Foto: Index/Pixsell/Ivo Čagalj

KAD s jedne strane imate Torcidu, taksiste, dokone ratne veterane, Severinu, ekipu s Fejsa, susjede i molitelje, ukratko rulju koja misli da je popila svu pamet svijeta i da u brakorazvodnoj parnici postoji samo jedna istina, možete biti sigurni u samo jedno - istina je sve samo ne jednostavna i jednostrana.

>> Cesareov otac: Nina je krvnica djece, nas Talijana ima više nego bijesnih Hrvata, pokažimo im

>> Nina Kuluz: Cesareu je bilo veliko olakšanje kad je shvatio da nitko neće doći po njega

Jučer je tako ogroman dio javnosti, uključujući i veliku većinu medija, bezrezervno stao na stranu Nine Kuluz, majke koja je ilegalno i protivno volji djetetova oca odvela svoje malodobno dijete iz Italije u Hrvatsku (što je popraćeno odgovarajućim sudskim presudama). Pred stanom u kojem živi s malenim Cesareom okupilo se više tisuća ljudi i, isključivo zahvaljujući masovnosti prosvjeda, uspjelo ishoditi odgodu izvršenja odluke suda.

Otkud ideja da je svakom djetetu najbolje s majkom?

Na Pujankama se jučer skandiralo, pjevala se hrvatska himna i "Zovi, samo zovi", molilo se na glas, a Severina koja, vrlo prigodno, i sama već neko vrijeme provodi kampanju protiv oca svog sina, platila je nekoliko autobusa da dovoze prosvjednike iz ostatka zemlje. Bio je to festival populizma u kojem su okupljeni na Pujankama, potpuno uvjereni da čine "pravu stvar", iznosili argumente u stilu "Dite mora bit s majkom i gotovo", kao da je to nešto što se podrazumijeva po sebi.

Treba li uopće napominjati da nisu sve majke na svijetu dobre za svoju djecu? Očito da treba, jer jučer okupljena rulja nije spriječila izvršenje sudske presude zato što je savršeno dobro upoznata sa svim argumentima i činjenicama u slučaju, nego isključivo zbog emocija koje su raspalile Cesareova majka i njezina prijateljica Vanda Plazonić, organizatorica prosvjeda.

Navijački primitivizam Cesareovog oca

S druge strane imamo dječakovog oca, Talijana Alessandra Avenatija, koji je na odgodu prosvjeda reagirao teškim optužbama i navijačkom terminologijom.

"Ismijavali su me i morao sam stati pred 3500 bijesnih Hrvata koji su bili protiv mene, nisam ni sina vidio. Ali ne predajem se, Nina ima 30.000 pratitelja, iako je krvnica ljudi i djece. Sad je na nama red da pokažemo da smo borbeniji od 4.000.000 (četiri milijuna) stanovnika Hrvatske, nas je šezdeset milijuna, nećemo podviti rep", napisao je Avenati na Fejsu.

Dakle, i s jedne i s druge strane imamo tzv. apel na emocije, a ne razuman argument. Apel na emocije inače spada u klasične logičke pogreške, jer se umjesto konkretnim dokazima i argumentima koji bi trebali potvrditi neku tezu "argumentira" isključivo pozivom na emocije.

Je li Allesandro Avenati zaista nasilni narkoman koji je zlostavljao svoju suprugu i dijete, kao što tvrdi Nina Kuluz? Je li Nina Kuluz zaista "krvnica ljudi i djece", kao što tvrdi njezin bivši suprug? Točan odgovor na ova pitanja, barem zasad, glasi "nemamo pojma, ali imamo dobrog razloga sumnjati u oboje".

Dijete ili nogometna lopta?

Pozivanje na "nas 60 milijuna protiv njih 4 milijuna", te primitivni i prostački odgovori koje je bivši muž Nine Kuluz dobio od njezinih prijateljica i zagovarateljica, demonstrirali su samo jedno: Oba roditelja ponašaju se kao da se radi o nogometnoj utakmici, a ne o djetetu. Dijete nije lopta - morali bi to znati svi oni koji su unaprijed odlučili što je istina i tko je u pravu.

Do kakve-takve pravde i istine u demokratskim i civiliziranim zemljama ne dolazi se molitvama, pjevanjem himne i huškanjem jedne nacije protiv druge, nego "dosadnim" sudskim postupcima u kojima moraju prije svega biti utvrđene činjenice, a ne kako se tko osjeća i koga krivi za nastalu situaciju. Naravno da bivši supružnici optužuju isključivo drugu stranu za sve što se dogodilo, ali to ne znači da pola nacije mora slijepo povjerovati "svojoj" strani, a naročito ne kad "svoja" u ovom slučaju znači "hrvatska", a "njihova" znači "talijanska".

Kad umjesto poštovanja sudskih presuda utemeljenih na dokazanim činjenicama imamo s jedne strane zakon rulje koja odlučuje koja će se sudska odluka provesti a koja ne, a s druge strane Facebook navijanje za sukob "naših" i "njihovih", onda postaje jasno da je i jednima i drugima najviše stalo do pobjede u utakmici, a ne do dobrobiti malog Cesarea. Koliko je to pravedno i pošteno, prvenstveno prema samom djetetu, stvarno nije teško pogoditi.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala