Foto: Index

POZNATI hrvatski fizičar, koji je sudjelovao u lovu na Higgsov bozon u CERN-u, profesor Ivica Puljak, odnedavno je postao jedno od viđenijih lica na našoj političkoj sceni. Kao tajnika stranke Pametno, čiji su program neki stručnjaci još prošle godine proglasili najozbiljnijim u Hrvatskoj, mediji ga sve češće zovu u goste. U posebnom fokusu pozornosti on i njegova supruga Marijana Puljak, čelnica stranke, našli su se kada su krenule neke spekulacije da bi im se, uz brojne druge uglednike iz akademskog svijeta, možda mogao pridružiti i voditelj kurikularne reforme Boris Jokić. Jokić je čvrsto odlučio da neće u politiku, no svesrdno podržava program Pametnog za obrazovanje i znanost. Puljakovi u međuvremenu polako, ali sigurno nastavljaju graditi svoj politički kredibilitet.

U ekskluzivnom intervjuu za Index pokušali smo rasvijetliti neka ključna pitanja koja bi mogla biti zanimljiva našem biračkom tijelu, primjerice kako gledaju na mogućnost stvaranja velike koalicije, na Crkvu, na liberalni kapitalizam, na rasterećenje javne uprave, smanjenje birokracije i slično.

Evo što kaže naš znanstvenik koji se odlučio baviti politikom, među ostalim i zato što smatra da je to jedini pravi način da obrazovanje, znanost i istraživanja u Hrvatskoj dobiju mjesto koje zaslužuju.

Kakva su predizborna predviđanja ozbiljnijih anketa? Imate li šanse i koliko zastupnika očekujete?

Ankete nam, zasad, daju između jedan i dva posto glasova. Kada bi se taj postotak koncentrirao u dijelove Hrvatske u kojima smo popularniji, to bi se moglo prevesti u klub zastupnika.

S kime ste spremni surađivati, a s kime ne? Dolazi li u obzir suradnja s velikom koalicijom?

Smatramo da s Mostom i HDZ-om uopće ne dijelimo iste vizije društva, pogotovo prema onome što su pokazali zadnjih mjeseci. Oni su naše društvo vratili unatrag, vidjeli smo različite scene po ulicama: od progona raznih ljudi, do ekstremizama različitih vrsta. To nije Hrvatska kakvu mi želimo. Dok te stranke ne dokažu da su im ljudske vrijednosti neprikosnovene, mi s njima uopće ne možemo surađivati. Zaustavili su kurikularnu reformu, a podržavali su i sve što je radio ministar Hasanbegović. Što se tiče drugih, pod navodnicima, lijevih opcija, poput Narodne koalicije, one isto u zadnje vrijeme relativiziraju ljudske vrijednosti. Primjerice, ako ih pitate nešto za Glavaša, stalno nešto kalkuliraju i ne žele se odrediti. Potpuno su nam strani i njihovi načini upravljanja, kakve pokazuje i Narodna koalicija, među kojima vode klijentelizam i briga samo za svoje ljude. Nadamo se da neće doći do velike koalicije jer bi to značilo cementiranje postojećeg stanja kroz dugi niz godina. Ako se to, ipak, dogodi, mi ćemo biti vrlo kritična i konstruktivna oporba.

U kojim resorima, na kojim mjestima, vidite svoje članove ako prođete i koga imate za te resore?

Naš program radili su vrlo stručni ljudi, među najboljima u svojim područjima. Zasad uopće ne želimo licitirati s imenima i pozicijama. No, znamo tko što zna dobro raditi i to je možda naša najveća snaga. Imamo vrhunskih ljudi, koji bi mogli odlično upravljati svojim resorima. Međutim, naš model upravljanja zapravo nije onakav kakav je u dvjema najvećim koalicijama. Primjerice, kod njih HNS uzme kulturu, a SDP obrazovanje. Potom, SDP ne pita HNS što se zbiva u kulturi, a HNS ne pita SDP što se zbiva u obrazovanju. Mislim da je to porazan način upravljanja državom. Ljudi zaduženi za određene resore trebaju imati slobodu upravljanja, ali također trebaju pristati da ih nadzire Vlada i cijelo društvo, što znači promjenu političkoga modela. Mi bismo mogli sudjelovati u vlasti samo pod tim uvjetima.

REALNA I NEREALNA OBEĆANJA

Što najvažnije, a konkretno, što bi moglo biti u vašoj moći, možete obećati biračima?

Sigurno možemo obećati da će nam znanost i obrazovanje biti središnja točka djelovanja. Dosadit ćemo svakome živome i krv ćemo popiti vladajućima, dok znanost i obrazovanje ne postanu temelj društva. Vlast u Splitu zna jako dobro koliko uporni i naporni možemo biti, kad nešto zacrtamo. To ćemo sigurno raditi i na državnoj razini.

Možete li objasniti običnim građanima na koji način obrazovanje i znanost mogu promijeniti kvalitetu života?

Obrazovanje je najvažnije u društvu. Tony Blair je u svojoj kampanji rekao da su mu tri stvari najvažnije: obrazovanje, obrazovanje i obrazovanje. Dobrobit obrazovanja ne vidi se odmah, već kroz duže vrijeme. Nastavnici bi trebali postati najvažniji članovi društva. Primjerice, imamo strategiju znanosti i obrazovanja iz prosinca 2014., no, iako su je podržali i HDZ i SDP, od nje se provelo samo 50 posto zacrtanih mjera. Ni SDP-ova ni HDZ-ova vlada nisu se proslavile u provođenju strategije, koju su zajedno donijeli. A tu strategiju bi trebalo 100 posto provesti te svaka tri mjeseca imati posebnu sjednicu Vlade na kojoj će se analizirati gdje smo s provedbom. Trebali su dosad shvatiti da građane jako zanima obrazovanje, čak 50-ak tisuća ljudi izašlo je na ulice zbog zaustavljanja reforme. Iz toga je, očito, da građani razumiju kako obrazovanje utječe na kvalitetu života, barem njihove djece.

Neki se pitaju što će nam obrazovanje ako nemamo gospodarstvo koje će to iskoristiti i podržavati, ako smo primjerice zemlja uslužnih djelatnosti, turizma, ugostiteljstva i slično.

To je isto ono pitanje - što je bilo prije, kokoš ili jaje? Obrazovani ljudi će generirati poslove i podići gospodarstvo, s tim da bi to trebali biti ljudi koji neće čekati da im država nešto da, nego će sami kreirati promjene. Zato je ova kurikularna reforma bila dobra, jer je promovirala da ljudi postanu aktivni građani, da ne čekaju da im netko nešto da, nego da sami stvaraju.

Nije li to suprotno našem općem stanju duha u kojem ljudi uglavnom čekaju da ih netko zaposli?

Pametno ljudima poručuje da ne čekaju da im netko nešto da, ni majka, ni otac ni brat ni sestra, a najmanje države. Želimo stvoriti uvjete i poduzetni duh, koji će omogućiti ljudima da sami razmišljaju kako nešto stvoriti.

Mislite li da možete pokrenuti birače unatoč tome što odbijate nastupiti populistički, bez zvučnih obećanja i velikih tema koje pucaju isključivo na ideološki naboj?

Naravno, jer mi ne podcjenjujemo birače u Hrvatskoj. Stranke koje su se dosad izmjenjivale na vlasti već 25 godina obećavaju brda i doline. Moram priznati da mi je pomalo tužno gledati ovih dana što sve obećavaju i pitam se kakva je, pritom, uopće vjerodostojnost i HDZ-a, ali i SDP-a i Mosta. Svi su oni imali priliku i ništa nisu napravili. Mi radimo suprotno. Ono što obećavamo, obećavamo na temelju činjenica. Ne govorimo nešto, što već sutra ne možemo implementirati. Mislim da je veliki broj naših građana to već shvatio i da birači više nisu toliko naivni. Oni shvaćaju da ovo što mi najavljujemo zahtijeva vrijeme i puno rada, ali se država neće pokrenuti sama od sebe. To nije lako, ali ljudi bi prve promjene na bolje mogli vidjeti već i za godinu dana. To ne bi odmah bilo drastično bolje, ali bi uočili promjene u ponašanju i zacrtanom smjeru. A u roku od 10 ili 15 godina Hrvatska bi već bila na razini naprednih zemalja svijeta. Ostane li sve kako je sada, mi samo gubimo nove godine i desetljeća.

U posljednje vrijeme dosta se govorilo o smanjenju birokracije i javne uprave, o smanjenju broja županija, gradova i općina. Kako mislite da se to može izvesti kada najveće stranke moraju imati mjesta za uhljebljenje svojih članova? Također se polemizira o mogućnosti da naša birokracija nije prevelika, nego da je previše neefikasna. Kako mislite da se to može riješiti?

Postoje dva područja koja hitno treba mijenjati – javnu upravu i područnu samoupravi. Javnu upravu treba profesionalizirati, treba uvesti kompetitivnost i ocjenjivanje rada službenika od strane korisnika i od strane šefova. Oni koji su bolji, trebali bi dobivati veće plaće od onih koji su lošije ocijenjeni. Još je više prilika za unaprjeđenje u područnoj samoupravi. Primjerice, analize naših najboljih stručnjaka pokazale su da 556 općina i gradova treba smanjiti na 123 urbana centra, a 20 županija i grad Zagreb svesti na pet regija. Time bi se broj od 12.000 lokalnih političara smanjio na 4000. To bi značajno smanjilo troškove, no to ne bi bio jedini cilj. To bi poboljšalo usluge ljudima u lokalnim zajednicama jer bi dobili bolju uslugu za puno manje novca, ne bi gubili vrijeme na besmislenu papirologiju, dozvole i sl. S druge strane, treba fiskalno decentralizirati lokalne zajednice, tako bi više novca ostajalo lokalnim zajednicam, a imale bi više ingerencija nad školstvom, zdravstvom i sl., kako bi i te usluge poboljšale. Osim toga, isključivo efikasnija uprava može značajno povećati korištenje novca iz EU fondova, što bi značajno poboljšalo kvalitetu života u manjim sredinama. To, očito, neće napraviti ni HDZ ni SDP, a ni Most, a problem ne bi riješila ni velika koalicija. To jedino mogu napraviti stranke poput naše jer je naš politički model potpuno suprotan političkom klijentelizmu. Našim članovima jasno govorimo da ništa ne očekuju od stranke, već da je njihov politički rad za razvoj društva, a da ne očekuju pozicije, fotelje, zaposlenja...

Znači li to da čelnici u lokalnoj samoupravi ne bi bili birani po stranačkoj pripadnosti?

Da, ne bi. Treba točno definirati koje su funkcije političke. Primjerice, gradonačelnik može doći sa svojim timom od 10 ljudi, koje će postaviti na rok od četiri godine. Kada on odlazi, odlaze i oni. Svi ostali trebaju biti profesionalci, koji neće imati ništa sa stranačkom hijerarhijom i birat će se na javnim natječajima. O tome svi govore, međutim, dosad su to bile samo floskule. Mi to možemo napraviti jer smo i u Splitu dokazali vjerodostojnost, oduprli smo se trgovini pozicijama i krivim modelima. Nama je SDP nudio takav model, no odbili smo bilo kakvu političku trgovinu. Vjerojatno smo jedina politička opcija u povijesti grada Splita koja se tome oduprla. S tom vjerodostojnošću danas nastupamo na nacionalnoj sceni.

U kojim izbornim jedinicama očekujete najbolje rezultate?

Budući da smo izrastali u Splitu i Zagrebu, to su jedinice u kojima očekujemo najbolje rezultate, ali se nadamo dobrim rezultatima i na nacionalnoj razini.

GLAS ZA PAMETNO NIJE BAČEN, ONAJ ZA HDZ I SDP JEST

Neki smatraju da će glasanje za vas biti osipanje glasova koji bi inače išli strankama lijevog centra. Ako ne prijeđete prag, to bi mogli biti tzv. bačeni glasovi. Što im možete poručiti?

Bačeni glasovi su svi oni koji se daju za stranke koje već 25 godina vode Hrvatsku u krivim smjerovima. Vrijeme je da to zaokrenemo i da se odmaknemo od provalije, u koju nas uporno guraju. Zato to nisu bačeni glasovi, nego su to glasovi onih kojima je dosta političke trgovine, loših vlada, ispraznih obećanja, zaštite korupcije i kriminala… ovi će izbori pokazati koliko nas je takvih.

U Saboru je već bilo nekih neovisnih zastupnika i zastupnika malih stranaka. No pokazalo se da nisu uspjeli ništa promijeniti ako nisu sudjelovali u vlasti.

To su nam govorili i kada smo u Splitu izrasli iz jedne četvrti. Međutim, mi smo bili tako tvrdoglavi i uporni da smo svojim djelovanjem omogućili da se škola, za koju smo se borili, počne graditi i prva je škola koja sew gradi u gradu nakon 20 godina. Također su nas pitali što možemo u Gradskom vijeću s nekoliko ruku. No, pokazali smo da se, upornim zalaganjem na javnoj sceni, kritikama u medijima i sl. može puno postići. Današnja vlast u Splitu itekako pazi kada nešto radi jer postojimo mi koji sve pratimo, kritiziramo ono što nije dobro i nudimo prava rješenja. Vjerujem da ćemo svojom upornošću postići i to da ćemo u skoroj budućnosti postati relevantna politička stranka i da ćemo sudjelovati u vlasti.

Kako je nastao naziv Pametno?

Ime dolazi od koncepta pametnog grada, koji smo pokrenuli u Splitu. To je ideja u kojoj se grad ne gleda kao građevinska kompanija, kako to čini većina gradonačelnika. Budući da smo u Splitu s tom idejom postigli veliki uspjeh, htjeli smo zadržati istu sintagmu na nacionalnoj razini. To nas danas podsjeća da stalno moramo nuditi pametna rješenja jer nas, ako to ne učinimo, ljudi kritiziraju radi imena.

Za koje stvari biste se najgorljivije borili osim za kvalitetniju znanost i obrazovanje? Revizija pretvorbe i privatizacije? Smanjenje birokracije? Suzbijanje korupcije...

Trenutno nam je u fokusu rasterećenje gospodarstva. Mislim da u to treba uložiti puno energije – u poticanje poduzetničkog duha, u smanjenje birokracije u gospodarstvu, u smanjenje parafiskalnih nameta. U našem je programu smanjenje parafiskalnih nameta za milijardu kuna godišnje, kao i uklanjanje tisuća prepreka poslovanju. Gospodarstvo mora 'prodisati'. Tu su i ranije spomenute reforme javne uprave i lokalne samouprave.

VELIKA KOALICIJA JE NAJGORA OPCIJA

Kako gledate na mogućnost formiranja velike koalicije? Je li ona možda nužno rješenje budući da zemlji trebaju neki ozbiljni zahvati koji nikako ne prolaze, primjerice smanjenje broja gradova i općina, bolnica, političkih uhljeba, birokracije itd.? Gledano unazad čini se da su neke ozbiljnije, bolnije zahvate u Hrvatskoj uglavnom uspijevale nametnuti tzv. državotvorne stranke s jakim nacionalnim nabojem. Kada one nisu bile na vlasti, uglavnom su radile na paraliziranju sustava raznim prosvjedima, referendumima, prijetnjama, šatorima, plinskim bocama, prozivanjem lijevih da djeluju protunarodno i sl. Jeste li u tom kontekstu spremni s njima surađivati?

Bili bismo kada bi te stranke imale dobre namjere, kada bi htjele promijeniti Hrvatsku. SDP je to mogao učiniti u zadnjem mandatu. Imao je veliku podršku. HDZ je to mogao u više navrata, a nije. Mogao je i s Mostom. Oni to, očito, ne žele. Zamislite da se takve stranke, koje zapravo ne žele promjene, sada ujedine. Evo, primjer: u Splitu je došlo preko 500 prijedloga za promjenu urbanističkog plana. Umjesto da, na temelju njih, HDZ i SDP odluče napraviti novi GUP, jer 500 izmjena znači da u postojećem nešto nije kako treba, SDP i HDZ su se dogovorili da prihvate svih 500. Oni su jednostavno istrgovali promjene po principu vi dajte nama, a mi ćemo vama. Bojim se iste trgovine na državnoj razini, kada počnu trgovati poduzećima, pozicijama i sl. Mislim da bi velika koalicija bila najgora moguća stvar koja bi se mogla dogoditi zemlji.

Mislite li da je narod u Hrvatskoj spreman za ozbiljne promjene? Što je s otporom lokalnih moćnika, sindikata, političkih uhljeba, raznih uživaoca raznih beneficija itd?

Mislim da jest. Naši ljudi su ovih dana obišli cijelu Hrvatsku i zaključili su da građani u cijeloj državi nisu ekstremnog svjetonazora već građansko liberalnog i rekli su im da su spremni za promjene. One ne moraju biti preko koljena, ne moramo otpustiti pola državnih službenika. Možemo urediti sustav i modernizirati ga. Primjerice, zašto meni studenti rijetko nešto zamjeraju, iako sam jako zahtjevan? Zato jer se jako trudim oko njih. Dakle, i mi političari moramo pokazati da se trudimo oko ljudi, a onda će oni to prihvatiti.

VJERONAUK TREBA IZ ŠKOLA U CRKVE; KAPITALIZAM DA, ALI NE DIVLJI

Neki vam zamjeraju to što se svrstavate u svjetonazorski lijevi centar, dok se istovremeno čini da se nastojite ne zamjeriti Crkvi. Ne bojite li se da ćete time odbiti dio svojih mogućih birača? Djeca vam idu na vjeronauk u školi. Što mislite o vjeronauku u školama? Također vam zamjeraju što podržavate liberalni kapitalizam.

Ekstremni ljevičari kažu nam da smo previše liberalni, a desničari da smo previše lijevi. To samo znači da smo pogodili pravi balans. U Hrvatskoj, ako se zalažete za ljudska prava, za prava manjina i civilizacijska dostignuća modernog svijeta, onda vas zovu ljevičarima. U normalnom svijetu to se zove normalnim. Zato nas se smješta lijevo. No, mi sebe ne smještamo ni u kakve kućice. Ništa ne radimo da se svidimo niti Crkvi niti bilo kome drugom. Jasno smo rekli da vjeronauku nije mjesto u školi nego u crkvi, kako je nekad bilo i da bi zbog toga trebalo mijenjati i Vatikanske ugovore. Bez toga se vjeronauk ne može izmjestiti iz škola pa bi ga, dok se ugovori ne promijene, trebalo bolje regulirati u školama. Osobno nisam vjernik. Nekad sam bio, a danas više nisam, jer svoju znanost ne mogu pomiriti s vjerom. Međutim, u svojoj velikoj obitelji, užoj i široj imamo i vjernika. Djeca nam idu na vjeronauk i supruga i ja živimo i s dobrim i s lošim stranama te odluke. I mi smo išli na vjeronauk. Ja sam prestao biti vjernik u 25. godini, ali ne mislim da je vjerski odgoj previše loše utjecao na mene. Nešto je bilo dobro, a nešto nije. Ali, mi želimo graditi društvo u kojem će se svi – i vjernici i nevjernici dobro osjećati. U stranci imamo i vjernika i onih koji to nisu, imamo ljude raznih nacionalnosti, raznih seksualnih orijentacija itd. Mi ih o tome uopće ni ne pitamo; pitamo ih samo jesu li za iste ideje za koje se zalažemo. Tek u osobnim kontaktima otkrivamo neke takve, osobne stvari. Točno takvo društvo i želimo graditi, u kojem će se svi normalni ljudi osjećati ugodno, a svi ekstremisti neugodno. Nažalost, mi danas imamo društvo u kojem se ekstremisti osjećaju ugodno, što je loše za društvo. Što se ekonomije tiče, Pametno je za poduzetničke slobode i razvoj, uz obaveznu stavku da su obrazovanje i zdravstvo dostupni svima. To je kapitalizam za kakav se zalažemo, po uzoru na skandinavske zemlje.

ŽRTVUJE ZNANOST JER JE U DRUŠTVU U RAZVOJU POLITIKA PREVAŽNA

Jeste li spremni, ako prođete, i vi osobno sjediti u Saboru? Kako ćete uskladiti svoje nastavničke, znanstvene, obiteljske i političke odgovornosti, posebno ako se uzme u obzir da su vam dom, obitelj i posao u Splitu?

Spreman sam potpuno se posvetiti Saboru i za to vrijeme odustati od znanosti i nastave. Nisam najsretniji zbog toga, ali mislim da se na mjestu saborskog zastupnika može raditi samo taj posao. Smatram da nije korektno prema građanima, koji plaćaju zastupnike, da oni rade sve, samo ne svoj posao. Ne mislim ni da ministrima i saborskim zastupnicima treba smanjivati plaće, nego ih treba natjerati da rade svoj posao. On je toliko zahtjevan da ja ne razumijem kako netko uopće može biti istovremeno saborski zastupnik i gradonačelnik ili liječnik ili profesor. To je nemoguće. A što se obitelji tiče, i dosad sam često izbivao iz doma jer radim na mnogim međunarodnim znanstvenim projektima pa je sve stvar dobre organizacije.

Kako to da ste spremni žrtvovati svoj posao znanstvenika u kojem ste očito jako dobri? Nedavno su vam ponudili počasno mjesto na najuglednijem francuskom sveučilištu Ecole polytechnique.

Zato što mislim da se velike promjene, uključujući i sustav znanosti i obrazovanja, u jednom društvu u nastajanju kakvo je naše, mogu ostvariti jedino kroz politiku. Ona je najvažnija stvar, ako se želi mijenjati društvo. Društvo se može mijenjati samo ako se izgradi politička snaga za promjene. Ako ste politički slabi, ne možete puno učiniti. Zato Pametno i gradi potpuno novu političku snagu.