Foto: Guliver images/Getty

VEĆ dan nakon neuspjelog puča u Turskoj čula su se nagađanja da je predsjednik Recep Tayyip Erdogan sam inscenirao isti kako bi se dokopao još više vlasti, a povećao svoju moć.

U velikoj analizi Independenta navodi se kako bi Erdogan mogao iskoristiti neuspjeli udar za potpunu islamizaciju zemlje.

Nekoć sekularna zemlja tako bi mogla posve skrenuti na put islamizacije, analizira Independent. Mnoštvo na ulicama turskih gradova već danima poziva na smaknuće svih onih koji su bili uključeni u neuspjeli vojni udar. Erdogan isti koristi kao opravdanje za čistku državnih institucija i vojske koja mu nije bila sasvim odana, a ujedno si otvara vrata za uspostavu neograničene predsjedničke moći. Istodobno, tursko društvo približava se stupnju isamiizacije na kakvom nije bio još od pada Otomanskog carstva.

Kako izgleda Erdoganova metla?

Jučer je s položaja maknuo čak osam tisuća policajaca, tridesetak guvernera te 52 visokorangirana dužnosnika. Prethodno je oko 70 admirala i generala, skupa s tri tisuće vojnika te 2.700 sudaca maknuto s položaja ili pritvoreno nakon neuspjelog vojnog udara u noći s petka na subotu.

Istog dana su se na ulicama okupila gomila koja podržava turskog predsjednika, dok su ekstremisti vikali "Allahu Akbar". Na trgu Taksim u Istanbulu preko velikog su se razglasa čitali odlomci iz Kur'ana.

85 tisuća džamija diljem Turske igrale su taj dan važnu ulogu u mobilizaciji ljudi za prosvjede u satima koji su uslijedili nakon pokušaja državnog udara. Na primjer, Gezi park u Istanbulu, koji je prije tri godine bio poprište prosvjeda sekularista i liberalaca, taj je dan bio prepun ljudi odanih Erdoganu.

Rastuće islamističko raspoloženje već utječe na mnoge društvene norme u Istanbulu. Selin Derya, 26-godišnjakinja koji radi za jednu istanbulsku head hunting tvrtku kaže da ju je nakon zadnjih događaja strah izaći na ulicu.

"Bojim se izaći van u haljini da neki zadrti ljudi ne bi možda pomislili kako je preuska ili prekratka", rekla je djevojka.

Program Erdoganove Stranke pravde i razvoja (AKP), koja je došla na vlast 2002. godine, bio je okrenut protiv sekularnog društva kojeg je stvorio Mustafa Kemal Atatürk, utemeljitelj moderne turske republike još 1923. godine.

Kako je Erdogan jačao, tako su svjetovne institucije gubile moć. Ojačan je utjecaj islamizacije u obrazovnom sustavu i društvenom ponašanju. Erdogan je jednom kazao i kako želi vidjeti rast vjerske generacije, koja će zamijeniti dugogodišnju prevlast sekularista u Turskoj.

Vanjska politika Erdogana do Arapskog proljeća 2011. sastojala se u potpori većinski sunitskom ustanku u Siriji, u savezu sa Saudijskom Arabijom i Katarom. Ipak, njegov trud da svrgne sirijskog predsjednika Bašara al-Assada nije se isplatio. Ta politika uključuje i toleranciju spram ekstremnih islamističkih skupina poput ISIS-a, Jabhat al-Nusra i Ahrar al-Shama, kojima je omogućena mreža podrške unutar Turske.

Vojni udar odgovara Erdoganu

Independent piše kako će propali vojni udar Erdoganu omogućiti da uspostavi predsjednički sustav utemeljen na islamskim vrijednostima. Pritom neće doživjeti previše otpora, budući da ljudi ne žele imati metu na čelu, kao simpatizeri pučista.

U situaciji u kojoj je izašao kao pobjednik Erdoganu će biti puno lakše uspostaviti predsjedništvo sa svom moći u njegovim rukama. Iako su Turci duboko podijeljeni na Erdoganove pristaše i protivnike, malo njih želi vidjeti na vlasti vojnu huntu.

"On je proširio svoju političku bazu ojačavši podršku nacionalista kada je nakon lanjskih općih izbora napustio mirovni proces s Kurdima, tako da sada uživa još veću podršku", rekao je jedan tamošnji politički komentator.