Foto: Facebook/Screenshoot: Vimeo 

BISTE li pustili svoje dijete da se igra na ovakvom planski izrađenom igralištu kao na naslovnoj slici? Sigurno odmahujete glavom i pomalo stišćete svoje dijete uz sebe, samo da ga zaštite čak i od ovakvog prizora. No, ovo je zapravo igralište koje našoj djeci treba. To je prostor upravo idealan za njih. Za te male moderne dušice koje su navikle da ih se u svakom segmentu njihovog odrastanja štiti i čuva doslovno od svega. Krivo, pogrešno, loše....  

Naslovna fotografija scena je sada već prilično poznatog igrališta u Walesu. Zove se The Land i nastalo je na području Plas Madoc-a, a njegov koncept zapravo se sve više širi Europom. Začudo, rekli bi nešto starije generacije, jer upravo su ovakvo izgledala igrališta nekada, na takvim su se mjestima nekada igrala djeca, i baš kao i danas na ovom igralištu, uživala su u igri i opasnostima koja su vrebala posvuda, u rizicima igre, s čekićima, čavlima, daskama, preskakanjima, penjanjima, vodom, blatom, pa čak i s vatrom. Oh, da - vatra je posebno važna. da ne biste mislili da se šalimo ili smo malo namjerno morbidni, o ovoj je temi jako često pričala Claire Griffiths, menadžerica odjela za igru AVOW-a jedne velike volonterske organizacije, a koja apsolutno tvrdi - današnjoj djeci jako fali upoznavanje s opasnostima.  

Rizik vs opasnost  

Nešto se jako pogrešno dogodilo u svijetu, moderni roditelji su postali toliko jako oprezni, ma zapravo - svi su nekako počeli razmišljati na način da se djecu mora doslovno maknuti od svakog pa i najmanjeg rizika po kojem je čak i divna zelena trava postala opasnost. Ljudi se boje djecu pustiti na travu zbog buba i blata, ne daju im više da se igraju nigdje gdje taj prostor nije adekvatno zaštićen i prilagođen djeci. Igrališta su postala sterilna, dosadna i apsolutno needukativna, ma koliko se mi god trudili izmišljati senzorne, taktilne, didaktičke sprave - djeca pored svega toga najradije uzmu običnu granu i lupaju njome gdje god stignu? Jesmo li u pravu? Jer roditeljima se diže kosa na glavi kada vide svoje malo zaštićeno zlato kada krene kršiti stvari oko sebe, a ne razumiju da djeca jednostavno imaju potrebu izdivljati se. Ali, čak ni to nije poanta. Naime, današnji roditelji više uopće ne razlikuju razliku između rizika i opasnosti. Odnosno, ne znaju više prepoznati što je stvarna opasnost, a što potreba da se dijete izvuče iz njegove mirne, poznate i sigurne zone.  

>>>Naša djeca pate od nedostatka prirode i svakodnevnog rizika<<<

Recimo to ovako. Rizici su dobri za djecu. Oni im omogućavaju da spoznaju svoje granice, da vide do kud mogu ići - sami. A opasnosti su - to je ono kada djetetu treba cjepivo protiv tetanusa. A ljudi to jako često smatraju istim.  

"Ne biste vjerovali, ali djeca jako dobro znaju prepoznati rizike oko sebe i jako su dobri u izbjegavanju istih. Isto tako, oni znaju prepoznati pravu opasnost, jednom kada dođu blizu nje. Oni, ne roditelji već oni."  

Pogledajte koje su prednosti rizika  

Igralište o kojem donosimo priču prepuno je rizika, ali djeca se s njima svakodnevno susreću i sasvim ih dobro prevladavaju. Vatra je tu jedan poseban moment - mi bismo rekli rizika, moderan roditelj spomenuo bi životnu opasnost. Vatra se u ovom parku doduše pali uz supervizora, ali ne da on pali vatru, a djeca samo gledaju već on samo pomaže da djeca to naprave sigurnije. Malo po malo i djeca su jako dobro upoznata i s opasnostima koje krije vatra, i s načinima kako je kontrolirati, paliti i gasiti. To možda nije toliko neophodna stvar za dječji razvoj, ali je važna - baš kao i svi ostali rizici s kojima djeca moraju biti iskustveno upoznata, a da bi znali prepoznati i odmaknuti se od zaista prave opasnosti.  

Predškolcima je ovo mjesto savršeno  

Poznato je da se razvoj djece ne može staviti u neke kalupe, a to smo itekako primijetili baš na ovom igralištu gdje se nekada znalo pokazati da je dijete od tri godine puno snalažljivije, jače, hrabrije, pa čak i svjesnije od djeteta koje je već navršilo sedmi rođendan. Djeca su jako različita, a to ne može do kraja vidjeti ako ih jednostavno ne pustite da pokažu koliko mogu, znaju i umiju. S djecom je princip da morate vjerovati sebi, svojim instinktima, baš kao i djeci i njihovim instinktima. Morate ih pustiti da probaju.  

Više ovakvih igrališta  

Zaista, Europa je počela malo drugačije gledati na rizike i opasnosti vezane uz djecu, i ako sami želite u svojoj zajednici stvoriti jedan ovakav park, vjerujte, neće biti djeca ta koju ćete na to morati nagovarati. da njih pitate - njima je ovo savršeno mjesto za slobodnu igru i istraživanje. Probajte svoje dijete pitati bi li se radije igralo na super sigurno toboganu, sa svim onim antistres sigurnim podlogama, ili bi radije slobodno vrijeme trošili na igru s automobilskim gumama, deblima, daskama, kartonskim kutijama, mostovima, jarcima i blatom, drvenim pregradama po kojima mogu šarati, lupati, bez da itko od roditelja pomisli - eto opet uništavaš stvari. Jer to su sve odreda totalno sigurni detalji za njihovu igru. Što god moderni roditelji mislili o tome.  

Igrališta koja odgovaraju svima  

Ako ste jedan od onih roditelja koji si je dao toliko truda da usred dvorišta izgradi bajkovitu kućicu na drvetu s pristupom internetu (wireless naravno) - zna li vaše dijete od osam godina cijeniti taj trud koji ste uložili za njih? U početku možda da, ali takva igra brzo dosadi prvo zato što se super sigurna, a drugo, zato što joj nedostaje veliko i šaroliko društvo. A baš to nude igrališta o kojima pričamo - igru za sve. Zato će mali odabrati niže razine - više će se koncentrirati na igre na podu, u pijesku, blatu, dok će malo veći klinci već krenuti na druge, zahtjevnije razine. Njima sigurne, malima malo manje sigurne, ali to ne znali da će se nužno mala djeca uvijek povoditi za stariji i baš se kao i oni htjeti penjati na visoko. Jer, sjetimo se - i mala djeca ipak znaju prepoznati svoje limite, a kada shvate da je sve to na otvoreno njima dostupno te kao takvo nije ono zabranjeno voće kako to roditelji jako često znaju prezentirati - onda znate da će na ovakvom slobodnom igralištu doista svatko naći zabavu za sebe. I pritom će mali, promatrajući velike, učiti. Učiti o rizicima. Učiti o vlastitim granicama. Učiti se kretati na nesigurnom tlu. Učiti se penjati. Pokušavati "preživjeti". 

Zamišljeno je da bude neuredno  

"Sve ono što roditelji žele pošto poto očuvati od prljanja, deranja, kidanja, grebanja - nije za djecu. To roditelji jednostavno moraju shvatiti, a baš je to također jedan od dodatnih problema modernog društva.", zaključila je Claire Griffiths - jer roditelji često svom djetetu ne daju da tijekom igre uživaju u igri jer će se zaprljati, poderati nove hlače, ogrebati ruku. Da se djecu pita njihova bi igra uvijek trebala biti neuredna, na rubu opasnosti i prilično prljava, jer ne postoji nijedan drugi način da nauče. Teorija bez prakse od modernog će djeteta, dakle i društva, učiniti osobama koje se neće znati suočiti s opasnostima samo zato što je neće znati ni prepoznati.