Foto: 123rf 

IAKO se većina roditelja uopće ne brine zbog toga što klincima lažu o cijeloj priči vezanoj uz Djeda Božićnjaka i sve dok ne spoznaju istinu bez problema pričaju o njemu, izvlače iz svoje mašte najuvjerljivije detalje, no ako vas je ikada zanimalo postoji li neki drugi, možda bolji način da im prezentirate priču, a da pritom stvarno ne lažete baš puno, onda je ovo definitvno priča koju morate pročitati. 

„U našoj obitelji imamo poseban običaj kojim klincima prezentiramo priču o Djedu Božićnjaku, kojom ih zapravo pripremamo na veliku istinu. Ako vam se čini da je vaše dijete spremno shvatiti da smo im tolike godine zapravo lagali, ali da je sve to bilo u duhu Božića, možda će vam naš primjer biti dovoljno dobar da pokušate i vi.“, napisala je mama Charity Hutchinson na svom Facebook profilu podrobno objasnivši svoj naum. 

„Izveli ih smo van, na „kavu“ da bi s njima popričali kao s velikima. Naš sin bio je uzbuđen, posebno nakon našeg uvoda. 

"Jako smo sretni što si toliko narastao ove godine. Ne samo da si viši i veći, već je i tvoje srce naraslo dovoljno da i ti budeš spreman postati Djed Božićnjak. Potkrijepili smo njegovo „veliko“ srce dobrim primjerima s kojima nas je iznenadio cijele protekle godine pa tako možete i vi djetetu dati do znanje zašto ga sada smatrate dovoljno velikima. 

Vrijeme je za sljedeći korak. Vidiš, svjesni smo da si već primijetio da se za vrijeme blagdana svako malo negdje pojavi jedan Djed Božićnjak. Neki su veći, neki manji, pa si vjerojatno i sam zaključio da ne postoji samo jedan jedini. Uostalom, čini nam se da su ti i neki tvoji prijatelji već rekli da pravi Djed Mraz uopće ne postoji, ali si ti tu ideju, uz dosta razmišljanja, odbacio. Puno djece misli isto tako i to zato što ta djeca još nisu i sama spremna postati Djed Mraz.

Kada im se ta misao usadi u njihovu malu-veliku glavicu, spremni su za dalje. Potaknite ih da vam ispričaju svoje viđenje Djeda Mraza, da istaknuo sve one dobre stvari koje djedica čini, a onda ih podsjetite da su i oni sami od prošlog Božića učinili pokoje dobro djelo. (Jer jesu, sigurno jesu). A onda im dajte do znanja da su eto, sada i sami spremni za posao Djeda Mraza. Jer, da – to je posao i to jako važan posao. 

I tada im dajte jednostavan „djedovski“ zadatak. Neka zamisle bilo koga tko im je posebno drag – ne moraju vam ni reći o kome se radi (možda ste vi njihov prvi izbor) i tada ih navedite da u tajnosti saznaju što ta njima draga osoba zaista želi za Božić, potaknite ih da budu tajnoviti i efikasni, i kada saznaju želju, neka je pokušaju ostvariti. Mogu uštedjeti nove sami ili napraviti nešto sami, zamotati poklon i potruditi se da se poklon na vrijeme nađe na pravom mjestu. Naravno, ohrabrujte ih cijelo vrijeme da ćete biti uz njih, pomoći ako je moguće i ako je potrebno, jer ipak – to je njihov prvi posao, pa imaju i više nego pravo na svoje pomagače. 

Pritom im dajte do znanja i da njihov „posao“ ne treba zahvalu. Djedice nikada ne traže protuuslugu jer je poanta Božića darivanje, a ne razmjena.  

Naš sin, za svoj je prvi posao odabrao susjedu koja je živjela u trošnoj kućicu i koju je često promatrao kakao iz kuće izlazi bosih nogu. On je sam zaključio da bi joj vjerojatno dobrodošle jedne tople papuče pa se bacio na zadatak. Sam je otkrio koju veličinu susjeda nosi, sam se pobrinuo da joj nabavi dobre papuče, sam je zamotao poklon i na njemu ostavio ceduljicu – „Ovo je dar od Djeda Mraza“, ostavivši ga na njenom kućnom pragu. 

Cijeli dan je bio toliko uzbuđen i jedva je dočekao jutro da provjeri je li poklon još na pragu, a onda ju je ugledao kada je izišla po novine. Na nogama je imala svoje tople papuče! 

Njegovoj sreći nije bilo kraja jer je shvatio pravo draž darivanja. Shvatio je da nije sve samo u tome da se pokloni dobiju, da to darivanje donosi jednaku količinu sreće i topline oko srca. 

Sljedeći zadatak također je smislio sam. Znao je djevojčicu iz ulice čiji roditelji nisu bili imućni da joj kupe bicikl pa se naše dijete pobrinulo da popravimo njegov stari bicikl, uredio ga je s puno ljubavi, nataknuo veliku mašnu na njega, i u rano jutro odvezao ga i ostavio na njihovom trijemu. Njegova je sreća u trenutku kada je djevojčica ugledala bicikl vjerojatno bila veća do njene. I shvatio je, stvarno je shvatio važnost posla koji mu je dan u zadatak, shvatio je da ništa nije toliko važno koliko je važno svojim djelima usrećiti druge. To je izvor sreće, to je pravi duh Božića kojeg se sada spremamo podijeliti i s našim mlađim djetetom. Tako da kada spoznaju da mit nije prava stvarnost, ipak ostanu živjeti u duhu mašte i iskrene sreće."