Studija: Manje kalorija produžava život, no ne zbog mršavljenja
SMANJENJE unosa kalorija može produžiti životni vijek, što se obično pripisuje gubitku težine i metaboličkim promjenama uzrokovanim konzumiranjem manjih količina hrane.
No jedno od najvećih istraživanja o prehrambenim ograničenjima ikada provedenih na laboratorijskim životinjama, objavljeno u časopisu Nature, dovelo je u pitanje uvriježene teze o tome koji su mehanizmi ključni u vezi između manjeg unosa kalorija i produženja života.
Neki drugi faktori
Nova studija uključila je gotovo 1000 miševa od kojih su nekima ograničene kalorije, a nekima ne.
Rezultati su potvrdili poznato iskustvo da režimi smanjenja unosa kalorija uzrokuju gubitak težine i povezane metaboličke promjene. No, s druge strane pokazali su da neki drugi faktori — uključujući zdravlje obrambenog sustava, genetiku i fiziološke pokazatelje otpornosti — bolje objašnjavaju vezu između smanjenja kalorija i produženog životnog vijeka.
"Metaboličke promjene su važne", rekao je za Nature News voditelj studije Gary Churchill, genetičar miševa u Jackson Laboratoryju u Bar Harboru, u SAD-u.
"Ali one ne dovode do produljenja životnog vijeka", istaknuo je.
Brojanje kalorija
Znanstvenici odavno znaju da ograničenje kalorija produljuje životni vijek kod laboratorijskih životinja.
Klinička nutricionistica Darija Vranešić Bender, direktorica tvrtke Vitaminoteka, kaže da smanjeni unos kalorija može imati pozitivan učinak na više različitih vrsta tkiva koja zajedno utječu na produženje životnog vijeka.
"Smanjenje energetskog unosa u ljudi uzrokuje slične adaptacijske metaboličke procese koji se opažaju na pokusnim životinjama, glodavcima i sisavcima - smanjuju se metabolički, imunosni, hormonski, upalni rizični čimbenici za nastanak brojnih kroničnih nezaraznih bolesti. Ipak, na pitanje može li ograničenje unosa kalorija produljiti životni vijek u osoba normalne tjelesne mase, za sada se ne može odgovoriti. Neupitno je da pretilost skraćuje životni vijek, pa sukladno tome gubitak suvišnih kilograma uz dugoročno zadržavanje zdravih navika može smanjiti rizik prijevremene smrti", tumači naša znanstvenica.
Neka istraživanja pokazala su da i povremeni post, koji uključuje kraće epizode bez hrane, može povećati dugovječnost.
Najveća studija na životinjama do sada
Kako bi saznali više o tome kako takve dijete djeluju, istraživači su pratili zdravlje i dugovječnost 960 miševa, koji su svi bili genetski različiti pojedinci iz raznolike populacije koja odražava genetsku varijabilnost prisutnu kod ljudi. Neki su miševi bili na niskokaloričnoj dijeti, drugi su slijedili režime povremenog posta, a treći su mogli slobodno jesti bez ikakvih ograničenja.
Smanjenje kalorija za 40% donijelo je najveći porast dugovječnosti, no povremeni post i manje stroga smanjenja za oko 20% kalorija također su povećala prosječni životni vijek.
Miševi na jako ograničenoj prehrani živjeli su u prosjeku oko devet mjeseci duže nego oni na normalnoj prehrani - što je produženje od nešto više od trećine. Osim produženja života, kod miševa na dijeti zabilježene su i povoljne metaboličke promjene, poput smanjenja tjelesne masnoće i razina šećera u krvi.
Iznenađujući rezultati
Međutim, učinci prehrambenih ograničenja na metabolizam i dugovječnost nisu uvijek išli zajedno, ruku pod ruku. Na iznenađenje autora, miševi koji su izgubili najviše kilograma na kalorijski ograničenoj dijeti uglavnom su umrli mlađi. Zapravo, u grupama s ograničenjem kalorija, miševi koji su zadržali najviše težine obično su živjeli dulje.
Taj nalaz sugerira da neki drugi procesi određuju kako tijelo reagira na režime s ograničenim unosom kalorija, a ne samo jednostavna metabolička regulacija.
Zapravo, za produljenje životnog vijeka najvažniji su bili čimbenici povezani sa zdravljem imuniteta i funkcijom crvenih krvnih stanica. Također, ključna je bila ukupna otpornost na stres smanjenog unosa hrane koja je vjerojatno kodirana u genima životinja.
"Ova intervencija je stresor", objasnio je Churchill, dodajući da su najotpornije životinje izgubile najmanje težine, održale imunološku funkciju i živjele duže.
Vitkost za dugovječnost?
Ovi nalazi mogli bi promijeniti način na koji znanstvenici razmišljaju o studijama prehrambenih ograničenja kod ljudi.
Podaci o miševima iz nove studije Churchillovog tima sugeriraju da bi metabolička mjerenja mogla odražavati "zdravstveni vijek" - razdoblje života provedeno bez kroničnih bolesti i invaliditeta - ali da su potrebni i drugi pokazatelji kako bi se utvrdilo mogu li takve "anti-aging" strategije doista produljiti život.
Vranešić Bender kaže da su rezultati dobiveni na laboratorijskim životinjama uvijek dragocjeni i interesantni, ali ne i konačni.
"Sve dok nemamo dokaze iz kliničkih istraživanja provedenih na ljudima ne možemo donositi konačne zaključke. Međutim, dugotrajna kontrolirana istraživanja teško je planirati i provoditi ako kao ishod pratimo životni vijek ljudi.
Najdugovječniji ljudi kulturološki malo jedu
Za dugovječnost je vjerojatno bitan splet različitih čimbenika, posebice interakcija gena i okoliša.
Vranešić Bender kaže da najdugovječniji ljudi žive na otocima te da na svijetu postoje tzv. "Plave zone" u kojima se nalazi najviše dugovječnih osoba.
"Neke od tih oaza su Kostarika, Sardinija i Okinawa. I na hrvatskim otocima žive dugovječne osobe, a njihova tajna zasigurno je u načinu života, tjelesnoj aktivnosti, konzumaciji domaće, lokalno uzgojene hrane, dovoljno sna, ali i u načinu na koji doživljavaju život i svijet", kaže nutricionistica.
Ističe da mnogo možemo naučiti od ljudi koji žive na japanskom otoku Okinawi.
"Nešto više od jednog milijuna stanovnika koji naseljavaju taj otok ima najduži životni vijek na Zemlji, s četiri puta više stogodišnjaka u odnosu na zapadne zemlje, a njihov način života ima značajnu ulogu u tome. Naime, stanovnici Okinawe prakticiraju jednu vrstu kulturološke navike koja se na lokalnom jeziku naziva "hara hachi bu"- prema kojoj na prvi znak sitosti prestaju jesti. To bi značilo da jedu otprilike za 20% manje od nas, odnosno 400-500 kalorija dnevno manje", tumači.
Rigorozna dijeta se ne preporučuje
Vranešić Bender ne preporučuje rigoroznu restrikcija kalorija u svrhu prevencije kroničnih bolesti i produljenja životnog vijeka.
"Prema populacijskim opservacijskim studijama, a i na primjeru ove studije na animalnom modelu razvidno je da je smanjenje energijskog unosa od 20% sasvim dovoljno za blagotvorne učinke. Povremeni post može biti korisna strategija, ali nije nužna. Naime, često se kod povremenog posta bilježi i ukupno smanjenje unosa energije. Dugoročno i kumulativno iznimno je važno paziti na ukupnu kvalitetu prehrane, naravno uz kontroliran energijski unos. Umjerenost u jelu i piću tijekom cijelog života, a posebice u zreloj dobi, zasigurno je dobar ulog u zdravlje i dug život", poručuje naša sugovornica.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati