Foto: Hina

PREKO 300.000 ljudi poginulo je u dosadašnjem sukobu u Siriji, a to sigurno nije konačna brojka. U Siriji već godinama ratuje nekoliko velikih frakcija. S jedne strane tu su snage odane predsjedniku Bašaru al Asadu, a njih podržavaju Rusija i Hezbollah. Iako su se Asadove snage u jednom treuntku rata našle u gotovo bezizlaznoj situaciji, ruska intervencija u jesen 2015. godine počela je okretati tijek rata u njihovu korist. Njima nasuprot su pobunjeničke skupine. Glavnu pobunjeničku frakciju, Slobodnu sirijsku vojsku, podržava SAD. Velik dio Sirije (još uvijek) drže džihadisti Islamske države, a dobar dio rata jako utjecajna bila je al Nusra, sirijska verzija Al Qaede. Dio Sirije drže kurdske jedinice koje također podržava SAD. Kurdi za cilj imaju stvaranje svoje države koja bi obuhvaćala dobar dio Sirije, Iraka, ali i Turske.

Posljednjih dana svjedoci smo velike bitke za Alep. Iako teške borbe koje su potpuno uništile grad traju već godinama, tek unazad nekoliko tjedana stvari su počele ići u korist vojske Bašara al Asada. Prošlog su tjedna Asadove snage preuzele kontrolu nad gotovo 90 posto grada, a do danas se čiste preostali džepovi s pobunjenicima. Gubitak Alepa, slažu se svjetski stručnjaci, udarac je od kojeg se pobunjenici neće oporaviti.

Sve u svemu, Sirija je u posljednjih pet godina uništena ratom u kojem je toliko strana da se zaista teško snaći. Osim više od 300.000 mrtvih, rat je rezultirao i milijunima izbjeglica, većina kojih trenutno boravi u Turskoj.

Sve je počelo grafitom

No, kako je sve krenulo. Teško je zamisliti da je okidač bio grafit kojeg je davne 2011. napisala skupina mladića.

Grupa mladića 2011. godine u sirijskom gradu Darai (Derra) ispisali su poruku "narod želi svrgnuti režim". Vlasti taj grafit nisu htjele tolerirati te su uhitili mlade, što je izazvalo žestoke prosvjede diljem Sirije. Ekstremni islamisti iskoristili su situaciju te počeli sukobe s vojskom. Vladina se opozicija također krenula naoružavati, pa su od prosvjednika konstruirali Slobodnu sirijsku vojsku. Pomogli su im i vojni časnici koji su odbili zapovijedi prema kojima su trebali likvidirati vlastite sugrađanine.

Tijekom prosvjeda diljem zemlje kojima se tražilo reformiranje države od strane vlasti i oslobađanje političkih zatvorenika, vlada je vatrom smirivala prosvjednike, ubivši na desetke ljudi.

Tako je sve počelo, a krvavi sukob traje i dalje. Otad je eksplodirao u najveću humanitarnu krizu od Drugog svjetskog rata. Sirijski građanski rat za sobom je ostavio više od 300 tisuća mrtvih, a 10.6 milijuna ljudi, gotovo polovinu populacije, natjerao je na sukob.

Nedugo nakon toga Zapad je pozvao na Assadovu ostavku, no Rusija i Kina imale su druge ideje. Zapad i europski lideri smatrali su da Assad treba odstupiti, rekavši kako sirijska budućnost mora biti odluka Sirijaca. No, Rusija i Kina u jeseni 2011. uložile su veto na UN-ovom Vijeću sigurnosti, i spriječile SAD da zaustavi nasilje i krene sa sankcijama.

Sukobi su se nastavili, a do početka 2013. godine poginulo je više od 60 tisuća ljudi, dok je preko milijun njih napustilo Siriju. Val izbjeglica konstantno se povećavao. Iste su se godine pojavili teroristi Islamske države i na dijelovima Iraka i Sirije proglasili kalifat. Sve dok nisu brutalno obezglavili Jamesa Foleya, ovu militantnu skupinu svijet nije shvaćao ozbiljno.

Zapad i saveznici u međuvremenu su počeli s naoružavanjem sirijskih pobunjenika, dok su Rusi krenuli pomagati sirijski režim. SAD  je pokrenuo i prve zračne napade na ISIS te naoružavanje Kurda. Naoružavanje na sve strane kao posljedicu je donijelo to što danas u Siriji postoji mnoštvo različitih naoružanih skupina.

Zbog sirijskog konflikta iz zemlje je do listopada ove godine pobjeglo gotovo 10 milijuna stanovnika. Većina je njih smještena u izbjegličkim kampovima u Jordanu, Turskoj i Libanonu, gdje žive u bijednim uvjetima. Oni koji su si to mogli priuštiti krenuli su prema zemljama EU. Najveći dio izbjeglica dolazi iz Sirije, no ima ih iz Iraka, Pakistana, Turske, Albanije i Afganistana.