Screenshot: YouTube

DJETINJSTVO Martina Pistoriusa iz Južne Afrike prekinula je misteriozna bolest 1988. godine. Imao je samo 12 godina kad je kući iz škole došao s bolnim grlom, a majka je mislila da će ga brzo proći. Stanje se toliko pogoršalo da nije mogao hodati ni govoriti, a liječnici su pretpostavljali da je riječ o kriptokokalnom meningitisu. Prije nego što su mogli išta napraviti, Martin je pao u duboku komu.

Njegovim roditeljima Rodneyju i Joan Pistorius liječnici su rekli da je poput biljke te da ga odvedu kući i brinu o njemu dok ne umre. No on nije umro.

"Martin je izdržao, samo je živio", rekla je njegova mama.

Njegov otac ustajao je svakog jutra u pet sati, oblačio ga, smjestio u automobil i vozio u centar za posebnu njegu, a potom ga osam sati kasnije vozio kući. Svaka dva sata ga je okretao kako ne bi dobio rane od ležanja. Tako su živjeli 12 godina.

Njegova majka sjeća se kako je jednog dana rekla pred njim: "Nadam se da ćeš umrijeti".

"Znam da je to užasno, ali samo sam htjela olakšanje", danas govori.

Mislila je da je sin nije čuo, no on je bio svjestan svega. Kad se probudio šokirao je cijelu obitelj priznanjem da ju je čuo. Priznanjem da je sve čuo.

"Nisam bio otpočetka svega svjestan, no nakon dvije godine počeo sam se buditi", kaže danas 39-godišnji Martin, koji živi u Harlowu u Engleskoj.

Kako kaže, s 14 ili 15 godina počeo se "buditi".

"Bio sam svjestan svega, poput normalne osobe", kaže.

Ipak i dalje se nije mogao micati. Ono što mu je majka rekla jako ga je rastužilo, iako je danas razumije.

"Nisam joj mogao reći da se lijepo brine o meni i da sam joj zahvalan", kaže.

Nakon 12 godina kome zaposlenici doma u kojem su ga njegovali primijetili su da Martin pokušava komunicirati. S 25 godina dobio je računalo s komunikacijskim softverom, pomoću kojeg i danas komunicira s ljudima. Napisao je autobiografiju "Ghost boy" po kojoj se planira snimanje filma, a putem interneta je 2008. upoznao svoju suprugu i preselio se u Britaniju.