Foto: Public domain

ZAGREBAČKI Županijski je u cijelosti poništio presudu nadbiskupu Alojziju Stepincu kojega su komunističke vlasti 1946. osudile na 16 godina zatvora i prisilnog rada te petogodišnji gubitak političkih i građanskih prava.

Odluku izvanraspravnog vijeća obrazložio je sudac Ivan Turudić.

Presuda nadbiskupu Alojziju Stepincu iz 1946. poništena je jer grubo krši sadašnja i tadašnja temeljna načela materijalnog i procesnog kaznenog prava civiliziranog dijela čovječanstva, zaklučio je sudac Ivan Turudić obrazlažući odluku o reviziji presude Stepincu kojom je kažnjen sa 16 godina zatvora i prisilnog rada te petogodišnjim gubitkom političkih i građanskih prava.

Turudić je kazao da presuda montiranog političkog suđenja Stepincu, među ostalim, krši načelo prava na pošteno suđenje, žalbu i obrazloženu sudsku odluku, kao i načela zabrane prisilnog rada, vladavine prava i pravne države.

Dodao je da je za ilustraciju karaktera i utvrđenja da se radi o montiranom političkom procesu dovoljno pročitati neke dijelove zapisnika sa suđenje iz kojega, primjerice, proizlazi da su uglavnom provođeni dokazi kojima "instruirani svjedoci tužiteljstva terete optuženika o čemu u stvarnosti nije odlučivalo sudsko vijeće nego komunistički tužitelj Jakov Blažević".

Cilj je bila osveta kardinalu Stepincu

"Presuda jedino u odnosu na optuženog Stepinca nije obrazložena niti u odluci o krivnji ni u odluci o krivnji niti u odluci o kazni. Samo su ponovljeni i onako općeniti navodi optužnice...", kazao je Turudić dodajući da je cilj bila "osveta kardinalu Stepincu, moralna diskvalifikacija njega i katoličke crkve".

"Temeljni krimen koji se Stepincu stavlja na teret je činjenica da je u vrijeme NDH bio zagrebački nadbiskup. Sam se zapitao tijekom suđenja – pa što sam trebao učiniti?. Otići u šumu ili pobjeći u London. On se odlučio ostati sa svojim narodom s kojim je bio i za vrijeme jugosvalenske monarhističke diktature i za vrijeme Titove komunističke diktature", rekao je sudac.

Kazao je i da je Stepincu u zatvoru nuđeno potpisivanje formulara za traženje pomilovanja što on nije želio učiniti pristajući jedino na obnovu postupka pred neovisnim sudom ili poništenje presude.

"Nakon 70 godina njegova je volja ispunjena od strane hrvatskog suda u slobodnoj hrvatskoj državi i zato ova presuda nema samo pojedinačni nego i duboki značaj za povijest hrvatskog naroda", zaključio je Turudić.

Reviziju presude zatražio je nadbiskupov nećak Boris Stepinac koji je ranije najavio izjavu nakon objavljivanja odluke.

Stepinca je u rujnu 1946. tadašnje Javno tužilaštvo NR Hrvatske, temeljem "Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države", optužilo da je surađivao s talijanskim i njemačkim okupatorom te ustaškim režimom u NDH, za nasilno katoličenje pravoslavaca, za pomaganje ustaškom režimu, ali i neprijateljsku propagandu nakon kraja rata.

Presudu je 11. listopada 1946. donio Vrhovni sud koji ga je proglasio krivim po svim točkama optužnice.

Suđenje Stepincu još 1992. osudio Sabor

U veljači 1992. Sabor Republike Hrvatske donio je "Deklaraciju o osudi političkog procesa i presude kardinalu dr. Alojziju Stepincu" u kojoj stoji da je na montiranom političkom sudskom procesu nevino osuđen "stoga što je odbio po nalogu komunističkih vlastodržaca, provesti crkveni raskol i odvojiti Katoličku crkvu Hrvata od Rima i Vatikana, sa dalekosežnim ciljem uništenja Katoličke crkve kao vjekovnog čuvara i zaštitnika očuvanja identiteta i slobode hrvatskog naroda".

"Osuđen je stoga što je djelovao protiv nasilja i zločina komunističke vlasti, isto kao što je djelovao u vihoru i okrutnostima drugoga svjetskog rata, u zaštitu progonjenih, neovisno o njihovom narodnosnom podrijetlu, ili vjerskom svjetonazoru. Iako hrvatski narod i Katolička crkva nikada nisu priznali osudu nadbiskupu Stepincu, hrvatski Sabor kao najviše predstavničko tijelo Hrvatske izricanjem jasnog stava prema nepravednoj osudi kardinala Stepinca ispravlja jednu povijesnu nepravdu i uvredu hrvatskom narodu.

Osudom montiranog procesa i osude nadbiskupu Stepincu, hrvatski Sabor istodobno osuđuje političke procese brojnim nevino sudenim svečenicima, redovnicima i vjernicima osuđujući na taj način i protunarodni komunistički režim", stoji u deklaraciji.

Revizija omogućena izmjenama zakona iz 2009.

Revizija postupka provodi se temeljem odredbe Zakona o kaznenom postupku iz 2009. koji propisuje da osobe koje su sudovi bivše Jugoslavije osudili za vrijeme komunističke vladavine za politička, politički motivirana kaznena djela ili druga kaznena djela ako je do osuđujuće odluke došlo zlouporabom političke moći mogu revizijom zatražiti poništenje osuđujuće odluke ili njoj drugoga odgovarajućega pravnog akta.

Revizija treba sadržavati osobne osuđenikove podatke, podatke o presudi koja se pobija, podatke o činjenicama i dokazima na kojima se temelji, obrazloženje i potpis podnositelja te, ako je podnositelj nasljednik, dokaz da je osuđenik umro i da je on njegov zakonski nasljednik.

Ako utvrdi da je revizija osnovana vijeće, po slovu zakona, presudu može poništiti u cijelosti ili djelomice, a protiv odluke vijeća županijskog suda podnositelj revizije i državni odvjetnik mogu se žaliti Vrhovnom sudu.