Je li moguće razviti ovisnost o hrani? Stručnjaci su podijeljeni
OVISNOST je pojam koji općenito povezujemo s drogama, kockanjem, pušenjem ili alkoholom. Ipak, neki ljudi vjeruju da su ovisni o nečemu što je potpuno legalno i važno u preživljavanju i društvenom životu, a to je hrana.
Na stranu pohlepa ili jednostavna ljubav prema hrani, postoje ljudi koji zbilja smatraju da imaju ovisnost jaku kao i svaki kockar, alkoholičar ili pušač. Njihova potreba za hranom obuzima njihov život, izolira ih od voljenih, uzrokuje im gubitak posla, otuđenje od društva i doživljavanje fizičkih i psihičkih problema.
Ovisnost i o voću i povrću može dovesti do problema
Premda neki ljudi stoga postaju ovisni o nutritivno siromašnoj hrani kao što su kolači, čokolada ili pizza i zbog toga će se možda i udebljati, to nije uvijek slučaj. 33-godišnja Lauren Webb, psihoterapeutkinja iz Cornwalla, uvijek je bila vitka i zdrava, ali je razvila ovisnost o hrani, a radilo se o voću i povrću.
"Moja ovisnost nije ni započela 'lošom hranom'", kaže ona. "Radila sam s privatnim kapitalom u svojim 20-ima na stresnom poslu i bavila sam se jogom kako bih se oslobodila stresa. Nakon jedne seanse otvorila sam oči i jednostavno sam poželjela hranu kao nikada prije. Izašla sam i kupila tonu hrane i nisam prestala jesti cijeli dan." U tom trenutku njezina ovisnost o hrani uključivala je sirovo povrće, voće i vegansku hranu.
"Vjerovala sam da sam zdrava jer nisam jela brzu hranu ni čokoladu, ali sam i dalje stalno razmišljala o hrani", kaže ona. Lauren kaže da bi ponekad satima stajala kraj hladnjaka i jela i da bi se onesvijestila od prejedanja.
Konstantno je zamišljala kad će i što iduće jesti
"To bi se redovito događalo", kaže ona. "Nisam mogla pojesti samo jednu jabuku, moralo ih je biti sedam. Nisam mogla prestati razmišljati o tome kada ću sljedeći put jesti."
Oni koji su pogođeni ovisnošću o hrani obično opisuju kako im je teško gledati druge kako ostavljaju nepojedenu hranu na svojim tanjurima, a jedna žena je za Daily Mail rekla da je čak jela i ostatke hrane drugih ljudi.
Prešla je postepeno na veganski sladoled, a potom i na prerađene varijante različite hrane
Tijekom nekoliko tjedana Lauren je prešla sa sirove hrane na veganski sladoled. "Tada sam hodala s osobom koja je jela prerađenu hranu i počela sam i ja i dobila oko 18 kilograma tijekom nekoliko mjeseci", kaže ona. "To me natjeralo da stalno razmišljam o hrani, a onda se osjećam loše. Bio je to beskonačan ciklus."
Tek kada je Lauren upoznala oporavljenog alkoholičara, shvatila je što nije u redu. "Jedna osoba je rekla da je u meni prepoznala iste osobine ovisnosti - samo s hranom", kaže. "Tada sam shvatila da nemam samo problem prejedanja, već sam ovisna o hrani, baš poput svake druge ovisnosti."
Radi se o nepotvrđenoj i nepriznatoj dijagnozi, prema stavovima većine stručnjaka
Ipak, ovisnost o hrani je kontroverzna dijagnoza i nije široko priznata, a za razliku od ovisnosti o alkoholu, na primjer, nije u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti Svjetske zdravstvene organizacije.
"'Ovisnost' je vjerojatno pogrešna riječ", kaže Jane Ogden, profesorica zdravstvene psihologije na Sveučilištu Surrey. "Klasični izraz ovisnosti znači da razvijete toleranciju prema nečemu i imate probleme kad ste u nedostatku toga", objašnjava ona. "Ali to također sugerira da postoji neka vrsta bioloških reakcija na tvar i da je to razina na kojoj se ovisnost događa."
Ona kaže da, dok postoji "snažna psihološka komponenta" ovisnosti o drogama, alkoholu ili nikotinu, "s hranom je stvar mnogo više psihološka nego biološka. Dakle, to vjerojatno nije ono što bih klasično nazvala ovisnošću, ali ljudi su definitivno izgradili nezdrav odnos s hranom. Možda bismo to trebali nazvati ovisnošću."
Neki stručnjaci ipak smatraju da je ovisnost o hrani stvarna i da bi joj se trebala posvetiti pozornost
No, dr. Jen Unwin, klinička psihologinja iz Southporta, tvrdi da je ovisnost o hrani jednako stvarna kao i o alkoholu ili nikotinu. Međutim, za razliku od alkohola ili droga, hrana je nešto što nam je svima potrebno pa je teže doživjeti kao ovisnost, tvrdi ona.
Dr. Unwin kaže da se čini kao da većina oboljelih žudi za šećerom, žitaricama (uključujući brašno) i ultra-prerađenom hranom kao što su pizza i krafne. "Ali svatko je drugačiji", kaže ona. Kako naš mozak reagira na određenu hranu ključno je za razumijevanje ovisnosti o hrani, kaže dr. Unwin, jer smo programirani za preživljavanje.
Profesor Ogden kaže: "Ako vjerujete da ste ovisni o hrani, vođenje dnevnika prehrane može pomoći. Zapisivanje što ste jeli i gdje svaki dan može vam pomoći. Pokušajte ukloniti emocionalne okidače tako što ćete pronaći nešto drugo što može biti zamjena - ići u šetnju, razgovarati s prijateljem, baviti se hobijem i tako proći kroz taj 'vrhunac' potrebe. Onda se podsjetite da ste premašili vrhunac i budite stvarno ponosni na sebe što ste to učinili", piše The Daily Mail.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati