FOTO: Index

DANAS više nema dvojbe da za mušku homoseksualnost postoji gen; ti geni su se održali u ljudskoj populaciji jer povećavaju reprodukcijsku sposobnost žena pa su evolucijski korisni; homoseksualci se rađaju s tim svojstvom, a homofobi su u velikom postotku zapravo prikriveni homoseksualci, objasnio je uz uvjerljivu argumentaciju u svojem predavanju u Zagrebu Robert Trivers, dobitnik nagrade Crafoord Prize koja se smatra Nobelom za biologiju.

U izlaganju kojim je pokrio više različitih tema, od feminizma do ubojstva iz časti, a u kojem ni u jednom trenutku nije manjkalo zabave i duhovitosti, Trivers je pojasnio kako su znanstvenici došli do navedenih otkrića. Evo što je, u sklopu 2. Simpozija o snazi evolucijske misli, rekao na tu temu.

Previše da bi bilo slučajno

U uvodu u izlaganje o homoseksualnosti i homofobiji Trivers je napomenuo da statistike pokazuju da je gen za homoseksualnost prisutan kod oko tri posto populacije SAD-a i to kod muškaraca koji su snažno gej. To je previše visok postotak da bi se mogao objasniti samo slučajnim mutacijama - u tom slučaju javljao bi se kod jedne od 10.000 ili čak 50.000 osoba.

Žene su homoseksualne u nešto manjem postotku od dva posto, međutim one su u seksualnosti više fleksibilne, više biseksualne. Kod njih za sada još nije otkriven gen koji bi bio povezan s njihovom homoseksualnošću. Ako je neka žena lezbijka, postoji povećana vjerojatnost da će joj sestra također biti lezbijka. No budući da su obje odrasle u istom domu, teško je razlikovati je li uzrok te povećane vjerojatnosti u genima ili u društvenom okruženju. To je jedina korelacija koja je za sada utvrđena.

S druge, muške strane, postoje snažne korelacije s drugim rođacima koji nisu odrasli u istoj obitelji.

Homoseksualnost životinja

U raspravama o homoseksualnosti važno je naglasiti da ona postoji i u drugim vrstama, kod životinja. Trivers je tu činjenicu demonstrirao u dvije vrste, kroz dva primjera, koji su dokumentirani još prije 30-ak godina.

Jedna od tih vrsta su galebovi. Znanstvenici su svojevremeno otkrili da u nekim njihovim gnijezdima zna biti po više od tri jaja, a znalo se da ih oni inače liježu najviše tri. Uobičajeno se to zbiva svaki drugi dan. Suočeni s anomalijom, znanstvenici su odlučili označavati jaja i utvrdili da se pojavljuju svaki dan. Konačno se pokazalo da su u takvim parovima obje ptice legle jaja, odnosno da se par sastojao od dvije ženke koje je inače kod galebova jako teško razlikovati od mužjaka.

Zanimljivo je također da su lezbijke galebova imale seksualne odnose u kojima su se izmjenjivale u ulogama, odnosno u tome koja će biti gore, a koja dolje. Usporedbe lezbijskih parova s heteroseksualnim pokazale su da je postotak mladunaca koji se uspješno izlegu i odrastu bio manji kod lezbijskih parova nego kod heteroseksualnih u odnosu od 60 naprama 20.

Slična pojava homoseksualnosti zabilježena je i kod čimpanza i njihovih manjih rođaka bonoboa. Govoreći o njima Trivers je nesputano demonstrirao svoju izuzetnu duhovitost i slobodu opisujući zorno i ležerno različite neobične navike u seksualnom ponašanju velikih majmuna s kojima dijelimo zajedničke pretke.

Gen koji prenosi majka

Dvije navedene opservacije - da je homoseksualnost previše učestala da bi se mogla smatrati devijacijom u ponašanju ili posljedicom slučajne mutacije, kao i da postoji u drugim vrstama, navela je znanstvenike na zaključak da bi vrlo vjerojatno mogla biti genski uvjetovana.

Trivers je objasnio da su do sada otkrivena dva gena za koje se smatra da su povezani s muškom sklonošću homoseksualnosti. Jedan se nalazi na kromosomu 8, a drugi, gen Xq28, čiji je signal osobito jak, na spolnom kromosomu X. Znanstvenici su do ovog gena došli tako što su prvo uočili da postoji velika vjerojatnost da se homoseksualnost prenosi preko majčine strane obitelji. Stoga su uzeli dvojicu gej braće i analizirali njihove X kromosome jer se oni nasljeđuju isključivo od majki. Utjecaj gena Xq28 potvrđen je kroz više istraživanja i konačno kroz velike metaanalize svih istraživanja. Među ostalim, ona su pokazala da će u rodbini gej muškaraca, kod njihove braće, ali i kod muških članova obitelji s majčine strane, primjerice ujaka, vjerojatnost prisutnosti gena Xq28 biti značajno povećana. Taj gen ni na koji način ne utječe na žensku spolnu orijentaciju.

Kako je 'homoseksualni gen' koristan?

Nakon što je potvrđeno da je gen Xq28 snažno povezan s homoseksualnošću, znanstvenici su pokušali vidjeti na koji način on može biti koristan, jer je logično zaključiti da ima neku korisnu funkciju kada je preživio prirodnu selekciju i proširio se u populaciji. Drugim riječima, da bi njegov opstanak bio evolucijski opravdan, morao bi biti više evolucijski koristan nego štetan. Kako žene imaju dva kromosoma X, a muškarci samo jedan, jasno je da će se eventualan pozitivan efekt gena Xq28 na kromosomu X kod žena snažnije ispoljiti nego kod muškaraca jer X dvostruko duže vremena u evoluciji provodi u tijelu žena nego u tijelu muškaraca. Iz toga proizlazi da je dovoljno da korist od gena Xq28 kod žena bude tek nešto veća od polovine reprodukcijske štete koju uzrokuje u muškoj populaciji, da bi njegov opstanak bio opravdan, odnosno da bi se širio.

Sljedeći korak u istraživanju gena Xq28 bio je pokušaj da se utvrdi ima li uistinu i kakav pozitivan efekt na reprodukciju žena. Rezultati su pokazali da će majke, bake i tetke homoseksualaca, kada se isključe svi drugi utjecaji, imati viši reprodukcijski uspjeh u preživljavanju potomstva od onih heteroseksualnih. Podrobnije studije pokazale su da su te majke, bake i ujne bile plodnije, da su imale manje komplikacija u trudnoći, da su zabavnije, sretnije i relaksiranije, te da imaju manje obiteljskih problema i manje društvenih tjeskoba. Stoga je hipoteza, rekao je Trivers, da su takve žene, koje nose Xq28, muškarcima privlačnije. Pretpostavlja se da gen Xq28 djeluje u maternici, što znači da se muški homoseksualci rađaju kao homoseksualci, suprotno tezama konzervativnih kršćana koji s time imaju problem jer bi to moglo značiti da je Bog negdje pogriješio kada ih je takvima stvorio; njima se više sviđa ideja da je netko nešto zabrljao nakon njihova rođenja.

Zanimljivo je da statističke analize homoseksualnosti također pokazuju i jedan drugi efekt - da će vjerojatnost da netko bude homoseksualac rasti s brojem starije braće. Sa svakim starijim bratom vjerojatnost da će muško dijete biti homoseksualne orijentacije raste za 30-ak posto. Naravno, tih 30 posto treba shvatiti u pravom kontekstu – postotak se treba pomnožiti s vjerojatnošću od oko tri posto koliki je udio homoseksualaca u populaciji.

'Kada sam držao predavanje studentima rekao sam im – opustite se, jer nisam htio da se boje. Ako imate petero braće opustite se. Vaša vjerojatnost je upravo narasla od 2,6 na 5 posto', objasnio je Trivers.

Taj efekt mogao bi imati neke veze s razvojem antigena majki na prisutnost kromosoma Y u tijelu jer ga žensko tijelo doživljava kao strano tijelo. Antigeni bi na neki način mogli feminizirati muško dijete u maternici, no do danas još nije razjašnjeno kako bi taj mehanizam mogao funkcionirati – da li majke zbog takvog antigena stvaraju više ili manje testosterona, odnosno više ili manje estrogena.

Trivers je također ustvrdio da je najbolji prediktor da je muško dijete homoseksualne orijentacije to što će vrlo rano u djetinjstvu biti privučeno ženskim igračkama.

Homofobi su prikriveni homoseksualci

U drugom dijelu izlaganja o homoseksualnosti Trivers je predstavio istraživanja koja su otkrila da su homofobi često zapravo prikriveni homoseksualci.

Homofobija je zapravo krivi naziv, rekao je, jer znači strah od homoseksualaca, dok se zapravo radi o agresiji.

Ovu tezu o prikrivenoj homoseksualnosti prilično je uvjerljivo potvrdila studija provedena na Sveučilištu u Georgiji. Znanstvenici su u njoj istražili heteroseksualce koji su tvrdili da nikada nisu imali homoseksualna iskustva, ni fantazije, pa čak niti misli.

Prema reakcijama na homoseksualnost podijelili su ih u dvije skupine – homofobe i one koji to nisu. Potom su im prikazivali heteroseksualne, lezbijske i homoseksualne erotske filmove i mjerili spolno uzbuđenje na temelju dimenzija penisa. Rezultati su pokazali da su lezbijski filmovi značajno uzbudili heteroseksualce, tek nešto manje od heteroseksualnih. Homoseksualni filmovi na njih praktički uopće nisu djelovali. No homoseksualni filmovi uzbudili su homofobe podjednako kao što su lezbijski filmovi uzbudili heteroseksualne muškarce.

'Ovo je naš homofob', rekao je Trivers pokazujući na slajdu krivulju vremenskog rasta u dimenzijama penisa. 'Penis mu počinje rasti. Oooooopa, odveo ga je sve do ovdje. Nastavlja rasti do iste razine kakvu ima učinak gledanja dvije žene kako vode ljubav na heteroseksualce. A to je čovjek koji iskazuje neprijateljstvo prema homoseksualcima! Konačno su ih pitali koliko su se uzbudili. Pet od šest sudionika dalo je točan odgovor. Jedino homofob nije dao točan odgovor jer je porekao da se uzbudio i da mu se penis povećao', objasnio je Trivers uz smijeh u dvorani.

Tumačenje ove pojave jest da ljudi nesvjesno poriču vlastitu homoseksualnost da bi je projicirali na druge i konačno djelovali agresivno prema njima jer im se to vlastito svojstvo ne sviđa. Konačno takav nastup također djeluje i kao dobra kamuflaža.

'Sigurno ste čitali o onom muslimanu koji je otišao u homoseksualni klub u Orlandu i ubio 51 osobu... Pokazalo se da je to čovjek koji je posjećivao klub i to ne samo da bi isplanirao kako će ubiti maksimalan broj ljudi. Iz priča ljudi proizlazi da je imao odnose s posjetiteljima', rekao je Trivers.