Klinac rođen 1989. u brdovitoj pripizdini zapadne Kenije od najranijih dana bio je lud za sportom, a uz trčanje, najdraže mu je bilo bacanje koplja. 

 

Problem je što u "dugoprugaškoj" Keniji ova atletska disciplina nije (bila) na ikakvoj cijeni, pa se nigdje nije moglo naći trenera, borilišta, kluba niti osnovne opreme za vježbanje.

 

Mali Julius glad za znanjem i vještinom zato je tažio beskrajnim gledanjem snimki bacanja europskih majstora Jan Železnog i Andreasa Thorkildsena.

 

YouTube se pokazao dobrim učiteljem ovom predanom učeniku, pa je buljeći u kompjuter i vitlajući improviziranim kopljima 2006. postao kenijski juniorski prvak i rekorder bacanjem od 67 metara. Seniorski naslov uzeo je 2008. kao 18-godišnjak i obranio ga dvije godine zaredom.

 

Na kontinentalnu scenu probio se 2010. broncom na Prvenstvu Afrike hicem od 74.51 metara. Iste godine nastupa i na prvom većem međunarodnom natjecanju, Igrama Commonwealtha u New Delhiju, ali neiskustvo i trema učinili su svoje i bacio je koplje samo 69.60 metara, što je bilo dovoljno tek za šesto mjesto. 

 

Ali, 2011. na Sveafričkim Igrama postaje prvi kenijski prvak u ovoj disciplini i to nacionalnim rekordom, 78.34 metara, čime je srušio 14 godina stari doseg Paula Lagata. Sve ovo napravio je još uvijek bez trenera, iako je već bio u ozbiljnim godinama, točnije imao je 22. 

 

Na to konačno reagira IAAF, koji usamljeniku s laptopom umjesto trenera i valjda jedinim funkcionalnim kopljem u Keniji, daje šestomjesečnu stipendiju u trening-kampu u finskom Kuortaneu. Ali, nakon samo dva mjeseca među trenerima od krvi i mesa, a ne preko ekrana, Yego se vraća u Keniju i baca novi rekord, 79.95, što je bilo dovoljno za B olimpijsku normu, a u Londonu, gdje postaje prvi kenijski kopljanik na Igrama, vlastiti rekord popravlja za 69 centimetara, do 81.81 metara, što ga šalje u finale, gdje završava kao 12.

 

Na SP-u u Moskvi 2013. baca još daleko bolje, 85.40 metara i imao je broncu sve dok ga Dimitri Tarabin nije preskočio zadnjim bacanjem, ali Yago se sada definitivno probio u svjetsku elitu.

 

Da će tamo i ostati, potvrđuje pobjedom (83.87 metara) na Igrama Commonwealtha 2014. ispred aktualnog olimpijskog prvaka Keshorna Walcotta, a na Afričkom prvenstvu iste godine također je zlatni. Hitac od 84.72 bio je dovoljan za pobjedu ispred Ihaba Abdelrahmana El-Sayeda, vodećeg u poretku Svjetskog kupa.

 

Koliko je bitno što je konačno dobio trenera, pokazalo se prošlog ljeta, kada se Yego i Vitezslav Vesely mijenjaju na prva dva mjesta najjačih turnira. Na britanskom Grand Prixu u Birminghamu pretekao je Veselyja u zadnjem bacanju, sjajnim hicem koji je išao do 91.39 metara, ali je bio registriran kao promašaj, jer nije pao u predviđeni sektor. Ali tada Yegov trener traži ponovno mjerenje, kojim se utvrđuje da sektor nije dovoljno širok i prva sudačka odluka je poništena, čime je Yegu vraćena pobjeda i to hicem koji je novi afrički rekord te najbolji rezultat na svijetu od 2006. 

 

Konačno, prije točno 50 tjedana, počelo je SP u atletici koje se održavalo u Pekingu. Favoriti su uz Yega bili aktualni svjetski prvak Vesely i vice-prvak Tero Pitkämäki. O snazi konkurencije svjedoči da se u finale nisu uspjeli plasirati aktualni olimpijski pobjednik Walcott, kao ni Tarabin, koji je na SP-u junaku ove priče uzeo broncu zadnjim hicem. 

 

Nakon prvog bacanja u finalu vodio je Thomas Röhler s hicem od 86.68 metara. U drugom je vodstvo preuzeo El-Sayed s 88.99, najboljim bacanjem sezone. Yego je startao očajno; prvi pokušaj je prestupio, drugim je došao do 82.45 i tek petog mjesta, uz velike izglede da nakon tri bacanja ne bude među prvih osam, čime bi ostao bez prava na još tri bacanja. 

 

Ali, iz trećeg puta koplje je iz njegove ruke odletjelo do 92 metra i 72 centimetra. Ne samo da je to bilo dovoljno za konačni trijumf, nego je taj hitac bio treći najdalji u povijesti te najbolji rezultat u svijetu u zadnjih 14 godina, kada je Jan Želazny postao svjetski prvak, a to na televizoru s drhtavom slikom u Cheptononu na obali rijeke Sabe gledao 12-godišnji Julius Yego.

 

Tutorstvo češkog diva, pa makar putem YouTube tutorijala se isplatilo, jer Kenijac je postao svjetski prvak, a idućeg tjedna bacat će za olimpijsko zlato. Složit ćete se s onim na početku; puno je inspirativnih sportskih priča, ali rijetko koja nadahnjuje kao ova.