CHEVAPIST je novo mjesto na splitskoj Zapadnoj obali za sve ljubitelje tradicionalnog grilla. U nekadašnjem objektu Sidi bara smjestio se potpuno novi ugostiteljski koncept. U srednjem dijelu nalazi se restoran u kojem se poslužuju ćevapi i pljeskavice, dok je s dvije strane smješten wine bar vinarije Hvar Hills te lounge bar.

Novi ćevapi u gradu. Desetka 10 eura

Odlučili smo isprobati nove ćevape u gradu stoga smo zauzeli mjesto u Chevapistu. Objekt se nalazi na samom kraju šetnice pa gosti imaju pogled na splitsku Rivu. Unutarnji prostor je uređen u istočnjačkom stilu, dok u pozadini svira jazz glazba. 

Na prvi pogled pomalo nespojiva kombinacija koja je naposljetku podignula letvicu. Barem kada je u pitanju doživljaj. Kako smo prvi put u restoranu, konobar nas je prije narudžbe upoznao s konceptom njihovog rada. Ćevapi su, kako kaže, autohtone travničke recepture napravljeni od domaćeg junećeg mesa kojeg uzgajaju na vlastitoj farmi. Sami pripremaju i somun koji nazivaju pitica jer je pravljen prema travničkoj recepturi.

U ponudi imaju peticu, sedmicu i desetku u pola somuna te desetku u cijeloj lepinji. Uz ćevape imaju malu, veliku pljeskavicu i pljeskavicu sa sirom te pomfrit. Od dodataka, kao i njihova konkurencija, standardno imaju ajvar i kajmak koje naplaćuju po 1.5 euro, dok je luk besplatan. 

Solidni ćevapi u prolaznom somunu

Kako nije bilo gužve, ćevapi su brzo stigli na stol. Probali smo peticu u pola somuna, desetku u cijelom somunu uz dva kajmaka i ajvar. Na prvi pogled sve je izgledalo obećavajuće. Izgled i miris bili su odlični. 

No, ono zbog čega smo došli, nije nas oduševilo. Somunu petice nedostajalo je sočnosti i masnoće koju su trebali pustiti ćevapi pa nas je iznenadilo što se somun raspadao. Bio je solidno ispečen, ali nedostajala mu je hrskavost. Okusom je podsjećao na orošenu lepinju. 

Ćevapi su bili dobro ispečeni i blago začinjeni. Kad smo ih prerezali, imali su lijepu roskastu boju, ali su izgledali previše nabijeni. Nisu bili dovoljno meki, nedostajalo im je masnoće. Petica je za naš ukus definitivno mogla biti malo masnija, a somun hrskaviji. 

Dobra odluka je bila probati dvije porcije jer je kod desetke somun bio dosta sočniji i ukusniji. Poprimio je miris i okus ćevapa puno više od petice. Uz porcije, ajvar je bio standardnog okusa, a kajmak malo jači, zrnaste teksture, što nam se svidjelo. Količinski ga je bilo dovoljno. U ponudi imaju i pomfrit koji taj dan nije bio dostupan.

Sve u svemu, na naš stol stigli su solidni ćevapi u prolaznom somunu, a ono najbitnije, izostala je originalna travnička receptura. Travnički ćevap sadrži više vrsta mesa, odnosno junetinu, teletinu, bravetinu i janjetinu. Ne znamo je li konobar pogriješio pri objašnjavaju, ali istaknuli su kako poslužuju ćevape isključivo od junećeg mesa.

Čiji su najbolji?

Oko najpopularnijeg balkanskog fast fooda neprestano se lome koplja. Čiji su najbolji? Banjalučki, sarajevski ili travnički ćevapi? Iako iz Chevapista kažu da se radi o originalnoj travničkoj recepturi, nas su tek podsjetili na izvorne.

Hranu smo uz veliku mineralnu i točeno pivo platili 28 eura. Desetka za deset eura ipak nije opravdala svoju poprilično visoku cijenu. Uspoređujući je s drugima, nije zasjela na tron. Iako su dobili konkurenciju, ćevapi kod Duje Pisca i DEN-SI su i dalje po našem mišljenju na vrhu ljestvice. Barem kada je u pitanju splitska ponuda.

Lokacija, ambijent i usluga zaslužuju čistu desetku. Kome ne odgovara ovaj tip uređenja, ćevape može uzeti za van. S obzirom na visoku cijenu, kao i konkurenciju u Splitu, ipak smo očekivali malo više. Spomenuli smo kako je usluga dignula letvicu, stoga smo novim ćevapima u gradu dali ocjenu 7/10.