ŽELJETI dati sve od sebe cilj je vrijedan divljenja. Ali kada visoka očekivanja postanu nemoguća i nerealna, na putu ste da postanete perfekcionist. Težnja za perfekcionizmom nije uvijek loša stvar. Istraživanje je pokazalo da su ljudi koji se drže visokih standarda temeljiti i angažirani u svom poslu te su motivirani za uspjeh. Ali postoji prijelomna točka kada kruti standardi perfekcionizma počnu činiti više štete nego koristi.

"Perfekcionizam je oblik tjeskobe", rekla je psihoterapeutkinja Shannon Garcia iz Wisconsina. "Vaš perfekcionizam možda postaje nešto što vas koči od napretka u karijeri kada počnete izbjegavati zadatke iz straha da neće biti savršeno izvršeni ili potrošite previše vremena pokušavajući napraviti nešto savršeno."

Evo znakova da prelazite u toksični perfekcionistički način razmišljanja - i negativnih posljedica koje to može imati na vaše zdravlje. Ako je samo jedna od ovih izjava istinita za vas, moglo bi biti vrijeme za samorefleksiju.

Razmišljate samo o onome što niste učinili, zbog čega ne možete razmišljati o tome što ste postigli

Ako ne možete razmišljati o onome što ste postigli, nikada nećete biti zadovoljni. Za perfekcionista koji ocjenjuje svoj radni učinak, "od 0 do 99 je loše, ocjena 100 je prihvatljiva", objasnio je psiholog i trener Perpetua Neo.

Perfekcionisti ne primaju komplimente i opsjednuti su pogreškama. A izlaganje tom neodrživom pritisku će vas polagano uništavati. Izgaranje je rezultat kroničnog stresa na radnom mjestu i može dugoročno uništiti vaše zdravlje. Povezan je s beskrajnim umorom, glavoboljama, nesanicom, simptomima depresije i drugim lošim zdravstvenim ishodima.

Pretjerano ste zabrinuti što će se dogoditi ako vi ili vaši suradnici ne postignete svoje visoke ciljeve

Za metaanalizu objavljenu u magazinu Journal of Applied Psychology istraživači sa Sveučilišta Miami, Sveučilišta Florida i Georgia Techa analizirali su 95 prethodnih studija i otkrili da postoje dvije vrste perfekcionista: perfekcionisti željni izvrsnosti koji zahtijevaju pretjerano visoke standarde te perfekcionisti koji izbjegavaju neuspjeh, a koje "karakterizira opsesivna zabrinutost i averzija prema neuspjehu postizanja iznimno visokih standarda izvedbe", izjavio je za HuffPost koautor studije i profesor menadžmenta Laurens Steed.

Steedova studija pokazala je da su izgaranje, stres i tjeskoba snažnije povezani s perfekcionizmom izbjegavanja neuspjeha, dok je perfekcionizam koji traži izvrsnost više povezan s dobrobitima poput motivacije i angažmana. Općenito, biti perfekcionist nije poboljšalo radni učinak, bez obzira na to koji tip je osoba bila.

Stalno propuštate rokove jer mislite da ono što napravite nije dovoljno dobro

Garcia je rekla da je znak da vaš perfekcionizam donosi više štete nego koristi taj kada vam ne dopušta da bilo što obavite. "Iznova i iznova podešavate radne zadatke, rokovi se pomiču jer ono na čemu radite nikad nije dovoljno dobro, ili čak možete imati problema s pokretanjem radnog zadatka iz straha da ga nećete moći savršeno obaviti", rekla je.

Garcia otkriva da perfekcionizam može dovesti ne samo do izgaranja nego i frustracije od strane vašeg šefa i suradnika te stalnog stresa koji se prenosi s posla na vaš život kod kuće.

Ne družite se jer ste previše zabrinuti da biste ispali "nesavršeni"

Neo je rekao da je još jedan znak da vaš perfekcionizam postaje štetan taj kada ne možete istinski slušati ili komunicirati s kolegama ili voljenima jer ste previše zabrinuti za održavanje savršene slike o sebi.

"Osoba bi mogla dopustiti da je njihov perfekcionizam sputava u provođenju vremena u blizini svojih kolega jer ako suradnici upoznaju njenu pravu prirodu, boje se da ih nitko neće voljeti", rekla je. "Sami su pod nevjerojatnim pritiskom da zadrže svoju društvenu masku."

Psiholozi su otkrili da, uz perfekcioniste koji sebi postavljaju nerealne standarde, postoje "društveno propisani" perfekcionisti koji osjećaju da im društvo ili ljudi oko njih nameću nemoguće standarde. Društveno propisani perfekcionizam povezan je s depresijom i drugim mentalnim zdravstvenim stanjima.

Gordon Flett, psiholog koji je istraživao ovu vezu, rekao je da je razlog zašto bi društveno propisani perfekcionisti mogli imati loše zdravstvene rezultate to što ova vrsta perfekcionizma "ima element pritiska u kombinaciji s osjećajem bespomoćnosti i beznađa", rekao je za American Psychological Association. Društveno propisani perfekcionisti imaju tendenciju da smatraju da što bolje rade, to se od njih očekuje još bolje.