FOTO: FAH

UGRADNJA razdjelnika topline ekonomski je neisplativa, glavni je zaključak studije o ekonomskoj isplativosti razdjelnika predstavljene u utorak u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike, iz kojeg najavljuju izradu novog zakona o toplinarstvu kojim će se riješiti problematika razdjelnika, ali i uvesti red u cjelokupni sustav toplinarstva.

Ministarstvo zaštite okoliša i energetike želi pokrenuti širu javnu raspravu svih dionika u tom procesu, a kojom će se u razdoblju od dva tjedna sagledati svi parametri i rezultati analiza te će se na kraju donijeti zaključak i o statusu obveze ugradnje razdjelnika, izjavio je na predstavljanju državni tajnik Ministarstva Ante Čikotić.

Do početka sljedeće ogrjevne sezone najavio je donošenje novog zakona o toplinarstvu, koji će osim toga obuhvatiti i niz drugih pitanja odnosno, kako je rekao, uvesti red u cjelokupni sustav toplinarstva.

Dva važna pravilnika

Najavio je i donošenje dvaju važnih pravilnika - o potrošnji toplinske energije te o ugradnji opreme.

I Čikotić kaže da je ugradnja razdjelnika topline sada ekonomski neisplativa, iako se i on zalaže za individualno mjerenje potrošnje - kako toplinske tako i električne energije - kako bi se znalo koliko tko troši.

"Uvođenje razdjelnika topline zamišljeno je kao pozitivno načelo, ali neki su privatizirali to pozitivno načelo. Cijeli rizik bio je prebačen na malog čovjeka", rekao je Čikotić, dodajući kako će od Europske komisije tražiti subvencije za ugradnju individualnih mjerača toplinske energije.

Za sljedeće je razdoblje najavio investicije u sektor toplinarstva u vrijednosti od 3,3 milijarde kuna.

Ulaganje u sustav 

Osim problema razdjelnika, problem je i što se do sada nije ulagalo u sustav. Imamo zastarjelu opremu, gubitke u distribuciji, a sve to u konačnici utječe na krajnju cijenu, rekao je Čikotić, napominjući kako je uz sustav toplinarstva vezano pola milijuna ljudi.

Nakon što je Energetski institut Hrvoje Požar napravio tehničku analizu, napravljena je i ekonomska analiza ugradnje razdjelnika, a što će biti podloga za donošenje konačne odluke i novog zakonodavnog okvira, istaknuto je na predstavljanju studije "Ekonomska isplativost razdjelnika topline u višestambenim zgradama u Hrvatskoj".

Tu je studiju napravio Ekonomski institut Zagreb (EIZ) na uzorku od 276 zgrada s ukupno 22.475 stanova odnosno 680 tisuća mjernih podataka iz razdoblja od 2010. do 2016., dakle za šest sezona grijanja.

Kristijan Horvat iz Ekonomskog instituta kazao je da, iako su podaci dobiveni analizom pokazali uštede ugradnjom razdjelnika i više od 30 posto, to ipak ne opravdava ekonomsku isplativost njihove ugradnje.

Razdjelnici se ne isplate

"Analizom ostvarenih ušteda u razdoblju nakon uvođenja razdjelnika topline može se zaključiti da su ostvarene značajne uštede u potrošnji toplinske energije - uštede u Hrvatskoj iznosile su između 21 i 36 posto, ovisno o metodi mjerenja, odnosno gradu, te su u prosjeku više od onih ostvarenih u zemljama za koje takve analize postoje", rekao je Horvat.

Po njemu, uvođenje razdjelnika prema rezultatima osnovnog scenarija troškovno je učinkovito u gradovima kontinentalne Hrvatske s visokim cijenama toplinske energije koji su ostvarili prosječnu razinu ušteda, poput Velike Gorice, Samobora i Rijeke.

Nasuprot tome, istaknuo je, u gradovima s niskom cijenom toplinske energije -  Zagreb, Osijek i Sisak - čak ni visoke uštede, često veće od 30 posto, ne osiguravaju ostvarenje pozitivne neto sadašnje vrijednosti investicija u uvođenje razdjelnika topline.

Konkretno, prosječna ušteda toplinske energije nakon ugradnje razdjelnika u Zagrebu je, primjerice, iznosila 25,8 posto, Rijeci 36,2 posto, Osijeku 29,8 posto, Karlovcu 21,2 posto, Sisku 29,6 posto, Velikoj Gorici 26,2 posto, Samoboru 30,4 posto.

"Postojeći model obaveze ugradnje razdjelnika rezultira visokim udjelom zgrada, posebno u Zagrebu, Osijeku i Sisku, koji u zbroju predstavljaju 80 posto toplinarskog tržišta Hrvatske, kod kojih vlasnici tijekom desetogodišnjeg proračunskog razdoblja neće u potpunosti uštedama povratiti iznos uložen u uvođenje razdjelnika topline. To znači da uvođenje razdjelnika topline za njih nema ekonomsku isplativost", rekao je Davor Mikulić s EIZ-a, koji je također sudjelovao u izradi studije.