Kraljevstvo: Animalia

Red: Chordata

Razred: Amphibia

Red: Anura

Podred: Neobatrachia

Familia: Dendrobatidae

Rod: Dendrobates

Vrsta: Dendrobates auratus

 

  

ŽIVI na području Centralne Amerike, od sjeveroistočne Nikaragve do sjeverozapadne Kolumbije, a od 1932. godine umjetno su naseljene i na Havajski otok Oahu. Zeleno-crna otrovna žabica (green and black poison frog), iako ne spada među najotrovnije žabice, ima poprilično jaki otrov u prirodi. Treba napomenuti da svoju toksičnost žabice gube u terarijskim uvjetima budući da otrov, koji ispuštaju kroz kožu, skupljaju iz hrane u prirodi.

 

U terarijskim uvjetima one jednostavno nisu otrovne. Žive u šumovitom području planinskih podnožja, ali može ih se pronaći i do 1000 metara nadmorske visine. Postoji više morfova ove žabice koji žive u različitim područjima te se razlikuju kako po boji tako i po veličini: Alto de Piedra morf – crna podloga sa zelenim šarama, Caldera morf – crna podloga s plavim šarama, Taboga morf – smeđa podloga sa zelenim šarama, Santa Maria morf – crna podloga, plave ili zelene šare, San Felix morf – smeđa podloga s točkastim zelenim uzorkom, Kuna Yala morf – crna podloga s bijelim ili sivim uzorkom, Canal Zone morf – crna podloga sa sitnim zelenim ili smeđim točkicama itd. Veličina varira između 2 do 4 cm, pri čemu je to i jedan od načina razlikovanja spola s obzirom na to da su ženke, u pravilu, veće i krupnije od muških žabica. Duljina života u prirodi (po podacima koje sam pronašao) procjenjuje se između 4 i 6 godina, dok postoje podaci da su u terarijskim uvjetima doživjele i do 25 godina.

 

 

 

Treba znati da su mužjaci poprilično teritorijalni te može doći do borbe između mužjaka za vrijeme parenja pa iziskuju poveći terarij u kojem je potrebno osigurati puno biljaka te mjesta za penjanje. U terariju se moraju osjećati sigurne pa mora postojati puno mjesta za skrivanje.

 

Potrebno je osigurati veliku količinu vlage, barem 80 do 100 %, noćna temperatura ne bi smjela padati ispod 22 stupnja (vjerojatno može i niže, ali nije preporučljivo) dok bi se dnevna temperatura trebala kretati između 27-30 stupnjeva. Treba svakako imati na umu da su žabice D. Auratus jako loši plivači te ukoliko se osigura 'jezerce', ono nikako ne smije biti dublje od 1-2 cm jer je lako moguće da će se žabice utopiti. Svjetlo je, naravno, nužno, a potrebno je svjetlo širokog spektra. Postoje dvojbe glede korištenja lampi UVB spektra, ali, ukoliko ste u mogućnosti osigurati ih, nije na odmet jer će sigurno pomoći u sintetiziranju D3 vitamina.

 

 

Vrlo je važno njihovoj prehrani dodavati sve potrebne vitamine. Osobno to radim na način da ih dodajem u smjesu za mušice te ih na taj način dobivaju i žabice. U terarijskim uvjetima, naravno, ne možemo ih hraniti kao u prirodi pa ih ja hranim mušicama Drosophila hydei i Drosophila melanogaster te sa skokunima (red Collembola, vrlo sitne bijele životinjice) i na kraju s tek izlegnutim cvrčcima koje doslovno obožavaju.

 

 

Žabice su spolno zrele nakon godinu dana. Sezonu parenja potiče kišna sezona i obilje hrane. U terarijskim uvjetima možemo to simulirati pojačanim špricanjem te pojačanom prehranom. Potrebno je, minimalno, 2 tjedna smanjiti špricanje i smanjiti unos hrane u terarij.

 

Mužjak će tihim kreketanjem početi dozivati ženku. Po oplodnji ženka poliježe 6-10 jajašaca, obično na listu biljke. Mužjak je zadužen za čuvanje jajašaca. Po izlijeganju punoglavaca(obično traje oko 2 tjedna) mužjak, na leđima, izlučuje sluz kojom se punoglavci 'lijepe' na kožu te prenosi na mjesto s vodom(obično, u prirodi, u listove bromelia koji su odvojeni od tla) gdje se hrane i odrastaju, a to traje oko 6 tjedana.

 

Dok su punoglavci treba voditi računa o čistoći vode u kojoj odrastaju te o konstantnoj temperaturi. Mogu se hraniti i 'kvalitetnijom' hranom za ribice. Mlade žabice je, najzgodnije, hraniti sa skokunima (red Collembola) te početi u samom početku s dodavanjem vitamina i minerala kako bi izbjegli deformacije.