pravila.

"Kafa? Sok? Voda?" Ne bismo. Hvala. Nekako nam se činilo neprilično uživati u gostoljubivosti žene koja bi nam posjet uzvratila naoružana i objasnila nam da je došlo vrijeme da nas više nema jer se ona, eto, vratila. Ili prvi put došla. Svejedno.
 
Ostavili smo Radikale da se grle i ljube pred strankom, mašu plahtastim zastavama, zagrijavajući se za slavodobitni dolazak jednog od najzloćudnijih tumora devedesetih.

"Sud je donio jedinu ispravnu presudu. Šešelj nije ni za što kriv. On se samo bavio literarnim radom", izgovorio je sredovječni muškarac u staroj maskirnoj majici. Usput se i ispričao što govori nešto što možda ne želimo čuti. Nama se, pak, učinilo da ga nismo dobro čuli jer je baš u tom trenutku s razglasa zatrubila srpska truba "iz toga sela Drenova". Pozivala je četnike na Trg kralja Petra.

"Šešelj se samo bavio literarnim radom", ponovio je.

Ako Šešelj nešto zna, onda je to motivirati idiote

"Besplatno ćemo od Rusa dobiti najmodernije naoružanje. Dat ćemo im baze po Srbiji da dovedu rakete S500, svoje vojnike i oficire",  pjenio se na pozornici oslanjajući se trbušinom na nisku govornicu. Oružje je ozarilo lica. Pa nisu došli slušati o planovima za smederevsku željezaru, nije ekonomski program Radikale u godinu dana podigao s 2 na 7 posto podrške.

"Treba na oružje da se obranimo od naših vjekovnih neprijatelja. Hrvati planiraju da noću prebace jednu brigadu preko Dunava i okupiraju 10 hiljada hektara srpske zemlje. Nakon toga će Amerikanci verbalno osuditi Hrvate i pokrenuti mirovne pregovore koji će trajati 100 godina", fantazirao je Šešelj, pred sad već uspaljenijom publikom. Fantazirao je, ali ako nas je posljednjih trideset godina ičemu naučilo onda je to spoznaja da ne treba olako shvaćati redikule koji govore o oružju. Oružje, luđaci i teritorij nikada nisu dobra kombinacija, a Šešelj sve to miješa u jednu kašu. A publika je kusa razrogačenih očiju. Pojela bi je istom onom 'rđavom kašikom koju joj je vojvoda nudio prije 25 godina.

Sedam posto podrške dvadesetak dana prije izbora odjednom se nije činilo tako malo. Sa sedam posto onih koji žele oružje da se obrane od izmišljene invazije se da složiti pristojna vojska. Sa sedam posto idiota u Srbiji se lako izazove sedam posto idiota u Hrvatskoj, a ako Šešelj nešto zna, onda je to motivirati idiote. Bez obzira što kaže kritičar Antonetti.