Foto: Getty Images

TIJEKOM inauguracije Donalda Trumpa kao predsjednika SAD-a 20. siječnja, bezimeni će vojnik pratiti Baracka Obamu na ceremoniju primopredaje. Taj će vojnik nositi torbu u kojoj se nalazi aktovka poznatija kao "nuklearna nogometna lopta". Unutar nje nalazi se komad digitalnog hardvera, veličine 7,6 x 12,7 cm, poznatiji kao "keks", piše BBC.

On sadrži šifre za strateški nuklearni napad. Informiranje novog predsjednika o svemu što treba znati vezano uz tu opciju dogodit će se već ranije, daleko od očiju javnosti. Kad Donald Trump prisegne, taj će se vojnik zajedno s torbom tiho premjestiti do njega.

Tad će Donald Trump jedini imati autoritet da naredi akciju koja bi mogla rezultirati smrtima milijuna ljudi u manje od sat vremena. Mnogi se ljudi pitaju koje su mjere zaštite da se spriječi nepromišljena odluka jednog čovjeka, a koja bi mogla imati katastrofalne posljedice?

Mora se doduše reći da je Trump povukao neke od ranijih komentara oko korištenja nuklearnog oružja te sad tvrdi da je on "zadnja osoba koja bi ga upotrijebio".

Stručnjak za nuklearno oružje Mark Fitzpatrick kaže da nema nikakvih mjera protiv predsjednikovog autoriteta da lansira nuklearni udar.

Između Trumpa i napada stoji nekoliko ljudi

"Ali između njegove naredbe i lansiranja, nalaze se drugi ljudi", dodaje. Teoretski, ministar obrane bi mogao odbiti tu naredbu, ako sumnja u predsjednikov razum, ali onda ga predsjednik može otpustiti i zadatak povjeriti zamjeniku ministra.

Potpredsjednik Amerike bi prema ustavu SAD-a mogao predsjednika proglasiti mentalno nesposobnim za donošenje odluka, ali morala bi ga podržati većina vlade.

Kako bi to funkcioniralo u praksi?

Unutar aktovke koja se nikad ne udaljava od predsjednika nalazi se popis meta. Nakon odabira mete, naredba preko američkog Združenog stožera dolazi do Pentagona te se nakon toga prosljeđuje u Strateško zapovjedništvo SAD-a, u zračnoj bazi Offutt, Nebraska.

Naredba za paljbu prosljeđuje se posadama za lansiranje te mora odgovarati šiframa u tamošnjim sefovima.

SAD i Rusija posjeduju dovoljno projektila da više puta unište gradove jedni drugima. Navodno 100 nuklearnih raketa SAD-a cilja samo Moskvu.

Američko-ruski odnosi snaga

Moskva je nedavno uložila milijarde rubalja u poboljšanje nuklearnih raketa te konstantno prevoze projektile kroz tunele ispod Sibira. SAD ima nešto manje projektila od Rusije, ali su također spremljeni u podzemne bunkere, na podmornice te u zračne baze.

Ujedinjeno Kraljevstvo ima oko 120 nuklearnih projektila, od kojih je negdje trećina razmještena na moru. ICBM-ovi (interkontinentalni balistički projektili) lete brzinom od oko 28.400 km/h, visoko iznad Zemljine atmosfere te se spuštaju prema prethodno programiranoj meti. Vrijeme leta između Rusije i SAD-a je oko 25-30 minuta, za zemaljske projektile. Za projektile na podmornicama, to vrijeme može biti i samo 12 minuta.

Ako bi odluka bila dugoročna, npr. preventivni udar protiv zemlje X, onda bi u proces bilo uključeno dosta ljudi. Ali, ako bi se SAD našao pod neposrednom strateškom prijetnjom te ako bi udar bio udaljen samo nekoliko minuta, onda predsjednik ima ovlasti donijeti samostalnu odluku za lansiranje, zaključuje BBC.