Foto: 123rf

OD prevelikih očekivanja od ovog dana, od previše strke, i realno - stresa - nadanja da će sve biti baš onako predivno filmski, da će klinci biti veseli, da tata da neće biti preveliki Grinch, da će nam dobra vila poslati kočiju u ponoć pa da kao u bajci obiđemo sve naše u blizini - od svega nas je toga ove godine spasilo bolesno dijete. 

Znate ono - ako već i ne idete nigdje za Novu godinu, ako planirate biti čisto obiteljski s eventualnim kratkim izletom u čestitare ili očekivanjima da će drugi navratiti malo k vama - sve je to sada palo u vodu. Ispočetka me je obuzela tuga jer ajme - uh - kud baš danas? Pa danas tulumarimo! Danas je dan D. Danas moramo biti šmensi pa makar nikud ni ne otišli. I u cijeloj toj paradi mojih propalih očekivanja, snova i nadanja, nabrijavanja, stalno sam nekako prečula muževe riječi - eto ti kad planiraš previše.... 

Živcirao me tom ponavljanom mantrom gotovo jednako kao i sinove caklene oči i temperatura u rastu sve dok nisam objavila kapitulaciju u vrijeme kada se mrak već počeo navlačiti preko neba, isto kao i preko mojih silvestrovskih očekivanja. I što sada? 

Slavlje, pa makar i ovo intimno je propalo, sve se pomaknulo, dijete je popodnevni sanak produžio na drijemanje od jutra i pitanje je kada će još i koliko spavati. Njegova bolest i goruće čelo ne pitaju koji je dan i koja je godina - zna se - kuri i kurit će - od ove pa do sljedeće godine. Ali srećom, ništa strašno i ništa neobično za ovaj dio godine. Bed je samo zato što je bolest došla baš na dan kada je mama imala tolike planove. 

Ali tamo negdje u trenutku osvještenja vidim svog Grincha (čitaj muža) kako se sav sretan i zadovoljan smiješi gorućem djetetu i činjenici da je mami pobrkao sve planove. Samo se bešumno uvukao pored njega, a meni uputio optužujući pogled: "Stara, tebi je očito više stalo do glupog slavlja nego do djeteta. Kako se uopće možeš ljutiti? Zar ne kužiš da nam je baš to trebalo? To da utonemo u topli krevet, da se stisnemo jedni uz druge, da iz mraka gledamo u filmove i jednostavno uživamo onako kako stalno kukaš da više ne možeš uživati. Iskoristi priliku i ne duri se više. Zaključaj ta vrata, pogasi telefone, iskopčaj se od svega i dođi pored nas. I uživaj! Barem ćeš u jednu novu godinu ući sretna, zadovoljna i odmorna. A znaš kako se kaže - kako provedeš novogodišnju noć takva će ti biti i nova godina."

I tako mi ništa drugo nije ostalo nego da konačno shvatim koliko je u pravu. Stvarno, kada postaneš mama jedino ti je važno da svi budete sretni, zadovoljni i odmorni, a gdje ću naći bolji tulum od opuštenog dremuckanja u polutami našeg stresom lišenog doma. 

Da mi je prije 10 godina netko rekao da će mi bolesno dijete ovako "spasiti" tulum, rekla bih mu - nema toga što bi me za Novu godinu prisililo da ostanem u krevetu. Ali, eh - tada sam bila puno mlađa, nisam bila mama i nisam ni shvaćala da je možda baš takav neopterećen dan najbolji način da se odmorno, s puno ljubavi i zagrljaja uđe u nešto tako veliko kao što je Nova godina. 

I zato sretno svima gdje god bili i s kim god bili, i pazite - ako ste mama, možda je baš odmor ono što vam danas treba.