Foto: Index, čitatelji Indexa

POČETAK kraja vatrene stihije koja je jučer poharala Dalmaciju događao se jutros, nešto sjevernije, pokraj Zadra. Negdje oko šest ujutro časnici Hrvatskog ratnog zrakoplovstva sjedali su za komande zrakoplova Canadair CL-415.

Posljednje provjere i kroz koju minutu moglo se čuti par turboprop motora Pratt & Whitney Canada PW123AF, snage 1775 kilovata svaki, kako ubrzavaju žuti zrakoplov. Bura je opala (nadajmo se da neće ponovno ojačati), hrvatski piloti krenuli su u konačan obračun s vatrom. Među najboljima su na svijetu. Možda i najbolji. No ne mogu letjeti po buri. Avion se, kako bi učinkovito bacio vodenu bombu, mora spustiti vrlo nisko iznad požarišta. To je teško i opasno čak i kada nema vjetra. A jučer je puhalo. I otkrilo se puno toga što ne valja.

Hrvatska je sustav zaštite od požara na Jadranu temeljila na avionima. Avioni su vrhunski, naši piloti su također vrhunski profesionalci – no avioni ne lete uvijek. Ne mogu gasiti po buri. Sustav mora biti spreman za učinkovito djelovanje i kada Hrvatsko ratno zrakoplovstvo to nije u stanju, kada Kanaderi i Air Tractori (manji, ali također vrlo efikasni avioni) ne mogu djelovati.

Jučer smo čuli o hidrantima koji nisu imali vode, o hidrantima na kojima nije bilo cijevi, gledali smo hrpe vatrogasnih vozila, a nekima je mjesto uglavnom u Tehničkom muzeju i gledali smo ogromnu požrtvovnost vatrogasaca, lokalnih mještana i navijačkih skupina koji su uz ono malo što su imali branili kuće i imovinu. Je li sve moralo biti tako? Sigurno nije.

Postavlja se puno pitanja

Nedostajalo je vozila, nedostajalo je opreme, nedostajalo je ljudi. Dalmacija se sama nije mogla nositi s ovim požarima, a i ono što smo vidjeli na snimkama sigurno ne spada u vrh današnje vatrogasne tehnologije. Pitanje je i zašto pomoć iz ostatka Hrvatske nije došla ranije, požari traju već danima, jučer ujutro se već znalo kako je stanje loše, a primjerice "izvanredna dislokacija“ vatrogasaca iz Ogulina i Karlovca krenula je tek uvečer.

Nešto prije toga bilo je gotovo dirljivo gledati na zagrebačkoj zaobilaznici malu vatrogasnu ekipu (kasnije sam saznao kako su iz Dugog Sela) koji su uzeli najbolje što su imali, jedan automobil i jednu cisternu, krenuli na 400 kilometara dug put prema Splitu. Dva crvena vozila s plavim rotacijama i grupa ljudi spremna braniti tuđe kuće, imanja i vinograde, u selima gdje većina nikada nije bila. No odmah mi je došlo i pitanje – ako već imamo ovako divno razvijenu mrežu autocesta, zašto ona nije uključena u protupožarnu zaštitu?

Ako kamion pod rotacijom prođe od Zagreba do Splita za tri i pol sata, zašto to nije posloženo u kakve strateške dokumente? Pa da kod ovih požara u roku od pet sati na mjesto požarišta dođe 20 ili 50 vozila s kontinenta?

Požari borove šume valjda su jedni od najgorih - kada vatra uhvati stablo plamen ide nekoliko desetaka metara u visinu, a uz to užarene šišarke lete nekoliko stotina metara i često izazivaju novi požar. Kako gori suha trava po buri, teško je to i zamisliti dok ne vidite. S ovakvim požarima imaju ozbiljnih problema i zemlje kudikamo bolje vatrogasne zaštite, poput Francuske.

Međutim, ovo jučer, ma koliko danas nadležni drugovi govorili, pokazalo je kako do vatrogasne zaštite gotovo nikome nije stalo. Dovoljno hidranta i cijevi nisu stvari koje nam treba rješavati EU, a nije ni nešto što previše košta – osim malo volje i vremena. Nova vozila koštaju, ali kada lokalni šerifi imaju za limuzine od nekoliko stotina tisuća kuna, očekujemo da se ima i za nova vatrogasna vozila i drugu opremu. Plaćamo poreze među najvećima u Europi, a država onda zapinje na svojim temeljnim funkcijama kao što je sigurnost građana!

Ako će požare gasiti dobrim dijelom mještani uz ponešto profesionalnih vatrogasaca, ako su navijači sila koja se organizira brže od onih plaćenih za organizaciju u ovakvim katastrofama – onda možemo dobar dio javnog sektora poslati kući – jer jednostavno ne trebaju. Smanjite PDV na 10%, evo organizirat ćemo sami i vatrogastvo, i obranu i školstvo… U zemljama koje imaju sličnu razinu poreznog opterećenja kao Hrvatska očekuje se da sve javne službe rade savršeno!

Crne limuzine i Dacia HGSS-a

Premijer Plenković je danas (hvala mu!) pokazao bit problema – na kraju skupocjene kolone skupih crnih limuzina premijera i njegove pratnje koja je obilazila teren išla je Dacia Hrvatske gorske službe spašavanja. Nema bolje simbolike od te slike! Crne skupocjene političarske limuzine i Duster službe koja spašava živote po brdima.

Nećemo reći kako bi trebalo "izvući određene pouke“, kako se to premijer diplomatski izrazio, već treba otvoreno reći: obrana od požara, posebno Dalmacije ljeti, ne može se temeljiti samo na deus ex machina rješenju u vidu vodene bombe iz aviona, već mora početi od lokalne samouprave. Mora početi od hidranata s dovoljno jakim tlakom vode, dovoljno opreme i dovoljno suvremenih vozila. Dalje treba doći do države i strateških planova koji moraju uključiti i ono blago koje imamo – sustav autocesta koji omogućuje iznimno brz razmještaj vatrogasnih snaga. I treba nabaviti nova suvremena vatrogasna vozila, vrijednosti barem ministarskih limuzina.

Moramo ojačati dobrovoljno vatrogastvo, koliko god da ga već imamo, treba i još. Za ovako velike požare ne možemo imati dovoljno profesionalaca, ali obučeni i pripremljeni dobrovoljci mogu puno pomoći. Treba pomoći tim ljudima i omogućiti im bolju opremu, ali i ogovarajući status kada idu na teren (a ne da moraju uzimati godišnji u firmi!).

Vatrogastvo ne donosi glasove političarima

Političari ne vole ulagati u djelatnosti koje im ne donose izravno glasove – a kvalitetno vatrogasno vozilo i općenito razvoj vatrogastva se ne vide odmah. Možda se do kraja mandata određenog političara neće ni jednom kako treba iskoristiti jer na sreću neće biti prilike za intervencijom. Tako to ide s vatrogastvom, ulažete vrijeme i novac i nadate se da ono što ste uložili nikada neće zatrebati.

Lakše je trošiti novac poreznih obveznika na stvari koje se odmah i neposredno vide. No mi građani smo tu kako bismo podsjetili političare da postoje i neke druge vrijednosti osim kupovanja glasova za naredni mandat.

Ostavka ministra obrane Damira Krstičevića je častan potez, no realno, ministar obrane ima najmanje odgovornosti u ovom slučaju, kopnena vojska nije obučena niti ima opremu za gašenje ovakvog tipa požara. Vojska puno više može pomoći kasnije, kada treba čuvati požarište da se vatra ponovno ne rasplamsa.

Odgovornost ipak treba tražiti drugdje – u načinu kako se kod nas vodi politika, u sustavu gdje opća politika i "državni novac" služe samo kako bi se kupili glasovi za sljedeće izbore. I poneka crna limuzina za ispunjavanje krize srednjih godina o narodnom trošku.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.