Ovako Državno odvjetništvo obrazlaže pokretanje istrage protiv Luke Modrića zbog davanja lažnog iskaza na suđenju Zdravku Mamiću. Odnosno, tereti ga da je lagao na sudu u odnosu na ono što je izjavio prije dvije godine pred istražiteljima USKOK-a. Tada je Modrić tvrdio da je aneks ugovora s Dinamom potpisao naknadno, nakon što je otišao u Tottenham. I da je na osnovu tog aneksa ugovora na pola dijelio odštetu s Mamićem. Ali ne onu koja ovom pripada kao njegovu menadžeru, ulagaču s kojim ima građanski ugovor u kojem je definiran način raspodjele Modrićeve zarade između njih dvojice, nego odštetu koja od Modrićeva transfera pripada Dinamu.

 

Ili, kako je to navedeno u optužnici: "I. okrivljeni od rujna 2009. do listopada 2011. godine, u namjeri da sebi i članovima svoje obitelji pribavi znatnu nepripadnu imovinsku korist, nalagao isplate s računa NK Dinamo na račun jednog nogometaša u ukupnom iznosu od 81.136.427,30 kuna, čime je za NK Dinamo nastala neosnovana obveza plaćanja predujma poreza i prireza na drugi dohodak u iznosu od 14.233.064,27 kuna što je plaćeno iz navedenog iznosa. Potom je nogometaš, prema uputama II. okrivljenog, podigao 52.061.889,15 kuna, koji novac je nakon toga predavao II. okrivljenom i, prema njegovim uputama, članovima njegove obitelji."

 

Prvookrivljeni je naravno Zdravko Mamić, drugo okrivljeni njegov brat Zoran, a "jedan nogometaš" je Luka Modrić.

 

Ali dvije godine kasnije, na suđenju Mamiću, Modrić mijenja iskaz. Pred sucem svjedoči kako je "mislio da se pitanje na USKOK-u o podijeli odštete odnosilo na građanski ugovor koji je imao s Mamićem i da aneks ugovora nije potpisao naknadno, nego prije njegova odlaska u Tottenham". 

 

Pravnici s kojima smo razgovarali kažu da bi oni Modrićevo svjedočenje na sudu označili kao "neuvjerljivo i subjektivno", a o tome može li se reći da "nije u skladu s ostalim dokazima", može se govoriti kada se vidi kojim dokazima DORH kao tužitelj u postupku raspolaže. 

 

Modrića DORH tereti za davanje lažnog iskaza.

 

Da bi bila ostvarena sva obilježja ovog djela, potrebno je dokazati i postojanje subjektivnog obilježja kaznenog djela, a to je svijest počinitelja da daje lažan iskaz. 

 

Ako DORH ima materijalne dokaze, na temelju njih će lako dokazati da Modrić ne govori istinu.

 

Ali ako ih nema, u praksi se dogodi vrlo malo osuđujućih presuda za ovo kazneno djelo, baš zato što je teško dokazati subjektivno obilježje. U ovom slučaju će državi, odnosno Državnom odvjetništvu, posao biti olakšan u dokazivanju subjektivnog obilježja ako postoje materijalni dokaz.

 

Kao što smo već naveli, uvijek kada se pred sudskim vijećem mijenja iskaz u odnosu na onaj dat pred USKOK-om, sudsko vijeće mora s posebnom pažnjom i velikim stupnjem kritičnosti analizirati tako promijenjen iskaz sam za sebe, a posebno dovodeći ga u vezu sa svim drugim dokazima i svjedocima. 

 

Mijenjanje iskaza nije Modrićeva ekskluziva, to se često događa u sudskim postupcima. Ali isto tako, prilikom takvih akrobacija svjedoka, on riskira ono što sada realno prijeti Modriću - da od svjedoka postane optuženik.

 

Pravorijek će dati sudac ali, bez obzira na navedeno, ne samo na temelju materijalnih dokaza, nego i svjedočenja, odnosno svjedoka. Modrićevo svjedočenje na sudu bilo je tako "uvjerljivo" da itekako ostavlja mjesta ne samo sumnji, nego i indicijama u njegovo šurovanje s Mamićem.

 

Indicije tu ne prestaju, a pravnici nam, komentirajući ovaj slučaj, citiraju staru maksimu koje se drže suci: "Veliki skup indicija je dokaz."