Foto: FaH/Pixsell/Goran Stanzl

IAKO su nalozi za njihovo uhićenje izdani u četvrtak rano ujutro, tata i sin Pripuz su ih – špekulira dio javnosti - dočekali spremni. Tata Petar samo je večer ranije zaprimljen u jednu zagrebačku bolnicu, u kojoj je onda kasnije i lišen slobode i u koju su mu po iskaz došli istražitelji, što je moment koji zasigurno komplicira proceduru i ako ništa drugo, odgađa prebacivanje u Remetinec. Sin Ante je, kako to pristojno navode brojni mediji, upravo na dan kad je trebao biti uhićen postao nedostupan pravosuđu. Ante Pripuz je tako, prema informacijama objavljenim u tisku, tog jutra posljednji put viđen kako autom ulazi u podzemnu garažu na zagrebačkom Črnomercu, potom je u autu ostavio mobitel i tu mu se gubi trag.  

Prijelomna vijest - danas je subota

Mrvicu ironično - dok je svima jednomjesečni pritvor određen zbog moguće opasnosti od ponavljanja djela, Anti Pripuzu je određen je i zbog opasnosti od bijega. Do zaključenja teksta, prema raspoloživim informacijama, još je uvijek bio – nedostupan. Pokušali smo to provjeriti kod njegove odvjetnice Laure Valković koja, najblaže rečeno, nije bila osobito raspoložena za razgovor. Ne odveć strpljivo, poučila nas je da je danas subota. Osim toga, kaže, ona je u bolnici i potpuno joj je neprimjereno to što nas zanima je li njezin branjenik i dalje nedostupan pravosuđu. Subota je i Anti Nobilu; iskusni lisac za sto stvari možda i nema strpljenja, ali za novinare ima. 

Uglavnom, koliko on zna, Pripuz mlađi i dalje je "nedostupan pravosuđu". A na špekulacije kako je Pripuzima netko "iznutra" dojavio tajming uhićenja, odvjetnik tate Pripuza kaže: "Ne znam što je tko i kad znao, mene su zvali u šest ujutro iz bolnice na dan kad je izdan nalog za uhićenje.“ Jasno da to u ovom konkretnom slučaju ne može komentirati, ali ne bi bilo prvi put da informacije iz policijskih i/ili pravosudnih krugova cure...

„Znate i sami kako to ide, mala smo zemlja, svuda netko nekoga zna...“, uz smijeh komentira Nobilo. 

Znamo, da. Štoviše, već smo izvještavali o brojnim slučajevima u kojima su informirani akteri pojedinih afera preduhitrili postupke koji im vjerojatno ne bi bili ugodni. Među pamtljivijim je onaj Zdravka Mamića i njegova javnog medijskog igrokaza. Podsjetimo, Mamić je, u situaciji kad su ga istražitelji dovodili u vezu s prijetnjama Dinku Cvitanu, bio toliko detaljno informiran o tijeku postupka da je otišao sam dati iskaz prije nego što su ga na priveli. U krajnjoj liniji, i sam bivši ravnatelj policije Vlado Dominić jednom je zgodom javno izrekao kako mu je akciju u kojoj su trebali biti uhićeni pripadnici neke krim skupine poremetilo curenje informacija. 

Curenje informacija gotovo pa pravilo

U praksi, uvjeravaju nas neslužbeno naši izvori, curenje informacija ove vrste gotovo je nemoguće spriječiti, s obzirom na priličan broj sudionika postupka, a još teže konkretno i dokazati. Ali oni niže pozicionirani u tom lancu gotovo se uredno žale da informacije cure s viših razina te da im tako mnogo odrađenog posla pada u vodu.

Pripuzima Uskok, inače, na teret stavlja da su uz još sedmoricu pripadnika navodne kriminalne organizacije fiktivnim poslovima iz firmi izvukli 98 milijuna kuna i utajili 22 milijuna kuna poreza. Nobilo tvrdi da o tome nema govora i da za sve izdane račune postoje i dokazi da su plaćene robe i sirovine ujedno i ušle u firme. 

Obitelji Pripuz nije bila nikakva tajna da se istražitelji bave njihovim firmama. (Pripuzi, naime, vode više od 20 poslovnih subjekata koji se bave otpadom i još nekolicinu registriranih za razne druge djelatnosti). Nobilo kaže da su u posljednjih godinu dana izuzeli sto tisuća dokumenata koji se odnose na poslovanje tvrtki. 

Iako je nakon uhićenja u ekipi s Milanom Bandićem u aferi Agram najavljivao povlačenje s odgovornih pozicija u firmi, Petar je, po sudskom registru, i dalje predsjednik Uprave CIOS-a. Među osobama ovlaštenima za zastupanje su mu i sin Ante i kći Iva koja je, po sudskom registru, to postala nekoliko dana nakon što joj je otac prvi put pušten iz pritvora, u 11. mjesecu 2014. 

Do koje mjere je istražiteljima posao remetila činjenica da su postrojenja CIOS-a na zagrebačkom Jankomiru gorjela četiri puta u posljednjih nekoliko godina, nije poznato.