Iako gotovo uvijek objavljujemo priče, u kojima je za sretni kraj potrebna i vaša pomoć, sada smo odlučili otići korak dalje.

 

Naime, udružili smo snage, odnosno šape s nekoliko azila, kako bi vas u vašoj omiljenoj rubrici, redovito izvještavali o četveronožnim prijateljima, koji čekaju na svoje sretne domove. Možda među njima pronađete upravo svog idealnog ljubimca.

 

Danas vam predstavljamo tri medene njuškice, jednu iz azila Dumovec te dvije iz Virovitičkog skloništa.

 

 

McDonald je petomjesečni križanac nizozemskog ovčara i goniča, a kako nam njegovi roditelji nisu poznati, možemo samo nagađati da u genima ima i malo stafordskog terijera. Unatoč šarmu kojeg izuzetno vješto koristi, mali M već mjesec dana čeka u skloništu da se netko u njega zaljubi i povede ga kući. U boksu provodi vrijeme s još svoja četiri vršnjaka, s kojima se jako voli i odlično slaže. U tom boksu, McDonald je jedan od onih mirnijih pasa koji ne paničare oko svake sitnice. Prići će vam vrlo staloženo, umiljato i mirno, a tada će jasno zatražiti da ga mazite. Inače, ovaj malac ima i svoju aktivnu stranu, voli istraživati, trčati, a ima i veliki potencijal za učenje. McDonald je cijepljen protiv zaraznih bolesti i protiv bjesnoće, mikročipiran je i kastriran. Bez puno riječi, mali M je u potpunosti spreman postati nečiji član obitelji i "najbolji pas na svijetu".

 

 

 

Ares je prekrasni mladi, samo godinu i pol star mužjak u tipu Američke akite. Divnog karaktera i smirene naravi, strpljiv i poslušan, lijepo i mirno  se šeće na povodcu, izuzetno privržen čovjeku, pun ljubavi, koju otvoreno pokazuje. Pretpostavljamo da je doživio neku nesreću, jer je slijep na jedno oko, i da je možda zbog toga ostavljen i napušten. Treba mu suosjećajna obitelj koja voli blage pse i zna pružiti ljubav i utjehu nekome tko je nemilosrdno iznevjeren već na početku svog života. Želimo mu miran dom, drage ljude i dobre uvjete.

 

 

 

Ova lijepa mješanka-labradorica po imenu Dea, došla je u sklonište potpuno iscrpljena, na rubu snaga i skotna, što je vjerovatno i bio razlog njenog izbacivana na ulicu i pokazatelj ljudske bešćutnosti. Nakon rođenja dva šteneta, koji su sretno udomljeni, trebalo joj je puno vremena da vrati snagu i prestane biti "kost i koža", a sada je prava bucka. Čeka ljude koji će otkriti njezin divni karakter, topli pogled i znatiželjnu njušku! Od milja ju zovemo "mama Dea", jer se brinula o štencima i ima 4 godine. Dea je sad ostala sama i moli vas da dođete po nju.