Screenshot: ABC News

DALIBOR TALAJIĆ nikada nije trebao biti crtač stripova. Odrastajući u bivšoj Jugoslaviji gdje se na stripove gledalo kao na manje vrijedan vid umjetnosti namijenjen djeci, nitko ga nije poticao da slijedi svoje snove i profesionalno se bavi ovim poslom.

Za njega je to oduvijek bio samo pomalo "tužni hobi".

"Od mene se očekivalo da to prerastem i bavim se nečim ozbiljnim. No, nikada nisam prestao crtati. Bila je to moja tajna ljubav i noćna aktivnost", rekao je hrvatski crtač u razgovoru za američku televiziju ABC News koja je o njemu objavila priču.

Buđenje snova na ruševinama Jugoslavije

Rođen je u obitelji glazbenika i od malih se nogu sve vrtjelo oko glazbe. Školovao se za glazbenika i deset godina predavao klarinet prije nego je odlučio u potpunosti se posvetiti stripovima. Nakon raspada Jugoslavije na hrvatsko su tržište počela dolaziti strani stripovi što je dodatno potaklo njegovu promjenu karijere.

"Odjednom je to postalo moguće. Prestalo je biti dječji san i postalo nešto ostvarivo. Odlučio sam da ću učiniti sve u mojoj mogućnosti da to ostvarim", govori Talajić i dodaje da su njegovi roditelji ostali u šoku kada je odlučio napustiti posao u glazbenoj školi. Počeo je izrađivati "storyboardove" za reklame i surađivati s više manjih izdavača. Živio je svoj san, ali novca je bilo manje, a on je imao sina o kojem je trebao razmišljati.

"Par mjeseci je bilo teško, a onda sam odlučio riskirati", govori Talajić o odluci da pošalje pismo izdavaču za kojeg je oduvijek htio raditi - Marvel.

Neobičan Marvelov zadatak

Na njegovo veliko iznenađenje, brzo su odgovorili i dobio je posao na seriji stripova "Deadpool Kills the Marvel Universe". Sedam godina kasnije, ovo je njegova najuspješnija serija, a to mu je pomoglo da postane jedan od najtraženijih crtača u Marvelu.

Njegov studio nalazi se na drugom katu neupečatljive zgrade u Zagrebu. Zidovi su prekriveni autoportretima, črčkarijama i posterima omiljenih filmova o super junacima. Prostor dijeli s drugim hrvatskim crtačima, a svatko tko ih posjeti mora proći svojevrsnu "inicijaciju" - zgibovi, a odmah nakon toga moraju nešto nacrtati na njihovom zidu. Upravo je u svom studiju primio neočekivani poziv iz Marvela, htjeli su da ilustrira život majke zarobljene u sirijskom gradu pod opsadom, Madayi koji se nalazi sjeverozapadno od Damaska.

"Iznenadila me Marvelova odluka da se bave ovom temom. Nije tipično za njih. Ne radi se o super junacima i nije krimić. Radi se o stvarnom životu i inzistirali su da upravo ja preuzmem taj zadatak jer im je važno".

Prihvatio je posao i počeo proučavati poruke mlade majke koju je znao samo kao "Mamu iz Madaye" (njezin identitet nisu otkrili kako bi zaštitili nju i njezinu obitelj od odmazde). Bila je udaljena tisućama kilometara i živjela u gradu koji se nalazio pod opsadom od srpnja 2015., a njezine su ga riječi potresle. Pisala je o djeci koja gladuju, osakaćenim susjedima i osjećaju napuštenosti od strane svjetskih sila. Njegov zadatak nije bio jednostavan, trebao je njezine poruke pretvoriti u ilustracije života pod opsadom. No, što ih je više čitao to mu je postajalo jasnije zašto se njezine riječi moraju nalaziti na policama uz ostale super junake.

"Super junake ne definiraju njihove moći, snaga niti posebne vještine. Oni su super junaci u srcu. Mama i Madaye spada u tu kategoriju jer pronalazi snagu da ostane čovjek". Stoga, vjerojatno nije slučajnost da su se odlučili upravo za ovu priču", govori Talajić.

Najteži projekt u karijeri

Projekt se pretvorio u jedan od najtežih u njegovoj karijeri. Nije se radilo samo o rokovima niti vizualnim referencama već odgovornosti koju je osjećao prema njezinoj priči.

"Raditi sve to o osobi koja je stvarna, koja živi i koju ćeš nacrtati, sve to povlači mnoga pitanja. Isprva djeluje kao eksploatacija nečijih stvarnih problema. Personalizirati tu neopisivu panju i pomoći u umanjenju te muke, barem malo, nešto je čemu se ne možete oduprijeti. Budući da je i moja zemlja prošla kroz rat, osjećao sam da postoji poveznica, da ću znati to nacrtati i da neću stvarati niz eksplozija već pokušati prenijeti depresiju te situacije", govori Talajić.

Talajić je rođen u Sarajevu prije nego je još kao dijete preselio s roditeljima u Zagreb. Imao je samo 18 godina kada je rat počeo. Nije se mogao priključiti hrvatskoj vojsci, ali pridružio se skupini građana koji su patrolirali ulicama Zagreba. No, nacionalizam koji ga je natjerao da se prijavi u vojsku brzo ga je pustio.

"Tijekom rata shvatio sam da trebaš biti hrana za topove. Netko na koga će pucati, žrtva, buduća statistika", rekao je i dodao da nikada sam nije iskusio užase rata, ali da ga je situacija iscrpila: "Najgora stvar vezana za rat je to da napokon moraš prihvatiti tu novu stvarnost preživljavanja od dana do dana. Naučiš živjeti u takvim okolnostima i to je nešto što sam pokušao vizualizirati kroz ovaj strip".

Potresni prizori iz svakodnevnog života

Ono što je dosad nacrtao prizori su iz života civila u Siriji čije uobičajene svakodnevne aktivnosti postaju potencijalno smrtonosne. Pranje rublja može se pretvoriti u borbu s hipotermijom, a prilikom traženje drva za ogrjev možete ostati bez noge.

U njegovim crtežima nikad ne vidite nasilje već ono što ostaje nakon toga. Nema pucnjave niti eksplozija, samo šrapneli i lokve krvi. vojnici su nevažni, građani su ti koju moraju skupljati ostatke nekad velikog grada.

"Najviše su me pogodili njezini opisi svakodnevnog života. Čitate li njezine riječi pažljivo, one su kao skrivena poezija i to vas razara", zaključuje Talajić.