RITUALNO odricanje HDZ-ovaca od predsjednika svoje stranke opet je počelo. Četiri godine nakon što su se HDZ-ovci spremno odrekli Jadranke Kosor i šest godina otkako su zaboravili da su se klanjali pred Sanaderom, došlo je vrijeme za novo hadezeovsko pranje ruku.

 

HDZ-ovci će ovog puta u najtamniju dubinu svoga sjećanja potisnuti Tomislava Karamarka. Istog onog uz kojeg su do jučer, kako je to uobičajena praksa u HDZ-a, bespogovorno stajali i koji je na stranačkim izborima prije samo dva mjeseca kao jedini kandidat osvojio oko 98 posto glasova. Tako će se od silnih najava preslagivanja, ostvariti jedino preslagivanje unutar samog HDZ-a. 

 

A da je preslagivanje i regrupiranje u toj stranci već u punom zamahu, pokazuju izjave HDZ-ovaca koje su od sramežljivih kritika Karamarku u samo nekoliko dana postale izravni pozivi za njegovu smjenu. 

 

Karamarku se prvi zbg afere Konzultantica u proteklo vrijeme, doduše, suprotstavio HDZ-ov europarlamentarac s ambicijama da zasjedne na čelo stranke Andrej Plenković. On je otvorio sezonu lova na Karamarka na saboru HDZ-a prije manje od mjesec dana kada je s govornice poručio da stranka ne može biti talac političke sudbine bilo kojeg pojedinca, no tada se činilo da je Plenković u tom mišljenju usamljen. 

 

Tjedan dana stvari su postale mnogo ozbiljnije. Na sjednici predsjedništva otvoreno mu se suprotstavio njegov zamjenik Milijan Brkić koji mu je godinama bio jedan od najbližih suradnika. Brkić je tada zatražio od Karamarka da podnese ostavku na mjesto prvog potpredsjednika Vlade. Karamarko ga nije poslušao, a to je bio samo jedan od nelogičnih poteza koje je povukao u nastojanju da spriječi neizbježno.  Podsjetimo, Karamarko je tjednima potpuno neuvjerljivo blefirao da ima dovoljno ruku za preslagivanje te je na osnovu tog blefa krenuo u rušenje Oreškovićeve vlade.

 

 

Lošu budućnost još uvijek aktualnom stranačkom šef, za razliku od HRT-ove astrologinje, predvidio je iskusni HDZ-ov lisac i veteran Vladimir Šeks.  On je prije točno dva tjedna rekao da je izgubio svaku iluziju da bi Karamarku moglo uspjeti preslagivanje većine i da bi u najvećem nacionalnom interesu bilo da Karamarko ode iz Vlade.

 

Leđa su Karamarku okrenuli i HDZ-ovi europarlamentarci koji su pozvali svoje kolege u Saboru da glasaju suprotno Karamarkovom naputku i ne ruše Vladu, a prije dva dana tehnički HDZ-ov ministar i potpredsjednik stranke Tomislav Tolušić otvoreno je rekao da Karamarko treba podnijeti ostavku na mjesto predsjednika HDZ-a.

 

Protiv Karamarka su se okrenuli i osnivači HDZ-a koji su ustvrdili da je Karamarko izdao Tuđmanovu politiku.

 

 

Nije samo jasno je li im to tek sada postalo jasno, s obzirom na to da Karamarko, otkako je došao na čelo te stranke, HDZ neprestano radikalizira, veže ga uz marginalne ekstremno desne stranke i još marginalnije likove poput Tepeša i Ćorića i tako mu ubija  koalicijski potencijal, negira antifašizam, dovodi Hasanbegoviće na utjecajne pozicije u državi i stranci; sve u svemu, radi sve ono što Tuđmanu nikada nije palo na pamet, iako se Karamarko kao jedan od začetnika detuđmanizacije otkako je postao predsjednik HDZ-a proglasio retuđmanizatorom.

 

Jasno je da kada se u HDZ-u namiriše krv, onome protiv koga se stvorila kritična masa nezadovoljnika nema spasa. Sada je samo pitanje hoće li Karamarko otići mirno ili pod prisilom te tko će biti novi predsjednik HDZ-a kojeg će se HDZ-ovci poslije odreći.