Preko 30 milijuna utržio je Mino Raiola na postocima od prodaja i potpisa ugovora njegovih klijenata Zlatana Ibrahimovića, Paula Pogbe i Henrikha Mkhitaryana. Raiola je tako samo ovog ljeta zaradio trećinu više nego što za godinu dana zaradi najplaćeniji nogometaš svijeta Cristiano Ronaldo, čija je gaža u Realu 21 milijun eura.

 

 

Pogba je tako nadmašio Jorgea Mendesa, jedinog koji se uz njega ima pravo nazivati "superagentom", ali za razliku od ovog ljeta raspojasanog Talijana, Portugalac je mirovao. Raiola je za to vrijeme vodio transfer Paula Pogbe, koji je povratkom iz Juventusa u Manchester United za 105 milijuna eura, postao najskuplji nogometaš u povijesti. Sukladno tome, Raiola je dobio rekordnu menadžersku proviziju od 20 milijuna eura. 

 

U odnosu na ovu njegovu zaradu, ostale se čine kao sitniši, ali svejedno ih navodimo. United je kupio i ostala dva Raiolina štićenika; Mkhitaryana je platio 42 milijuna eura, od čega je agentu otišlo osam. Ibrahimović je u Manchester došao kao slobodan igrač, pa je Raiola ostao bez naknade vezane uz odštetu, ali se zato utješio postotkom od Ibrinog ugovora s Unitedom, u iznosu od tri milijuna eura. 

 

 

Bogovska zarada u poslovima s Unitedom još je jedna u nizu Raiolinih pobjeda na tržištu, jer radi se o klubu u kojem neotesanog, sirovog i beskurpuloznog agenta ne mogu podnijeti još otakako je prije četiri godine Pogbu nagovorio na odlazak u Juventus.

 

"Postoji nekoliko agenata koje ne mogu smisliti, Mino Raiola je dvojica od njih." poznata je izjava Alexa Fergusona, koji ne skriva gađenje prema antipatičnom menadžeru: "Od prvog časa bio mi je odvratan. Pogba je potpisao na tri godine, s opcijom produljenja na još godinu dana, ali tada na scenu stupa Raiola i prisiljava Pogbu i njegovu obitelj na odlazak u Juventus."

Pogba je tada imao tek 18 godina i bio tek talentirani klinac, ali četiri godine kasnije, Raiola je nakon zagrijavanja s Ibrahimovićen i Mkhitaryanom, odradio povijesni posao i doveo najskupljeg igrača u povijesti, a sebe učinio najplaćenijim menadžerom. I sve to zahvaljujući klubu u kojem ga "ne mogu smisliti" i gdje im je "odvratan".

 

 

Ali, nije United jedini velikan u kojem je Raioli zabranjen ulaz. Ajax ga je 2010. službeno proglasio nepoželjnim jer je Maxwella i Grygeru nagovorio da odrade ugovor do kraja i odu u Inter i Juventus bez odštete klubu, dok je njihov zastupnik dakako bogato nagrađen za uspješno odrađene pregovore s talijanskim gigantima. 

 

Upravo su talijanski jezik i vještine pregovaranja, bolje reći cjenkanja, Raiolu doveli do statusa vladara tržišta nogometaša. Jer priča o njemu počinje u pizzeriji njegovih roditelja u Haagu. Raiola je rođen u Italiji, ali je kao beba odselio je s njima u Nizozemsku, gdje je radio u obiteljskoj pizzeriji maštovitog imena "Napoli". 

 

 

Komunikativni i slatkorječivi Mino tamo je kao picajolo i konobar brzo sklapao prijateljstva s mnogim nogometašima kojima je gostionica obitelji Raiola bila omiljeno okupljalište, a u kozmopolitskoj sredini Raiola je uz cjenkanje, razvio i pozavanje stranih jezika, pa ih danas govori čak sedam, što mu naravno itekako pomaže prilikom pelješenja klubova i igrača. 

 

Prije toga, Raiola je stekao lijep imetak u restoranu, koji je bio na glasu po dvije specifičnosti: originalnim talijanskim sastojcima i neizdavanju računa. To je isto bio dio autentičnog talijanskog, točnije napolitanskog ugođaja i rituala, prema kojem bi konobar Mino sam odredio vrijednost obroka i usluge, što bi gosti nakon folklornog cjenkanja i platili. Naravno, tako je također brusio poznavanje stranih jezika i pregovaračke vještine.

 

 

Raiola se okušao i u nogometu igrajući za Haarlem, te kao student prava, ali brzo je shvatio da njegovi talenti moraju biti iskorišteni na drugim poljima, pa se zaposlio u agenciji Sport-Promotion, koja je zastupala mnoge nizozemske nogometaše. I tako dolazimo do poznavanja talijanskog jezika, što mu je omogućilo proboj na menadžersku scenu. S obzirom da mu je jedinom u agenciji talijanski bio materinji, 1993. je odradio najveći transfer, ne samo u Nizozemskoj: Prodaju u paketu tada najboljih nizozemskih nogometaša Denisa Bergkampa i Wima Jonka iz Ajaxa u Inter za 20 milijuna njemačkih maraka.

 

 

Tada je vidio ne da samo može biti u društvu najvećih, nego i postati jedan od njih, pa osniva svoju agenciju. Prvi veliki samostalni posao mu je 1996. prodaja Pavela Nedveda u Lazio, iako je prethodno usmeno bio dogovoren transfer u PSV. Nedved je bio priznat i poznat nogometaš, ali nitko nije očekivao da će onako briljirati u Engleskoj, pa je krenulo licitiranje puno boljih i jačih klubova za njega.

 

Raiola je zaboravio na stisak ruke s Nizozemcima i okrenuo se Talijanima, jer tada je Serie A bila "nogometna NBA" ne samo po kvaliteti, nego i po plaćanju nogometaša i dogovorio transfer u Lazio. Ali, u Sparti su prije toga zaglumili Dinamo i Lokomotivu, samo s njihovom filijalom, slovačkim Košicama, gdje su prvo prodali Nedveda, odakle je odmah preprodan Laziju. Kao što vidite, kompliciran deal, ali Raioli savršen za kaljenje i važnu spoznaju da uvijek postoji viša ponuda i da ništa nije gotovo dok ugovor nije potpisan, pa čak ni onda. 

 

 

Osam godina kasnije, dolaskom u Amsterdam, na pizzu u Haag svratio je 20-godišnji Zlatan Ibrahimović, ali on i Raiola povijest nisu počeli pisati tamo. "Upoznali smo se u drugom restoranu. Pojavio se u poderanim trapericama i majici kratkih rukava, a kad je naručio šokirao sam se. Jeli smo suši s avokadom i suhim šljivama, a konobar mu je donio je ogromnu porciju, dovoljnu za petoricu. Kad je počeo žderati, pomislio sam "Ovaj će mi biti agent?!" prisjeća se Ibra prvog susreta i "radnog ručka" s grubim i primitivnim Raiolom, kojem nedostatak manira nije smetao da postane Zlatanov zastupnik i najbliži prijatelj, s kojim će okrenuti preko 300 milijuna eura. 

 

 

Ključna figura Ibrahimovićevog haranja po kasama europskih velikana njegov je menadžer. Kako radi Mino dobro ilustrira ovaj njegov "spin": Nakon što je njegov štićenik Ibra odlično odigrao prvu sezonu u Juventusu, gazdama kluba došao je s ponudom Reala od 70 milijuna eura. To je naime bila laž kako bi se izborio za Ibrin bolji ugovor i svoj viši postotak.

2010. bila je posebno dobra za njega: pod okrilje je uzeo Marija Balotellija, a dogovorio je Ibrahimovićev odlazak iz Barcelone u Milan. Vidjet ćete zašto taj posao zove "životnim djelom". Podsjećamo, Ibrin zajebani karakter nikako se nije mogao uklopiti u strogo ušemljen Barcelonin kolektiv, u kojem i "jedan" Messi, nakon svakog oborenog individualnog rekorda zahvaljuje momčadi. Zato je "Šveđanin" tražio povratak u Italiju. Guardiola ga se također želio riješiti, ali ne za siću, jer u ljeto 2009. za njega je Interu dao 49 milijuna eura i Samuela Eto'a (vrijednog 20 milijuna eura)!

 

 

Barca nije htjela ni razgovarati o odšteti manjoj od 50 milijuna eura, ali tada na scenu stupa Raiola. Nakon dugih pregovora, izmislio je kako da Zlatan ode odmah, ali upola cijene: Sezonu 2010/11 u Milanu će odraditi na posudbi, a Rossoneri onda imaju pravo prvokupa za samo 24 milijuna eura! Milan je ostao toliko zadivljen Raiolinim pregovaračkim vještinama, da ga je zadnjeg dana prijelaznog roka poslao u Manchester, gdje je Robinhov prelazak bio na korak od propasti. Pogađate kako se završilo - Mino se vratio u Milano držeći Robinha za rukicu. 

 

Šest ljeta kasnije, kroz njegove prste prošlo je oko 200 milijuna eura odšteta i honorara, od čega mu je u džepu ostalo 30.

 

 

Za ljeto iz snova počastio se vilom u Miamiju. Zdanje s mozaicima od poda do stropa, mostom od crvenih koralja, jezerom, pristaništem za jahte, privatnom plažom i opasano visokim zidom, platio je 10 milijuna dolara.

 

Prije Carminea "Mina" Raiole, rođenog u Noceri Inferiore na siromašnom talijanskom jugu, raskošna vila pripadala je nekome čiji su roditelji iz tek deset kilometara udaljene Agre. Taj čovjek zvao se Alphonse Gabriel "Al" Capone.